|
 |
| • Anđeoska pjesma pri Isusovu rođenju: Slava Bogu na visini, a mir ljudima na zemlji, zapravo je Isusov i naš životni program. Kad slavimo i molimo Boga, tada on dolazi k nama i donosi nam mir u srce. |
|
|
|
BOŽIĆNO RAZMIŠLJANJE:
Božić - trajni blagdan svakom vjerniku
Svaki blagdan u Crkvi nosi poruku za ljude. Božić naročito! To da Bog uzima narav čovjeka i rađa se u siromašnoj obitelji u tuđoj štali višestruka je poruka svim vjernicima.
Čovjek nije proizvod slijepog slučaja i evolucije nego neshvatljivo djelo Božje. Ne samo zbog njegova čudesnog tjelesnog sustava, učenjacima još uvijek uglavnom neshvatljiva, nego još i više zbog njegova duhovog dijela koje ga uzdiže nad sva stvorenja na zemlji. Čovjek oduvijek pokušava dokučiti razloge zbog kojih je Bog stvorio čovjeka, ali naravno to sam ne može. Rođenje Boga kao čovjeka nam otkriva neshvatljivo iznenađujuću tajnu čovjeka. Čovjek nije bilo kakvo živo biće, nego predrago dijete Božje, obdareno slobodnom voljom i razumom koji lako potamni te čovjek često pođe putem na kojem nema ni sreće ni života.
Bog u Isusu Kristu, drugoj božanskoj osobi, vječnoj Riječi ili Misli Očevoj, dolazi na svijet kao čovjek da nam objavi razloge našega postojanja i života na zemlji. On nas uči da smo Božja djeca i da Bogu nije niti jedna žrtva previše da bi nas poučio i sebe stavio nama na raspolaganje radi našega spasenja. Njegovo siromaštvo pri rođenju, životu i smrti govori nam dovoljno kako se pravo bogatstvo za čovjeka ne krije na ovoj zemlji, zbog čega ljudi vode ratove, mrze se i čine raznovrsne teške zločine, nego kod Boga. Čovjekov duh je stvoren na sliku Nebeskog Oca, koji je sama Ljubav. Čovjek je stvoren da ljubi i da bude ljubljen. Novac i imetak su mrtva materija koja nema srce čovjeka te je uzaludna jurnjava za bogatstvom, ako se zaboravi da je sve dar Očeve ljubavi.
Čovjek živi u prvom redu od Riječi Božje, tj. ljubavi Božje, kaže Isus (Mt 4, 4). Ako se čovjek ne osjeća ljubljen od Boga, uzalud su male, nestalne i nesavršene ljubavi ljudske. Toliki mladi ljudi su nesretni, očajni, spremni i učiniti zlodjela drugima i sebi jer su frustrirani, iznevjereni, nisu ljubljeni od onih od kojih ljubav očekuju. Rođenje djeteta Isusa je poruka njima i svima nama: Sve nas Otac nebeski toliko ljubi da je odlučio, radi našega spasenja, da Njegov Sin, koji se rađa na Njegovom Srcu, uzme čovjekovu narav i dade život za nas u borbi protiv Sotone, lašca i ubojice ljudi. Zato Isus s pravom kaže da nitko nema veće ljubavi od onoga koji je spreman dati sve što ima, život za svoje prijatelje (Iv 15, 13). Ako te ljudi ne vole dovoljno to nije najveća nesreća jer te Bog ljubi preko svake mjere.
Anđeoska pjesma pri Isusovu rođenju: Slava Bogu na visini, a mir ljudima na zemlji (Lk 2, 14), je zapravo Isusov i naš životni program. Kad slavimo i molimo Boga, tada on dolazi k nama i donosi nam mir u srce koji onda širimo oko sebe. To je Isus činio i zato je svoje učenike stalno pozdravljao: Mir s vama (Lk 24, 36). Nemir u čovjeka dolazi od grijeha ili okretanja od Boga što ranjava ljudsku narav, koja je slika Božja, te stvara u čovjeku nezadovoljstvo koje širi oko sebe. A Isus je došao da liječi našu dušu, naročito sakramentom ispovijedi.
Ako slavimo Boga, tada znamo da su drugi naša braća i sestre koje treba ljubiti i praštati im. A to stvara mir među ljudima. Tko ne časti Boga, ljudi su mu samo takmaci, koji ga lako mogu ugroziti, što je izvor mržnje i borbe među ljudima. A Isus nam je donio vijest ne samo da nam je Bog pravi Otac, koji nas je povjerio privremeno zemaljskim roditeljima, nego da su ljudi oko nas naša braća i sestre koji zaslužuju našu ljubav i pomoć. Kako je divno živjeti u zajednici u kojoj se ljudi poštuju, vole i cijene! A to se očekuje makar od Božje zajednice, Crkve. I to nam Isus želi reći svojim rođenjem. Njega je Otac poslao da bude brat svima nama kako bi se mogli ponašati kao braća i sestre, djeca Nebeskog Oca.
Kako iskazati ljubav prema Bogu? Isus nam je poslao svoju dušu, Duha Svetoga, da nam pomaže i prati nas u svakom trenutku. On ponazočuje Kristovo otkupiteljsko djelo na svetoj misi. Nedjeljna misa nije samo dužnost, ona je u prvom redu izraz naše ljubavi i zahvalnosti Bogu koji je po Kristovoj smrti i uskrsnuću omogućio naše spasenje. Nedjeljna misa je zato sastanak Božje djece s Bogom Ocem, našim bratom i Spasiteljem Isusom Kristom po Duhu Svetome. Tu slušamo Božje riječi kao upute sreće i sjedinjujemo se u svetoj pričesti s Kristom i presvetim Trojstvom. Tako se iskazujemo kao Božja obitelj. Može li biti većeg dokaza ljubavi od strane Božje? Zato nedjeljna misa nije samo naša dužnost, nego u prvom redu izraz naše ljubavi prema Onome koji nas nadasve ljubi. Nedolazak na nedjeljnu misu teško razočarava Boga kome nismo uzvratili ljubav. On nas je zvao, a mi se nismo odazvali (Mt 22, 8).
Isus želi doći k nama u naše srce da ga učini lijepim, jer je radi toga i došao na zemlju. Kad, primjerice, molimo dnevno makar malo, tada njegujemo svoj odnos s Kristom, pozivamo ga u svoj život te on dolazi dnevno k nama, blagoslivlja naš dan i rad, rasvjetljuje naš um i grije nam srce. Zato Božić treba biti trajni blagdan svakome vjerniku.
Ovu Božićnu riječ treba završiti s mišlju kao čvrstom istinom, koja je i program za novu godinu, da se samo onaj može nazvati vjernikom tko vjeruje u trajnu prisutnost Boga i živi dnevno s Njim. Jer se je radi toga Bog i rodio kao čovjek u Betlehemu. |
