|
| Dokumenti |
 |
KAKO CONCILIUM RAZUMIJE TEOLOGIJU
Vijeće ravnatelja Conciliuma odgovorilo Ragužu |
|
Pod sumnju se stavlja naša lojalnost Crkvi te se niječe teološka važnost našega časopisa. U svemu tome, tužno je to što gotovo da i nismo iznenađeni. Takva je klima u Rimokatoličkoj crkvi i u suvremenoj katoličkoj teologiji. |
| Nakon što je urednik hrvatskog izdanja časopisa Communio Ivica Raguž međunarodni teološki časopis Concilium nazvao teološki irelevantnim, zanimljiv odgovor stigao je od Vijeća ravnatelja Conciliuma, koje je potpisao Erik Borgman sa Sveučilišta Tilburg iz Nizozemske. Portal Križ života pismo (koje možete pročitati i u novom broju Conciliuma) donosi u cijelosti: |
Vijeće ravnatelja Conciliuma
Kako Concilium razumije teologiju
Odgovor glavnom i odgovornom uredniku hrvatskog izdanja časopisa Communio |
1.
Odgovor urednika Communia na objavljivanje Conciliuma smatramo vrlo žalosnim. Širom svijeta upućuju se pritužbe na relevantnost Rimokatoličke crkve i njezine teologije. Mnogi ljudi smatraju da je Crkva očito nesposobna pronaći konstruktivne odgovore na globalizaciju, religijske i duhovne promjene koje s njom dolaze te joj je vrlo teško uvjerljivo odgovoriti na moralnu krizu s obzirom na seksualna zlostavljanja u vlastitim redovima. Moglo bi se pomisliti da će se, u takvoj situaciji, pozdraviti svaki doprinos raspravi o teološkom osmišljavanju tog problema, o tome što i kako to učiniti. No, umjesto toga, glavni i odgovorni urednik hrvatskoga izdanja Communia, odgovara na objavljivanje prvog broja hrvatskoga izdanja međunarodnoga teološkog časopisa Concilium vrlo žestokim napadom. Pod sumnju se stavlja naša lojalnost Crkvi te se niječe teološka važnost našega časopisa. U svemu tome, tužno je to što gotovo da i nismo iznenađeni. Takva je klima u Rimokatoličkoj crkvi i u suvremenoj katoličkoj teologiji. Umjesto rasprave o pitanjima koja se pred nama nalaze, izmjenjuju se optužbe. Najmanje što bi se moglo reći je to da je poprilično ironično što časopis imenom Communio zauzima takav stav.
Concilium je uvijek pokušavao pozdraviti raspravu. Trajno vjerujemo da jedino putem objelodanjivanja svih naših problema i briga i pozivanjem drugih da učine isto, možemo značajno pridonijeti budućnosti Crkve i teologije. Concilium ima politiku ne samo da dopušta, nego i da aktivno traži sudionike iz različitih sredina i s različitim stremljenjima. Čvrsto smo ukorijenjeni u katoličkoj tradiciji no rado, kao sudionike, pozivamo ljude iz drugih kršćanskih i religijskih sredina – a to se odnosi i na izdavače. Ponosimo se što povremeno objavljujemo članke sa stavovima s kojima se ne slaže naše uredničko vijeće – a u uredničkom vijeću Conciliuma postoje velike razlike u mišljenjima. Postoji mnogo otvorenih pitanja u suvremenoj teologiji i smatramo da samo plodan odgovor na tu situaciju omogućuje otvorenu izmjenu argumenata. Ne uspijevamo uvijek u svemu što pokušavamo, no trudimo se upravo to činiti. Naš časopis ni u kom slučaju ne želi biti nešto poput alternativne, a pogotovo, kako se obično misli, progresivne službe učiteljstva.
