|
 |
| • Crkva nas poziva da u svetosti vidimo put ponuđen i moguć svima. Svetac nije neki daleki stranac. Nije ni heroj, niti uzor kreposti. To je brat ili sestra, koji nas prethodi, predvodi u vjeri. |
|
|
|
POVODOM SVETKOVINE SVIH SVETIH:
Svetost je komunikativna snaga (sv. Ambrozije)
Današnji blagdan nas poziva da slavimo sve svete. To nam se čini nešto dalekim od nas, naše stvarnosti! Neki posebni ljudi, iz davne prošlosti. Ali, što to znači svetost ili svetac!? Kako postati svetim? Treba li činiti čudesa, imati viđenja, čuti neki poseban glas? Je li potrebno službeno priznanje, kanonizacija i velika pompa zbog toga?
Crkva nas poziva da u svetosti vidimo put ponuđen i moguć svima. Svetac nije neki daleki stranac. Nije ni heroj, niti uzor kreposti. To je brat ili sestra, koji nas prethodi, predvodi u vjeri i ostaje pažljiv za naš život. Svetac je živi primjer onoga što je moguće svakom od nas: slijedeći Isusa, učiniti naš život svetim životom.
Da bi se postalo svetim nema tisuće putova: dovoljno je odgovoriti cjelovito ljubavi Božjoj, živeći evanđelje. To znači, da i mi ljubimo druge. U tom smislu, sveti su stvarno uzori za kršćane. Ne u oponašanju njihova života, već u oponašanju slobode s kojom su oni išli s Kristom. Jedan je mogao darovati svoj život u mučeništvu, jedan drugi u osnivanju jednog Reda (recimo sv. Benedikt, Dominik, Franjo…), jedan drugi u daru svojeg postojanja za siromašne, jedan drugi jedino time što je bio vratar u školi… i tako redom…
Sveti su kod Boga. Živi su. To je smisao slavlja i blagdana Svih svetih! Sveci nisu napustili svoju solidarnost i prisnost s nama sada ovdje živućima. ''Provest ću svoje nebo čineći dobro na zemlji…'', tvrdi sveta Terezija iz Lisieuxa. I u tom smislu treba čitati čudesa: ona su potvrda nakane jednog sveca prema svojoj braći ljudima. Ništa začuđujućega da jedno čudo bude priznato kao jedan od elemenata koji se uzima u obzir prigodom kanonizacije pojedinca.
Da, blagdan koji mami naš unutarnji pogled prema gore, prema nebu, zajednici svih svetih koji su ostvarili smisao svojeg života, poziva i poslanja i sada svijetle vječnim sjajem, puni Boga i ljubavi za sve što je Božje, a već je i predmet njegove ljubavi, i ti i ja, i onaj tamo koji nikad u crkvu zavirio nije i neće, a spasit će ga tvoja vjera, tvoja ljubav, tvoja svetost! Tako isto naš pogled smjera u nas same, u ono divno i dobro u nama i sve ono što treba odstraniti iz nas i spaliti u vatri nepovrata te u svoj slobodi i jednostavnosti srca ići Isusovim stopama. To je moguće svima, u svakoj prilici i neprilici, kad sve cvate i kad je već sve oko nas slomljeno i utučeno; kad sav svijet okreće leđa svetomu i Bogu samom, i tada je moguće biti svet i posvetiti mnoge koji lutaju krivim putovima.
Božja ljubav i nama, on i mi danas smo tu da budemo sveti, da budemo posvetitelji, da živimo kako bi živjeli u punini te i mi bili drugima svijetli trag i znak k svetosti i Bogu. |
