|
 |
| • Neki od mojih prijatelja već znaju koga će zaokružiti, na čemu im zavidim jer robujem principu da je ljudsko znanje krhko i zato je bolje držati status quo za vrijeme predizborne kampanje. |
|
|
|
PARLAMENTARNI IZBORI 2007.
Koga zaokružiti, a koga prekrižiti?
Kako sam u onoj većini građana naše Domovine koji ljetni odmor zamjenjuju radnim mjestom umjesto plažom, suncem i morem, našao sam eto vremena pozabaviti se (onako laički) našom političkom stvarnošću i glavnim protagonistima iste. I tako, nakon nekoliko pročitanih članaka u našim tiskanim medijima, u kojima nam svašta daruju za našu svakodnevnicu, rodilo mi se pitanje - koga zaokružiti na nadolazećim izborima, a koga prekrižiti?
Pitanje jednostavno, ali ne i posljedice. I evo kako sam ja to smislio. Zaokružim li SDP optuživat će me da sam prebrzo nasjeo “reformatorskoj politici“ mladog i perspektivnog gospodina Milanovića koji se ne boji priznati da nešto ne zna ili da je netko pametniji od njega po nekim pitanjima; koji se usudio na neki način rehabilitirati one građane Hrvatske koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata krenuli iz ideala u stvaranje hrvatske države pa se razočarali kad su uvidjeli da to nije stvaranje nezavisne Hrvatske nego, vjerojatnije, korak u najveće i najsramotnije ropstvo Hrvata; koji se eto trudi biti objektivan, a ne ideološki zatvoren u ćumez ideološke određenosti.
Neki bi me mogli optužiti da sam “komunjara i jugonostalgičar“ što bi onda moglo rezultirati i kraćim kavicama s prijateljima koji imaju tu sreću pa znaju koga zaokružiti i za koje je navedeni gospodin iz najveće oporbene stranke, tek pijun određenih pojedinaca koji samostalno ne bi mogli osvojiti tron gospodina Račana, a koji je svojom, nažalost ranom smrću, mnogima pomrsio račune, a mnoge savjetničke agencije koje su angažirala stranačka vodstva u pripremi predizborne kampanje, natjerao da promisle o geslu hrvatske turističke zajednice po kojoj je Hrvatska mala zemlja za veliki odmor, odnosno u slučaju jedne pivovare, mala zemlja za veliko pivo.
I ne mogu reći da i sam nisam razmišljao o svemu tome i posljedicama zaokruživanja SDP-ove liste. Jer, ipak u glavnoj oporbenoj stranci još uvijek sjede ljudi kojima je Sabor navika, jeftina hrana i piće u kantini i prilika za sočnu trač partiju. Neka mi oproste ako sam stekao krivi dojam, no ipak bi bilo bolje da svoje stolice prepuste drugima kako bi si i oni zaradili veliku saborsku mirovinu.
Kao što sam spomenuo, neki od mojih prijatelja već znaju koga će zaokružiti na čemu im zavidim jer robujem principu da je ljudsko znanje krhko i zato je bolje držati status quo za vrijeme predizborne kampanje nego biti prisiljen držati ga se za vrijeme četverogodišnjeg mandata.
I tako dolazimo do stranke kojoj je slogan pomalo sugestivan - zna se. I ne mogu ne priznati da mi gospodin Sanader sa svojom pojavom, uzdignutom desnicom, samouvjerenošću nije simpatičan, kao i način na koji vodi Vladu. No, s druge strane, upravo mi to malo smeta što uz sebe nema više pojedinaca koji bi se usudili predložiti neka svoja rješenja za određene probleme, a da pritom ne promisle barem stotinu puta: “A što ako?“. I obično nakon tog stotog puta završi sjednica.
Bez obzira na sve, ipak mogu čestitati gospodinu Sanaderu na nekim velikim i kvalitetnim projektima iza kojih se nisam pitao jesu li dobro utrošena sredstva poreznih obveznika. Je li to dovoljno za krug oko stranačke kratice? Kako sam napisao, robujem principima.
Neki bi sad završili promišljanje, no u Hrvatskoj, maloj zemlji za veliki odmor i tisuću političkih stranaka, potrebno je iz političke ljubaznosti pažnju posvetiti i još nekim ideološkim pravcima. Što je s liberalima? Tu se slažem s gospodinom Bancem koji je priznao da mi nemamo stranke liberala, što je i razumljivo s obzirom na to da je još uvijek glavni motiv političkog angažmana u Hrvatskoj velika saborska mirovina, pogodnosti kod natječaja za radna mjesta i poslove, moć, vožnja autom kroz naselje brzinom od 200 km/h, da ne spominjemo slasnu mogućnost da za, recimo ubojstvo djeteta na cesti, dobijete stipendiju na nekom stranom sveučilištu ili da suca potegnete za uho jer vas se usudio uznemirivati nekakvim papirom na kojem piše poziv na saslušanje. Čast izuzecima.
Liberali, da, tu sam stao... To mogu biti samo oni, kako mi je objasnio moj prijatelj, koji su si nakon što su ušli u politiku iz želje za moću ostvarili dobro zaleđe, poznanstva, prijateljstva, recimo s čelnicima HHO-a, i koji neće osjetiti neki veći potres po svoj novčanik ili radno mjesto ako se nekome zamjere. Uzmemo li to u obzir možemo slobodno reći da u Hrvatskoj uz “komuniste“, “demokrate“ postoje i “liberali“. Stoga ću svoje pisanje završiti ne-osvrtom na još jednu stranku u maloj zemlji za veliki odmor. Možda ste pomislili da je riječ o HNS-u, a možda ste mislili na neku drugu stranku koja vam je simpatična zbog njezinih čelnika, stavova, programa, koalicijskih partnera, dobrih šala zbog kojih je prijenos saborskih zasjedanja gledaniji od najgledanijih britanskih i američkih crnohumornih komedija. To neka ostane mala tajna, jer mogao bih se nekome zamjeriti, ako se dosad već nisam.
Umjesto zaključka, molim da mi oproste oni koji su ovo moje pisanje možda doživjeli kao uvredu jer to mi nije bila intencija. Ja sam samo još jedan od većine građana ove zemlje koji bih htio iskusiti što to znači slogan - mala zemlja za veliki odmor, i koji se umorio od političke stvarnosti koja bi se najkraće dala opisati riječima - Hrvatska, mala zemlja tisuću stranaka! Želim svima ugodan ostatak ljeta. |