Dakle, odgovarajući na optužbe Ivice Raguža, nećemo pokušavati dokazati čvrstoću naše teološke pozicije. Mi ne predstavljamo, niti to želimo, jednoobraznu teologiju. No, ono što nas brine je činjenica da Ivica Raguž našem pristupu apriori niječe bilo koju teološku važnost. Ovdje se ne radi toliko o sadržaju teoloških pozicija, na način na koji se predstavljaju u Conciliumu, već o ispravnoj teološkoj metodi, o načinu na koji se teološki bavimo stvarima. To je povezano s pitanjem značaja Dugoga vatikanskog sabora i hermeneutike njegovih dokumenata. Kako bismo obavijestili naše hrvatsko i bosanskohercegovačko čitateljstvo, na sljedećim ćemo stranicama predstaviti naš metodološki pristup teologiji za koji vjerujemo da je na liniji dokumenata Drugoga vatikanskog sabora. Postoji velika napetost između hermeneutike Sabora, koja se nalazi u pozadini našega pristupa, i “hermeneutike kontinuiteta“ koju je kao normativnu predstavio papa Benedikt XVI. Međutim, za nas glavni problem ne predstavlja hermeneutika saborskih dokumenata. Ovdje je na kocki hermeneutika svijeta, koju su saborski oci nazvali “čitanjem znakova vremena“.
Vijeće Conciliuma je uvjereno da čitanje znakova vremena ne znači primjenjivanje fiksiranog teološkog i moralnog nauka na situaciju, već samo po sebi predstavlja izvorni teološki pothvat. Naš je časopis upravo posvećen takvom teološkom pothvatu. |
2.
Dan prije zatvaranja, Drugi je vatikanski sabor prihvatio svoj prekretnički dokument, Pastoralnu konstituciju o Crkvi u suvremenom svijetu, Gaudium et spes. Ovaj će dokument u narednim desetljećima nadahnuti važne nove pokrete u Crkvi i teologiji: teologiju oslobođenja u svojim varijacijama i raznolikostima. On je predstavljao nov revolucionarni pogled na samu Crkvu i njezin odnos prema svijetu. Smatramo da je revolucionarnost koju Gaudium et spes sadrži još uvijek od temeljne važnosti za budućnost teologije.
Ponekad se smatra da je novost Gaudium et spes-a dana njegovim usredotočenjem na suvremenu situaciju. Naravno, istina je da je još od Lava XIII. i njegove enciklike Rerum novarum započela tradicija katoličkog socijalnog nauka i Crkva se redovito oglašavala o povijesnim i društvenim okolnostima. Dokument je važan zbog načina na koji se bavio suvremenim svijetom te posebno zbog načina na koji je to povezivao s identitetom Crkve. Gaudium et spes označava revolucionarnu promjenu u ekleziologiji i, u konačnici, u fundamentalnoj teologiji i teološkoj epistemologiji. Činjenica da je Sabor u svojoj Dogmatskoj konstituciji o Crkvi, Crkvu proglasio svjetlom narodima (Lumen gentium), još uvijek se može pomiriti s klasičnim pogledom na Crkvu kao čuvaricu nepromjenjive objave koja je bila Božji dar čovječanstvu, iako saborska Dogmatska konstitucija o Crkvi ide u drugom smjeru. Prema tome, Gaudium et spes jasno govori da se Crkva oblikuje i nastaje iz svijeta. Ona ne započinje kao čuvarica Božje objave izvan svijeta te se nakon toga bavi tim svijetom. Umjesto toga, ona se sastoji od ljudi koje „u Kristu sjedinjene vodi Duh Sveti u njihovu hodu prema Očevu kraljevstvu“. Tako su oni, dakle i Crkva koja je po njima utjelovljena, „prisno povezani s ljudskim rodom i njegovom poviješću.“ Kristovi su sljedbenici, koji čine Crkvu, „primili poruku spasenja koju valja iznijeti pred svakoga“. (br. 1). Upravo stoga, kako naglašava Gaudium et spes, zadatak je Crkve kao naroda Božjeg svjedočiti „poštovanje i ljubav prema cijeloj ljudskoj obitelji u koju je Božji narod smješten“ te s tom ljudskom zajednicom ući u razgovor o svim problemima s kojima se ona suočava.
