|
 |
| • Kako to da Bog svoga Sina, koji nam treba biti centar našeg životnog opredjeljenja i putovanja, stavlja na marginu društva, gotovo u jedva podnošljivoj egzistencijalnoj situaciji? |
|
|
|
U JASLAMA LEŽI, ALI SVIJET OBUHVAĆA...
Tajna Božića
Često mislimo da smo važni i značajni. Prisvajamo si sigurnost samodopadnosti i nekih umišljaja o vlastitoj primjetljivosti i posebnosti. To nam se događa čak u onim smiješnim situacijama kada smo u masi na nekom skupu i kad govornik gleda i obraća se okrenuvši lice i oči u našem pravcu. Ma koliko se možda i ne želimo po svojoj naravi isticati, ipak smo u svojoj glavi sebi prvi. Pogled govornika ili još bolje pljesak nama u nekoj sličnoj situaciji daje nam jednu poletnu energiju i zanos.
Sukladnošću ovakvog razmišljanja gdje smo sebe stavili u centar svijeta u kome se sve vrti oko nas, postavljam si pitanje rođenja Isusa Krista: Zbog čega je Bog izabrao štalu za svoj dolazak k nama? Zašto je to moralo biti u najhladnije godišnje doba, u zimi i k tome u izgnanstvu i neimaštini, samoći i odbačenosti? Kako to da Bog svoga Sina, koji nam treba biti centar našeg životnog opredjeljenja i putovanja, stavlja na marginu društva, gotovo u jedva podnošljivoj egzistencijalnoj situaciji? Kao da sam Bog od nas želi učiniti vječite hodočasnike koji svojim putovanjima idu za tragom zvjezdane svijetlosti u općem mraku ovog nesretnog svijeta.
U neimaštini i hladnoći ljudskih odnosa, bačeni među stoku koja svojom pitomošću pokazuje više mirnog prihvaćanja negoli ikoje ljudsko srce, stoji Sveta Obitelj kao smjerokaz čitavom kršćanstvu. U toj slici obitelji, u skromnosti i tišini, prepoznajemo nešto što bih mogla nazvati Božjim znakom. Znak koji je očito utisnut u svijest ljudstva, za sva vremena, kao upozorenje svim lutanjima čovječanstva za materijalnim i za vlastohlepnošću nad drugima. Ona prava istina zapravo je na suprotnoj strani od svega viđenog, tamo gdje si nismo više zagonetka. Na tu nas drugu stranu obale poziva Isus. On je taj koji neprekidno govori kroz evanđelja i vrijeme: ''Ne boj se! Samo vjeruj!'' (Mk 5, 36).
U jednom kasnijem periodu dobit ćemo priliku otkrivanja jednog djela Božje istine o tajni njegovog načina dolaska. U ''Govoru na gori'' kaže: Blago vama, siromasi, jer je vaše kraljevstvo Božje! Blago vama, koji sada gladujete, jer ćete se nasititi! Blago vama, koji sada plačete, jer ćete se smijati...'' (Lk 6, 20-22).
Živimo u vremenu kada se sve može kupiti. Sve možeš imati. No u tome ''bogatstvu'' i svakovrsnosti materijalnih dobara, naša duša i srce ne osjeća ispunjenost. Duša je isprazna i neispunjena. Traži li napokon naš Bog od nas smrt svake želje i potrebe za materijalnim? Nemoguće nam je potpuno ispuniti takav zahtjev, odricanje zahtjeva našu volju i stegu. Kada umre sebičnost i kad se riješimo spona koje nas vežu za materijalno i za ovaj svijet, događa se jedna mistična smrt. Izgleda da samo takva smrt jednog vremena, civilizacije, kao i pojedinca, dovodi do vrhunca vjere i ljubavi za bližnjega, ljubavi prema svemu stvorenom. Jasno nam je i to da što je veće posjedovanje, to je teže odricanje. Jasno je da iz noći vapimo za novim Danom. Za ponovnim Rođenjem. Ovako nam Apostol govori: ''Noć je minula. Dan se približio. Odbacimo djela tame i obucimo oružje svjetla. Pošteno hodimo kao po danu.'' (Rim 13, 12-13).
Evo što kaže sveti Augustin: U jaslama leži, ali svijet obuhvaća. Siše grudi, a hrani anđele. U pelene se povija, a nas zaodijeva besmrtnošću. Doji se, ali mu se klanjaju. U svratištu ne nalazi mjesta, a sebi podiže hram u vjerničkim srcima.
Tajna Božića otkriva se svakim novim danom pred nama. Koliko ga otkrivamo i prepoznajemo ovisi o našoj spremnosti za prihvaćanjem vlastitog života i svega što nam on donosi. Poniznost uzvišenosti legla je u jasle, a da bismo joj se približili trebamo samo saviti kičmu.
Blagoslovljen vam Božić! |
