• U sadržaju Velikog četvrtka prepoznajemo gestu kojom se Isus predaje u smrt radi spasenja ljudi. Isus ispunjava Stari zavjet i židovski obred, dajući svoje tijelo umjesto jaganjca.
VELIKI ČETVRTAK Božja blizina u sakramentu euharistije
Svaki bi vjernik Veliki tjedan trebao pokloniti sam sebi kao posebno vrijeme svojevrsne duhovne obnove. Dani su to kad vjernik na poseban način može susresti Boga, razmišljajući nad otajstvima Kristova Vazma. Svjetlo koje dolazi iz Kristova praznog groba može pomoći svakomu početi drugačije gledati na svoj život. Otajstvo Velikoga četvrtka svakomu čovjeku može otkriti Božju blizinu u sakramentu euharistije, otajstvo Velikog petka svakomu može podariti novu snagu za nošenje vlastitih životnih križeva, a Vazmeno bdijenje Velike subote u prestrašena srca može vratiti nadu i pouzdanje.
Cijeli Veliki tjedan ispunjen je posebnim mirom i dostojanstvom. To je vrijeme u liturgijskoj godini koje čovjeka vjernika potiče na razmišljanje i duhovnu sabranost. Pred sve velike svetkovine u velikoj smo napasti i opasnosti da se izgubimo u onim manje važnim stvarima, a iz vida ispustimo ono što je bitno. I u tjednu koji prethodi Uskrsu treba pospremiti stan i kuću, otići u veliku nabavu, obojiti pisanice… Sve je to lijepo i potrebno, ali pri tome nemojmo ostati prazna duha i ispražnjena srca. Uskrs koji je pred nama ne ovisi o šarenim jajima i kuhanoj šunki, ali i te kako ovisi o nutarnjem raspoloženju duha i spremnosti da vjernički proslavimo otajstva svoje vjere.
Za ove svete dane trebalo bi se pripraviti sakramentom pomirenja te ne bi smjelo biti niti jednog vjernika (osim, dakako, ako postoje objektivne nepremostive zapreke) koji se sudjelujući u vazmenim slavljima ne bi pričestio. No ovog tjedna trebalo bi pronaći i vremena za čitanje Svetog pisma, da bi vjernik otkrio milosti Vazmenih blagdana.
Veliki je četvrtak završetak korizmenog vremena, a ujedno je početak svetoga trodnevlja. U svetom trodnevlju proslavljamo otajstvo vjere koje u bogoslužju izričemo riječima da je Krist svojom smrću uništio našu smrt i svojim uskrsnućem obnovio naš život. Zato su ovi dani vrhunac čitave crkvene liturgijske godine. Sam današnji dan treba promatrati u svjetlu riječi današnjeg evanđelja: budući da je Isus ljubio svoje, ljubio ih je dokraja i u svjetlu Isusovih rijeci: primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih (lv 13,15).
U sadržaju Velikog četvrtka prepoznajemo gestu kojom se Isus predaje u smrt radi spasenja ljudi. Isus ispunjava Stari zavjet i židovski obred, dajući svoje tijelo umjesto jaganjca i svoju krv, da bi na taj način uspostavio i zapečatio novi i konačni savez (v.1Kor11,23-26). Danas, na Veliki četvrtak, promatramo i doživljavamo euharistiju u njezinoj punini. To znači: u bogoslužju slavimo i čin i bit euharistije.
Zapovijed bratske ljubavi i poniznosti
Veliki četvrtak iznimno zrači bogatstvom kršćanske poruke, a slikovito se može govoriti o jutru i večeri Velikoga četvrtka. U prijepodnevnim satima u stolnim crkvama se oko svojeg biskupa okupljaju svećenici, ali i drugi članovi Božjeg naroda, na zajedničko slavljenje mise posvete ulja. Veliki četvrtak svećenici na poseban način slave i kao svoj svećenički dan. Dan je to ustanovljenja sakramenta svetog reda, što je posebna prigoda da u zajedništvu s biskupom obnove svoja svećenička obećanja i posvijeste si svu ljepotu ali i odgovornost svoje svećeničke službe. Svećenik stoga nije netko tko je iznad ostalih članova Božjeg naroda već je on poslanik koji ne u svoje, nego u Božje ime naviješta, posvećuje, upravlja... U sklopu tog slavlja mjesni biskup blagoslivlja i sveta ulja koja će se u narednih godinu dana koristiti kod podjeljivanja sakramenata krštenja, potvrde i bolesničkoga pomazanja.
Misom Večere Gospodnje započinje sveto Vazmeno trodnevlje. Kršćani katolici više-manje redovito sudjeluju u misnim slavljima. No kao i u toliko drugih stvari koje se tiču vjere, nerijetko i samu misu `odslušamo` snagom navike i običaja, da zadovoljimo formalnost. Koji puta možda misu doživljavamo i kao `svetu predstavu` u kojoj svećenik i još neki oko njega nešto govore, čitaju, pjevaju, a mi ostali se povremeno uključimo. Ako ikada, onda bi misa Velikoga četvrtka trebala biti ne odslušana, nego doživljena. Svaka misa je podsjećanje na Posljednju večeru i uprisutnjenje Kristove muke na križu.