Kritičko mjesto u ovakvom poimanju predstavlja činjenica da je svijet teološko mjesto sljedbenika koje je Krist okupio kako bi činili njegovu Crkvu. Isti je stav već nagoviješten u Dogmatskoj konstituciji o Crkvi, Lumen gentium. Kao posljedica velike rasprave o tom stavu tijekom Sabora, činjenica da Lumen gentium stavlja poglavlje o Crkvi kao narodu Božjem prije onoga o Crkvi kao hijerarhiji, prouzročila je razne naglaske u recepciji dokumenta. Prema tome, izvanredan je njegov govor da je „Crkva u Kristu na neki način sakrament“, „znak i sredstvo najprisnijeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda“ (br. 1). Više od svega, Bog je prisutan kao Stvoritelj i Otkupitelj svijeta i može ga se spoznati po svijetu i njegovoj povijesti i može ga se pronaći prisutnim u svijetu po Crkvi i kroz nju (br. 2-4). Crkva ne postoji radi sebe; ona je znak i sredstvo Božjeg poslanja u kojemu Bog prihvaća čovječanstvo i svijet u sam božanski život.
Gaudium et spes radikalizira ovu ideju izričito teološkim opisom svijeta: Koncil, dakle, ima pred očima svijet ljudi [sic] odnosno cjelokupnu ljudsku obitelj sa sveukupnom stvarnošću u kojoj ona živi; svijet kao pozornicu povijesti ljudskoga roda, obilježen njegovom radinošću, porazima i pobjedama; svijet za koji Kristovi vjernici vjeruju da je sazdan i uzdržavan Stvoriteljevom ljubavlju; svijet koji se, doduše, nalazi u ropstvu grijeha, ali koji je raspeti i uskrsli Krist oslobodio slomivši moć zloga, da se prema Božjem naumu preobrazi te bude dovršen (Gaudium et spes, br. 2)
Bavljenje svijetom na ovaj način ne znači udaljavanje od evanđelja. Suprotno tome, dvanaest godina nakon ukidanja pokreta francuskih svećenika radnika, uredbom iz Rima 1953., zbog sklonosti pokreta da se pretjerano nadahnjuje “suvremenim uvjetima i zahtjevima“, Gaudium et spes označava prihvaćanje gesla preuzetog od Henri-Dominiquea Lacordairea (1802.-1861.) za čitavu Rimokatoličku crkvu: “Prisutnost u svijetu je zajedništvo s Bogom“. |
3.
Tako da Gaudium et spes ne označava samo novo doba za Rimokatoličku crkvu već i za teologiju. Ako je prisutnost u svijetu istovremeno prisutnost u Bogu, svijet se treba ponovno promisliti kao mjesto Božje prisutnosti i Boga se treba misliti kao prisno povezanog sa svijetom. Gaudium et spes ovaj novi teološki program predstavlja jezgrovito: Božji se narod – pokretan vjerom kojom vjeruje da ga vodi Duh Gospodnji, koji ispunja krug zemaljski – trudi razlučiti prave znakove Božje prisutnosti ili njegovih nauma u događajima, potrebama i željama koje su mu zajedničke s ostalim ljudima našeg doba.
Prvo, to znači da se teologija treba potpuno angažirati u suvremenom svijetu i situaciji u kojoj se nalazi. Teologija bi nečim trebala pridonijeti svjetskim raspravama o siromaštvu, nejednakosti, održivosti, da spomenem samo ta tri glavna suvremena problema. Ona ne može naprosto kao svoju pretpostavku prihvatiti da ima nešto važno nadodati onom već rečenom zbog posjedovanja jedinstvene depositum fidei, već se treba upustiti u zbiljski dijalog s drugima kako bi uvidjela na koji način može doprinijeti. Drugim riječima, to je poziv teološke etike na dijaloški pristup u kojem su problemi kršćanskih i katoličke tradicije povezani sa suvremenim raspravama u filozofiji i društvenim znanostima o npr. identitetu, rodu i važnosti samoodređenja s obzirom na ljudsko dostojanstvo. To neizbježno vodi k samokritičkom pristupu kršćanskoj tradiciji u teologiji. Potkapa li to ili pospješuje vrijednosti koje ona ispovijeda?
