• Ljudi su faktor uspjeha u modernoj ekonomiji, točnije njihov potencijal u korištenju i trgovanju znanja i informacija.
EKONOMSKE PERSPEKTIVE HRVATSKE, PRVI DIO: Očekivanje rasta ekonomskog standarda
U vremenu velikih promjena koje se događaju u mnogim zemljama, bržim ili sporijim tempom, Hrvatska se nalazi na putu da postane razvijena zemlja s relativnom visokom stopom ekonomskog standarda, zadovoljavajućom za barem većinu građana. Uglavnom negativna politička i društvena iskustva iz prošlosti još imaju utjecaj na ekonomsku situaciju, odnosno standard i kvalitetu života hrvatskih građana.
Ipak, u posljednje vrijeme sve je izglednije da je prošlost s manjkom političkih, ekonomskih i društvenih sloboda iza nas. U svakom slučaju analiza načina razmišljanja i iskustava iz prošlosti mogu biti od velike vrijednosti u procesu učenja kako bi se greške ispravljale kroz promjene u načinu razmišljanja i djelovanja.
Ekonomski standard
Glavna očekivanja hrvatske javnosti se odnose na rast ekonomskog standarda. Gotovo da se svatko slaže s takvom željom, čak i izvan hrvatskih granica. Unatoč činjenici da glavni makroekonomski indikatori ukazuju na kontinuirane pozitivne pomake, opće nezadovoljstvo ekonomskom situacijom je još prisutno u određenoj mjeri. Postoje opravdani razlozi za to, a u ovom tekstu se analiziraju neki od uzorka takvog stanja.
Statističke informacije mogu biti vjerodostojan pokazatelj općih odnosno prosječnih ekonomskih kretanja i sigurno se u većini slučajeva potvrđuju relevantnima za živote pojedinaca. A uvijek postoje iznimke od prosječnog stanja u većoj ili manjoj mjeri. Sigurno je najvažnije pitanje što nedostaje Hrvatskoj da se razvija brže nego sada, odnosno koje uvjete treba zadovoljiti za ubrzaniji rast ekonomskog standarda.
Opći okviri za uspješan razvoj svakako se odnose na izgradnju funkcionalnih demokratskih institucija. Država utemeljena na ustavno-pravnoj vladavini odnosno poštivanju formalnih pravila te ljudskih prava i sloboda predstavlja minimalni okvir potreban za pomicanje ekonomskog razvoja. To je tradicija razvijenih zapadnih zemalja, a barem djelomične iznimke od tog principa se mogu vidjeti na primjerima nekih azijskih država koje su ekonomski izrazito slobodne, premda ne u tolikoj mjeri politički i društveno. Ipak, Hrvatska pripada zapadnom civilizacijskom okruženju i normalno je da se prema njemu orijentira, uzimajući u obzir razlike u kulturama među pojedinim zemljama.
Ekonomske slobode
Država koja garantira ekonomske slobode i osigurava uvjete za njihovo prakticiranje uz minimalan stupanj intervencije sigurno ima najviše izgleda za ubrzani ekonomski rast i razvoj. Ljudi su faktor uspjeha u modernoj ekonomiji, točnije njihov potencijal u korištenju i trgovanju znanja i informacija. Sukladno tome se razvija i tržište rada, odnosno traže se konstantne promjene i usavršavanja. Gotovo i nije problem povećati zaposlenost u nekoj zemlji, a tako i u Hrvatskoj.
Mnogo složenije situacija je kada se poduzetnik i poslodavac suočavaju s preprekama koje im država postavlja za slobodno poslovanje. Veliki birokratski aparat koji obiluje zastarjelim i nepotrebnim administrativnim procedurama za pokretanje i tijek poslovanja, kruta i neefikasna javna uprava, složen i nestimulativan porezni sustav, veliki udio javne potrošnje u bruto domaćem proizvodu, visoka stopa korupcije i organiziranog kriminala, razvijeno crno tržište, niska stopa formalne i praktične obrazovanosti radne snage predstavljaju neke od općih prepreka za otvaranje novih radnih mjesta odnosno rast standarda.
Kada se sve zajedno sagleda, vrlo je očito što treba mijenjati u Hrvatskoj i u kojem pravcu. Pritom treba uzeti u obzir da je to općenito mišljenje prije svega internacionalnih i hrvatskih stručnjaka. Toga su sve više svjesni i hrvatski političari kao i građani koji ih biraju, premda se još mogu pronaći nejasnoće zbog netransparentnog pristupa ekonomskim problemima koji su posljedica neprevladanih fiksacija za običaje iz prošlosti. Mogu se navesti i primjeri za to. U svakom slučaju više ne živimo u vremenima kada bismo jedni druge trebali gledati sa sumnjom i zgražanjem jer želimo otvoreno izraziti istinu, što uključuje kritički osvrt.