Jedna posebna gesta svojstvena je liturgiji Velikoga četvrtka. Nakon homilije svećenik pristupa ranije određenim muškarcima - radi simbolike najčešće dvanaestorici - i pere im noge. Prekrasna je to simbolička gesta koja podsjeća na Kristovo pranje nogu svojih apostola i njegovu zapovijed bratske ljubavi. Podsjetnik je to na potrebu poniznosti - ne lažne i glumljenje, nego iskrene i istinite, kako pred Bogom, tako i jednih prema drugima. U misnom slavlju Večere Gospodnje kad se zapjeva Slava, zazvone zvona i zasviraju orgulje, nakon čega više nema niti sviranja niti zvonjenja sve dok se ne zapjeva Slava u liturgiji Vazmenoga bdijenja. Po svršetku misnog slavlja Presveto se odnosi iz svetohraništa na glavnom oltaru i privremeno posprema na pokrajnjem oltaru. Pri tom se ogole svi oltari i tako ostaju do Vazmenog bdijenja. Ove tri simboličke geste uvode nas u proslavu Kristove muke i vanjski su znak svojevrsne žalosti Crkve, koja oplakuje smrt svojeg Učitelja.
Čin euharistije je služenje drugima
Što je to čin euharistije? To je pretvaranje u konkretni život onoga sto se dogodilo na križu. Čin euharistije je služenje drugima. Zato je to pravo bogoslužje, jer služeći drugima služimo samome Isusu Kristu. Sjetimo se ovdje u pravo Isusovih riječi: 'Zaista, kažem vam, sto god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!' (Mt 25,40). Isus, koji nam je jedini Učitelj, čitavog je života služio drugima, a sada, na posljednjoj ili oproštajnoj večeri, on svojima pere noge.
Gesta pranja nogu bila je izražaj gostoljubivosti i poznata je već u Starome zavjetu, a isto tako i iz prvih kršćanskih vremena. Nekada se siromasima pralo noge prije nego bi im se dalo jesti. Tako gesta pranja nogu izražava nehinjenu ljubav i izričaj poniznosti. Ova je gesta šokirala apostole, osobito Petra koji se žestoko usprotivio: "Gospodine! Zar ti da meni pereš noge? Nećeš mi prati nogu nikada!" (Iv 13,6.8). Kao apostole, tako i nas Isus uvijek iznenađuje. No, Isus nam želi služiti. U tome je njegovo poslanje. Ne dopustimo li mu da nam služi, tada nam nema više što učiniti. On to sam kaže: "Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom" (13,8). Isusovo poslanje jest u služenju drugima: "Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge" (Mt 20,28).
To znači da je čin euharistije u služenju drugima. Kako to Isus misli i koliko nam to želi naglasiti da ne bismo vjeru pretvorili samo u obred i onda time bill samozadovoljni, on će izraziti riječima u samoj ustanovi euharistije govoreći: "Ovo činite meni na spomen" (Lk 22,19; 1 Kor 11,24). Koji je sadržaj riječi "ovo"? Što je to "ovo"? Isus misli na kvalitetu života, na kvalitetu ljubavi. Ako o sebi govori da se njegovo tijelo predaje i krv prolijeva, tada Isus govori o vrhuncu svoje ljubavi za svakoga čovjeka: ljubio nas je i služio nam do smrti na križu. Za takvu kvalitetu života i ljubavi Isus govori riječi: ovo činite meni na spomen.
Misa je poslanje
Zato se euharistija naziva misa. Riječ misa dolazi od latinske riječi koja znači poslanje. Prema tome, euharistija nipošto nije neki pobožni obred koji obavljamo danas ili nedjeljom, ona nije bijeg iz stvarnosti našega svijeta kakav jest opterećen zlom i grijehom, euharistija je preuzimanje i nastavak Isusovog djelovanja u našem svijetu. Isus će to jasno naglasiti: "Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih. Ako to znate, blago vama budete li tako i činili" (lv13,15.17).
Što je bit euharistije? U bit euharistije spada ono što ona u sebi označuje. Možemo to jednostavno izraziti: mi kršćani sastajemo se kako bismo činili ono sto je Isus učinio na oproštajnoj večeri. Matej nam to jednostavno izriče riječima: "dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!" I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: "Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha" (Mt 26,26-28).
Na Veliki četvrtak smo pozvani Isusu uzvratiti ljubav. Isus je rekao svojim učenicima: Ostanite ovdje i bdijte sa mnom! (Mt 26,38), a malo kasnije: zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? (Mt26,40). Zato na ovaj dan, i mi, nakon euharistije, ostajemo još nekoliko trenutaka u klanjanju ili u getsemanskoj uri. Želimo osluhnuti Isusovu ljubav koju izražava svojim riječima na oproštajnoj večeri.
Pozvani smo dopustiti da nam ovi sadržaji budu ono sto nam vjera govori, a zapisano nam je u Bibliji. Ne dopustimo da nam Veliki četvrtak prođe bez euharistije, bez pričesti, bez susreta s Isusom Kristom. Ne dopustimo da u nama prevlada grubost i tupost života.
Duhovne misli Cilj opravdava sredstvo ili ipak? Naišao sam na jednu priču koja me inspirirala. Priča je to o deset žaba koje su iz svoje bare uslijed ljetne žege i opasnosti nestanka vode odlučile krenuti na vrh obližnje svete planine...
Duhovne misli Dan tišine i intime ljudske nutrine Danas možete posjetiti crkvu, pohoditi Božji grob. Ponesite sa sobom Novi zavjet ili Bibliju. Mirno sjedite u crkvi, pročitajte tekst bilo kojega evanđelja o Isusovoj muci, smrti na križu, uskrsnuću...