Drugo, solidarnost sa svijetom i čitavim čovječanstvom, o kojoj svjedoče dokumenti Drugoga vatikanskog sabora, podržavaju otkrivanje i vanjskog i unutarnjeg pluralizma. S jedne strane, kršćani su okruženi mnogim drugim vjerskim tradicijama i svjetonazorima koji tvrde da doprinose našim suvremenim kontekstualnim i globalnim situacijama, našim praktičnim obvezama i najdubljim identitetima. Ako želimo krenuti naprijed, teolozi ne smiju zanemariti ove prinose i obvezni su ući u dijalog i raspravu s njima. S druge strane, a dijelom i zbog ovog sukoba s vanjskim pluralizmom, kršćani se suočavaju s pluralizmom u svojim tradicijama. Često se stječe dojam da kršćanska tradicija jasno i dosljedno govori jedno, a da je, nasuprot tomu, neka skupina ili struja, na račun ostalih, uspjela nametnuti svoj stav. Stoga moramo povratiti unutarnji pluralizam, glasovi marginaliziranih skupina i pokreta u povijesti Crkve moraju se obnoviti, a relativne zasluge različitih pristupa moraju se iznova promisliti.
Treće, ako za početnu točku uzmemo Božju solidarnost sa svijetom, pravu se teologiju mora iznova misliti. Koje svjetlo to baca na klasične Božje atribute, na nauk o objavi, otkupljenje, kristologiju i ekleziologiju? Kako čitati Bibliju, crkvene oce, klasične dogmatske tekstove, duhovnu i moralnu teologiju kako bismo ih otvorili ne kao iskaze apstraktne istine već kao fundamentalna, iako povijesno i društveno kontekstualizirana promišljanja o Božjem odnosu sa svijetom? Što će se promijeniti u našem stavu bivanja čovjekom i o povijesti ako se odnos općenito te odnos s Bogom posebično, smatraju fundamentalnima? Ova i slična pitanja teologije u užem smislu riječi uvijek su bila u središtu zanimanja Conciliuma, a tako će i ostati u budućnosti. Prema tome, može ih se ispravno postaviti samo ako ih se poveže s pitanjima o svijetu u kojem živimo i našim životima u njemu, spram samokritičnih rasprava o kršćanskoj tradiciji usred drugih religija i svjetonazora te spram kritičkih i samokritičkih promišljanja o mjestu i razlogu marginaliziranih i ušutkanih u toj tradiciji.
Sva su ova pitanja međusobno povezana i bavljenje teologijom u našoj suvremenoj situaciji zahtijeva da ih se pozorno sluša i gleda. To nije kraj teologije, ili njezino nestajanje u društvenoj analizi i politici. Već je to kraj teologije kao izdvojene discipline. Ako je teologija način na koji Crkva teoretski odgovara na njezinu “dužnost da u svako vrijeme ispituje znakove vremena i tumači ih u svjetlu evanđelja“ (Gaudium et spes, br. 4), kako to govori Drugi vatikanski sabor, teologija mora samu sebe neprestano nanovo otkrivati u tom procesu. Ono što se može i treba reći o Bogu danas i u budućnosti, ne može se a priori ograničiti na ono što je tradicija do sada rekla i učinila. |
4.
“Krist je došao na svijet da svjedoči istinu; da spasi, a ne da sudi; da služi, a ne da bude služen“, govori Gaudium et spes. Kao što saborski dokumenti izjavljuju o Crkvi, teologija bi, po nama, trebala tražiti “samo jedno: pod vodstvom Duha Branitelja nastavljati djelo samoga Krista“, gdje god nas to odvelo (Gaudium et spes, br. 3). Mi u Conciliumu žarko želimo znati kamo svijet ide i kamo će nas Duh odvesti. Želimo to istražiti najbolje što znamo i svjedočiti o tome što je jasnije moguće. Brinemo se za mnoge razvoje izvan Crkve i u njoj, no puni smo pouzdanja da što god da se dogodi, Božje stvorenje neće biti izgubljeno. Niti će se to dogoditi s nama, ako uspijemo dijeliti “radost i nadu, žalost i tjeskobu ljudi našega vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe“ (Gaudium et spes, br.1). To je ono što u Conciliumu pokušavamo učiniti.