Strane investicije
Sasvim je sigurno da domaćeg privatnog kapitala u Hrvatskoj nema dovoljno kako bi zadovoljio potrebe za ubrzanim ekonomskim rastom. U vremenima kada ekonomija ne poznaje nacionalne granice već se širi na regionalnu i globalnu razinu strana direktna strana ulaganja predstavljaju osnovni pokretač razvoja. U Hrvatskoj još prevladava razmišljanje kako strani investitori nemaju želju pridonijeti razvoju zemlje, već samo žele proširiti svoje tržište, odnosno prodati proizvode i profitirati. I da su pritom vođeni interesima.
U ovom slučaju interes je pojam s negativnom konotacijom toliko snažan da se u narodu vjeruje kako strani investitori i poduzetnici, bogati kapitalisti, diplomati i političari su ljudi koji nisu vođeni humanim motivima već se samo žele obogatiti zato što im je profit na prvom mjestu. Nitko ne postavlja pitanje na koji način ozbiljan poduzetnik i firma dolaze do profita. Zar je ikoji kupac prisiljen kupiti određeni proizvod? A opće je poznato da hrvatski građani vole trošiti mnogo, s obzirom na stanje osobnih i nacionalnih dugovanja, zasigurno iznad proizvodnih mogućnosti, i proporcionalno u odnosu na standard života mnogo više nego u razvijenim zemljama.
Hrvatski problem je u tome što su do sada većina privatnih investicija bile za potrošnju, a ne toliko u proizvodnju koja bi generirala izvoz. Izuzetak od tog slučaja su bile krajnje nužne državne investicije u cestogradnju i stanogradnju.
Zaključak je vrlo jednostavan. Bez stranih investicija nema ubrzanog ekonomskog rasta. Kada se to shvati, tek onda može spoznati da su mogućnosti neograničene. Stranog kapitala je dovoljno, samo je potrebna javna uprava dovoljno sposobna da osigura povoljne uvjete za investiranje. Razvoj i otvaranje radnih mjesta tada su neupitan slijed događaja. U Hrvatskoj već postoje primjeri takvog vođenja razvojne politike s vidljivim rezultatima.
Slobodna trgovina i regionalna suradnja
Jedan od važnih aspekata hrvatskog napretka svakako je liberalizacija trgovine s drugim zemljama. Cijela Europa je područje slobodne trgovine koje nadilazi granice odnosno članice Europske Unije. Sjeverna Amerika ima svoju asocijaciju tog tipa, također i jugoistočna Azija. Drugim riječima, razvijene zemlje međusobno se povezuju uz ukidanje barem direktnih trgovinskih barijera. Konkurencija na tržištu se time povećava, što znači potrebu za kvalitetnijim ali i jeftinijim proizvodima.
Hrvatski proizvođači će trebati svoju konkurentnost na tržištu i to je dugoročna sigurnost u njihov uspjeh prije nego politika protekcionizma. Pristup europskom tržištu dolazi sa članstvom u Europskoj uniji. S obzirom da je to tržište mnogo konkurentnije od hrvatskog, regionalna carinska unija i zona slobodne trgovine predstavlja izazov za hrvatske izvoznike. To nije zamjena za europsko tržište, već prirodno širenje tržišnih horizonata na područja koja su manje razvijena, odnosno na kojima hrvatski proizvodi mogu biti konkurentni. Drugim riječima, izvoz hrvatskih proizvoda se može povećati na taj način, a konačno i BDP.
Vanjska politika Hrvatske je od demokratskih promjena usmjerena na političku stabilizaciju i vodstvo u regiji. Stoga je prirodno da iz takve politike proizlaze koristi za trgovinu i ekonomiju općenito. Hrvatska se još suočava s pomalo nerazumnim strahovima javnosti kako carinska unija znači ulaženje ili vraćanje u balkanske asocijacije, odnosno obnavljanje nekadašnje Jugoslavije. Osim što je to ustavom zabranjeno, suprotno tim strahovima, Hrvatska je kandidat za članstvo u Europskoj uniji na temelju svojeg individualnog napretka. Kao i svaka europska država, čak i one koje nisu članice EU, tako i Hrvatska treba surađivati i trgovati sa svojim susjednim zemljama s kojima čini određenu regiju. Tim više, Hrvatskoj je uz zdravi rast BDP-a potreban ubrzaniji rast izvoza.
U svakom slučaju Hrvatska je u internacionalnoj zajednici dokazala svoje vodstvo u procesu stabilizacije jugoistočne Europe koja se još suočava s izazovima sigurnosti i društvene stabilnosti.
Društvo Vjernici i kućni ljubimci Naš odnos prema domaćim životinjama i kućnim ljubimcima u načelu je, u našoj bližoj okolini, dobar, čak izvrstan. Pazimo ih, mazimo, kupujemo im igračke, brinemo o njima više nego o sebi...
Društvo Katolička crkva, Fumić i Jasenovac Crkva nije pogriješila kada je spasila na tisuće nevinih Srba, Židova, Fumićevih suboraca i drugih. Bilo joj je stalo do očuvanja života svakog čovjeka, a to je istina koja neke jako boli...
