|
 |
| • Crkva nije pogriješila kada je spasila na tisuće nevinih Srba, Židova, Fumićevih suboraca i drugih. Bilo joj je stalo do očuvanja života svakog čovjeka, a to je istina koja neke jako boli. |
|
|
|
OTROVNE STRELICE S JASENOVCA
Katolička crkva, Fumić i Jasenovac
Nažalost po Hrvatsku i njezine mlade generacije, svake se godine nastavljaju prijepori partizana i ustaša, prave i krive strane, antifašista i onih malo manje anti i svih onih krugova kojima je u cilju stalno izvlačiti stvari koje su davno trebale ostati ležati zakopane. S ljudskim se sudbinama i životima nije za igrati, a isto tako nemoralno je i neetički poigravati se brojkama mrtvih i stradalih. Na bilo kojoj strani.
Obilježavanje 63. obljetnice proboja iz ustaškog logora Jasenovac i ove se godine pretvorio u obračun s “fantomskim fašistima, krvnicima koji i danas negiraju činjenice, vampirskim vremenima za koje nema opravdanja“ i tako dalje, i tako dalje… U nedogled.
Pokrovitelji obilježavanja tog časnog čina tadašnjih logoraša (spašavali su goli život!) jedva su dočekali da upute otrovne strelice prema čitavoj masi svijeta u Hrvatskoj koja ne misli kao oni. Ima u Hrvatskoj onih koji nisu pripadali i ne simpatiziraju ustaški pokret, ali koji su svjesni da im komunistički bezbožnički režim nije donio “oslobođenje“ o kojem antifašisti toliko bruje. Logika takozvanih osloboditelja i njihovih simpatizera je: “Ako nisi s nama, onda si protiv nas“.
Paradoksi u hrvatskom društvu
U modernoj Hrvatskoj i u demokratskom društvu događaju se paradoksi koji se ne mogu dokučiti zdravim razumom. Navodni antifašisti prozivaju drugu stranu da pjevanjem domoljubnih pjesama i iskazivanjem vjere u Boga šire govor mržnje, a oni mržnju siju gdje god stignu, a ona se manifestira njihovim pokretima i gestama, bolnim grimasama na licu i trešnjavom ruku kao u doba '45. za vrijeme trajanja poznate partizanske bolesti kada su komesari dovodili žrtve svojim drugovima koji su padali u trans dok nesretnike nisu zaklali.
I ti isti danas prozivaju državu i suprotnu stranu da su oni krivi za najveću nesreću koja se dogodila u Hrvatskoj, a pri tom zaboravljaju na Bleiburg, Goli otok, Glavnjaču, Jazovku i brojna stratišta u koja je živa bačena hrvatska mladost ili “zločinci“ kako im tepaju komunisti.
Logika jačega i danas stanuje u glavama Ivana Fumića i njegovih drugova iz raznoraznih društava koja njeguju uspomene na zločine i zločince pa im zapravo i nije strano napadati i klevetati čak i Katoličku crkvu kojoj je Fumić namijenio epitet “posljednjeg bastiona čuvara ustaškog nasljeđa“. Ništa čudno za Fumića, “nekadašnjeg vojnog suca i posljednjeg komunističkog republičkog sekretara za pravosuđe“, kako donosi Večernji list u broju od 22. travnja, Fumića kojemu je drug Tito Bog, pa čak i onda kada mu se podastru dokazi o Titovoj umiješanosti u Goli otok gdje su stradavali čak i Fumićevi istomišljenici.
Ivan Fumić jednostavno ne može podnijeti Katoličku crkvu koja je oduvijek stajala na braniku domoljublja i obrane hrvatske vjerske i egzistencijalne slobode. Zbog toga Fumić riga vatru i po vrhu Katoličke crkve onda, prozivajući biskupe danas zašto ne odu na jasenovačko stratište. Fumić je možda zaboravio ili ne želi reći da Katolička crkva svake godine u osobi požeškog biskupa dr. Antuna Škvorčevića moli za bezbožne zločine eventualno počinjene u ime Krista i hrvatstva.
Crkva je u osobi Stepinca znala što radi
Crkva je danas, a bila je i onda, čvrsto na stajalištu mira i slobode, mira kojeg komunizam nije donio i slobode koju je 45 godina zatirao. Crkva je mjesto i vrijeme gdje se pokajanje traži za svaki grijeh počinjen u ime njezino, gdje se oproštenje daje u svrhu pomirenja i ljubavi koju nam je ostavio Krist svojim uskrsnućem. Crkva je u osobi Stepinca znala što radi i nije pogriješila, kako joj to danas spočitava hrvatski suveren Mesić, kad je pozdravila osnivanje hrvatske države. Kao što nije pogriješila kada je 1943. preko Stepinca zavapila Paveliću da ukine logor “koji je sramotna ljaga za Hrvatsku“.
Crkva također nije pogriješila kada je spasila na tisuće nevinih Srba, Židova, Fumićevih suboraca i drugih. Jer bilo joj je stalo do očuvanja života svakog čovjeka. To je istina koja nekog boli, ali time ne postaje manje istina. To je ona istina o kojoj je govorio i sam Krist. Ona koja oslobađa. Zato, gospodinu Fumiću poručujem: Pokušajte napraviti korak kojeg je napravila i Katolička crkva u Jasenovcu, poklonite se na Bleiburgu žrtvama terora i nasilja. I oslobodite se okova. Pravi antifašisti to bi i učinili. A do tada, ne možete ni shvatiti. |
