KADA POSTAJEMO SLIJEPI? Sljepoća nije uvijek fizičke naravi
Postajemo slijepi kada zamjećujemo samo ono što je negativno i loše kod drugih te onda kada imamo strah pred istinom, pred svojim slabostima i ograničenjima.
30. nedjelja kroz godinu - godina B
Riječima “Što hoćeš da ti učinim?“, Isus pristupa slijepom prosjaku Bartimeju. U evanđeoskom izvještaju od prošle nedjelje, Isus je isto takvo pitanje uputio dvojici Zebedejevih sinova, Ivanu i Jakovu. Dvojica apostola molila su za prva mjesta, dok je slijepac Bartimej molio za vid. Marko evanđelist nam kroz ove dvije zgode koje slijede jedna iza druge uspoređuje želje apostola s jedne strane, i čovjeka koji se nalazio na rubu društva s druge strane.
Evanđelje nas želi dovesti do svijesti da se poistovjetimo sa slijepcem iz današnjeg Evanđelja, kako bismo bili sposobni uputiti Isusu istu molbu poput Bartimeja. Za početak može izgledati malo čudno i smiješno samo Isusovo pitanje upućeno slijepcu “Što hoćeš da ti učinim?“, jer razumljivo je da za jednog slijepca nema veće želje, nego da progleda.
Iza ovakvog pristupa, leži poruka svima nama da ono što molimo od Gospodina, bude uistinu ono što nam je potrebno. Nije krivo moliti Gospodina za neku milost. Vidimo to i u susretu Isusa i Bartimeja, gdje slijepac bez ustručavanja iznosi Gospodinu svoju želju. Istina je da Bog zna bolje od nas što nam je potrebno, ali i mi sami trebamo si posvijestiti koje su naše potrebe i zapravo trebamo li išta više ili već možda imamo i previše. Valja se upitati koje su to stvari koje su mi zaista nužne, da se ne bi sve svodilo samo na neko puko gomilanje na jednu hrpu.
Ljudsko srce nikada zadovoljno nije, pa zato ako i ima i zdravlje, i vid i sve što mu je nužno, ono će uvijek težiti za nečim više, poput Zebedejevih sinova i njihovih prvih mjesta. Ovdje valja prizvati i u pamet naša iskustva, da smo neku stvar tek pravo cijenili kada smo je izgubili. Još to i nije zabrinjavajuće, ako je riječ o materijalnom, jer se ono može lakše nadoknaditi, a i često bi uvidjeli da nam nije niti potrebna, te da smo više bili robovi toj materijalnoj stvari, nego što je ona nama služila.
Međutim, teže podnosimo situacije kada izgubimo zdravlje, ili još gore, narušimo prijateljske odnose, izgubimo i pronevjerimo nečije povjerenje i poštovanje. Tada tek shvatimo što smo imali, i boli nas istina da je nepopravljivo, otišlo u nepovrat…
Sljepoća ne mora biti samo fizičke naravi. Dapače, ljudi koji cijeli svoj hod zemaljski provedu a da nisu nikada ugledali drugoga čovjeka i sve što ih okružuje, u sebi kriju veliko bogatstvo. Ostavljaju dojam kao da su cijeli svijet spoznali i što je najzanimljivije, zadovoljni su.
Naprotiv, postoji i onaj drugi vid sljepoće koja se manifestira na različite načine. Postajemo slijepi kada zamjećujemo samo ono što je negativno i loše kod drugih. Postajemo slijepi i onda kada imamo oko da na temelju nekih svojih stavova, pravimo se sucima drugima. Slijepi smo i onda kada imamo strah pred istinom, da se susretnemo i sa svojim slabostima i ograničenjima.
Sljepoća nas dovodi i do toga da vidimo samo probleme u svome sadašnjem životu, bez da bacimo pogled u prošlost gdje nam je Bog toliko toga učinio, ili da se s nadom okrenemo prema budućnosti. Od takve vrste sljepoće imamo potrebu izliječiti se i to bi trebao bit i naš odgovor, poput onog kojim je Bartimej slijepac zavapio Gospodinu.
25.10.2009
autor: Ivica Ivanković Radak Radio Vatikan / Križ života
PODIJELI OVAJ ČLANAK S DRUGIMA
Komentari (0)
Redoslijed ispisa: od zadnjeg
Info box
Vaš komentar je predan. Nakon što redakcija pregleda Vaš komentar, on će biti naknadno objavljen ili neobjavljen u skladu s pravilima komentiranja tekstova na portalu Križ života.
Info box
Komentirati mogu samo registrirani korisnici. Registrirajte se ovdje i postanite i vi dio zajednice korisnika na Križu života!
OSTALI TEKSTOVI
Dan Gospodnji Koje je moje mjesto u društvu? Sve bogatstvo, svaki uspjeh, sve ono zbog čega zavidimo, pa i najviša stolica jednom će se srušiti uz veliki krah. Sjedni na posljednje mjesto! Ono je najbliže temelju koji je postavio Bog...
Dan Gospodnji Probuditi se i osloboditi iluzija Živimo usred tromog i uspavanog kršćanskog svijeta, a već desetljećima i sebi i drugima propovijedamo dobroćudnog, blagog Boga, koji poziva umorne i opterećene, prašta…
Dan Gospodnji Siromašna, skromna i ponizna Marija Marijino predanje Bogu i Njegovim planovima uvijek je bilo savršeno. Zato je i dosegla najvišu točku stvorenoga. Neka nas Ona vodi svojim putem čvrstog pouzdanja i radosnog predanja…
Pod povećalom Nadbiskup Zollitsch: Crkva se smanjuje Predsjednik Njemačke biskupske konferencije nadbiskup Zollitsch priznaje da je skandal oko seksualnog zlostavljanja uzdrmao njega osobno i Katoličku crkvu i nada se novom početku...
Pod povećalom Episkopalna crkva: Bog nije muškarac Škotska episkopalna crkva pozvala je vjernike da prestanu Boga smatrati muškarcem. Tako su umjesto riječi Otac, Sin i Duh Sveti, ponudili neutralnije: Stvoritelj, Spasitelj i Posvetitelj...
Zoom Hranić: Vjeronaukom nudimo istinu života Vjeronauk u školi jedini je predmet koji učenike ne priprema za uspjeh na konkurentnom tržištu rada i kapitala – poručio je na početku nove školske godine pomoćni biskup Đuro Hranić...
Zoom Izabran 86. nasljednik sv. Dominika Dominikanci za novog učitelja reda izabrali oca Brunu Cadoréa, liječnika, profesora medicinske etike te predsjednik Unije dominikanskih pokrajinskih poglavara u Europi…
Zoom Kardinal Erdö: Priroda pripada Bogu Priroda nije bez gospodara, ona pripada Bogu koji je ljubi, ustvrdio je budimpeštanski nadbiskup i predsjednik Vijeća europskih biskupskih konferencija kardinal Peter Erdö...
Gabriel
Legeonar81
marini