U ime Vijeća ravnatelja Conciliuma
Erik Borgman – Sveučilište Tilburg, Tilburg, Nizozemska |
|
| 16.7.2010 |
preveo s engleskoga: Zoran Grozdanov
ilustracija: kž |
| PODIJELI OVAJ ČLANAK S DRUGIMA |
|
|
| VEZANI TEKSTOVI |
|
| OSTALI TEKSTOVI |
|
|
|
|
|
|
|
Dokumenti
Kriza i napredak hrvatskog društva
U hrvatskom društvu sve više je prisutna niska razina snošljivosti i povjerenja, a u javnosti i medijima uvriježio se vulgarni govor netolerancije, diskvalifikacija i optužbi, ističe Komisija... |
|
Dokumenti
Hans Küng: Crkva je u dubokoj krizi
Portal Križ života u cijelosti donosi Otvoreno pismo teologa Hansa Künga upućeno katoličkim biskupima pod naslovom: Pet godina Benedikta XVI. – povijesni gubitak povjerenja'... |
|
Dokumenti
Pismo o ulasku Hrvatske u EU
Kao članovi hrvatskog naroda i predvodnici Crkve želimo u svjetlu evanđelja i crkvenog učiteljstva pratiti novi povijesni izazov pred kojim se sada nalazimo, napisali su biskupi u pismu... |
|
|
|
|
|
|
| STARIJI TEKSTOVI |
|
|
| NAJNOVIJE |
|
Zoom
Regionalni Taize susret u Sarajevu
Sarajevo je od 3. do 5. rujna domaćin regionalnog Taize susreta, tj. jedne od postaja ''Hodočašća povjerenja na zemlji''. Na susretu se očekuje oko tisuću sudionika iz Europe... |
Kršćanstvo
Dio luterana u novoj Crkvi
Sjevernoamerička luteranska crkva osnovana je zbog nezadovoljstva odlukom Sinode Evangeličke luteranske crkve na kojoj su odobreni gay brakovi svećenicima i svećenicama... |
Zoom
Britanija: Gay kršćani očekuju Papu
Lezbijski i gay kršćanski pokret protiv prosvjeda, ali najavio molitveno bdijenje kako bi Papa tijekom posjeta Velikoj Britaniji mogao vidjeti lica onih na koje utječu njegovi homofobni komentari… |
Pod povećalom
Katolički tjednik protiv Svjetla riječi
Svjetlo riječi ide za tim da katoličkim čitateljima širi prostor slobode vlastitog prosuđivanja, potvrđujući im time pravo na osobnu punoljetnost u Crkvi, odgovara redakcija mjesečnika... |
Riječ urednika
Popis podobnih i nepodobnih Kaptolu
Legitimno je pitanje koga to zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić prima, odnosno tko je ove i prošlih sezona, tijekom njegova stolovanja na Kaptolu, bio i je in, a tko out... |
|
| NOVO S FORUMA |
|
Poziv klerika na ubijanje neistomišljenika
 maša, petak 3.9.2010 u 22:11
Homeopatija
 pončo, petak 3.9.2010 u 22:10
Web caffe
sluga Jahvin, petak 3.9.2010 u 21:59
Chat na Križu života?
sluga Jahvin, petak 3.9.2010 u 21:58
Opsjednuti ljudi i zlodusi
antun_greg, petak 3.9.2010 u 21:56
Smijeh
anđel10, petak 3.9.2010 u 21:38
Neokatekumenski put?
sluga Jahvin, petak 3.9.2010 u 21:26
Hit Dana
anđel10, petak 3.9.2010 u 21:16
Zašto muškarci vole "gadure"?
hodocasnik44, petak 3.9.2010 u 20:58
Status Majke Božje u katoličkoj vjeri
maša, petak 3.9.2010 u 20:43 |
| IZ WEB SHOPA |
|
|
| NAJČITANIJE NA PORTALU |
|
Skandal: Kaptol rekao stop Križu života
Zoom, 31.8.2010
Rasna diskriminacija kod isusovaca?
Pod povećalom, 24.8.2010
Promašene prilike Crkve za dijalog
Komentari, 31.8.2010
Popis podobnih i nepodobnih Kaptolu
Riječ urednika, 1.9.2010
Novo provociranje katolika reklamom
Pod povećalom, 29.8.2010
Katolički svećenik veličao ustaštvo
Pod povećalom, 31.8.2010
Probuditi se i osloboditi iluzija
Dan Gospodnji, 22.8.2010
Taizé, kvasac jedinstva i pomirenja
Kršćanstvo, 24.8.2010
Životom utjelovila ideal Božje ljubavi
Zoom, 22.8.2010
Katolička crkva ulazi u sustav PDV-a?
Pod povećalom, 24.8.2010 |
|
manga
