|
 |
| • U mjeri u kojoj se otvorimo tihom govoru današnjeg dana Velike subote i snažnog govora vazmenog bdijenja, bit ćemo sposobni utonuti u tišinu Božje nazočnosti i beskrajnu snagu njegove ljubavi. |
|
|
|
VELIKA SUBOTA
Dan tišine i intime čovjekove nutrine
Govoreći o Velikoj suboti možemo reći kako je ona dan tišine, dan u kojem bi se čovjek vjernik trebao zatvoriti u intimu svoje nutrine, ne zato da pobjegne od svijeta, nego da u dubini svoje duše doživi susret sa svojim Bogom. Na Veliku subotu mnogi dolaze na 'Božji grob' pomoliti se i u tišini Božjeg hrama osjetiti dodir njegove dobrote. U crkvi u kojoj su svi oltari ogoljeni i bez cvijeća, svijeće koje gore na 'Božjem grobu' podsjećaju na svijeće koje gore na grobovima naših milih i dragih.
Zbog činjenice da je i Isusovo mrtvo tijelo položeno u grob, a potom slavno uskrsnulo u osvit uskrsnoga jutra, i posljednja počivališta naših pokojnika postaju mjesta molitve i nade u uskrsnuće i ponovni susret, a sve to u svjetlu vjere kojom ćemo u Vazmenom bdijenju radosno zapjevati: Aleluja Uskrslomu.
Već u starini, Velika subota tijekom dana nije imala nikakvih obreda. Bio je to nekada dan strogoga posta i žalovanja. Danas stojimo pred tajnom Isusovog groba. Isus je umro, ali ne odmah i uskrsnuo. Isus je bio položen u grob, bio je u najtamnijem stanju ljudske egzistencije, bio je u odsutnosti svake blizine drugoga.
Samoću bez ljubavi pobjeđuje Krist
U Vjerovanju ispovijedamo i priznajemo da je pokopan i sišao nad pakao. Što je pakao? Biblija ga naziva seol (gr. hades). Tom riječju Židov izriče stanje nakon smrti. Predstavlja ga dosta neodređeno, kao neku vrstu života u sjeni, kao nešto nestvarno. U Vjerovanju izričemo da je Isus sišao nad pakao, ušao je u seol, tj. umro je. No, što se zbiva kad netko umre? Nitko to od nas ne zna, jer svi smo mi s ove strane smrti i nije nam poznato iskustvo umiranja s one strane. U svojoj posljednjoj molitvi Isus izriče svu ostavljenost. Bit njegove muke nije toliko u fizičkoj boli, koliko je to muka od radikalne, posvemašnje samoće, potpune napuštenosti. To znači i najdublju opreku na bit čovjeka koji ne može biti sam i kojemu je potrebna ljudska blizina. Zato je samoća područje straha.
U prevladavanju straha otkriva se i bit - srž straha: čovjek se boji samoće jer može živjeti jedino u društvu i blizini drugih. Zbiljski se strah ne može prevladati razumom, već jedino prisutnošću drugoga čovjeka, čovjeka koji nas ljubi. No, kad bi postojala takva samoća koju više ne bi mogla probiti ničija riječ, kad bi došlo do tako duboke napuštenosti u kojoj se nikakav TI ne bi više mogao pojaviti, bila bi to zbiljska i potpuna samoća i stravičnost! To bi, drugim riječima, bilo ono sto se u teologiji naziva pakao!
Sada možemo definirati značenje riječi pakao: ona označava samoću u koju više ne prodire ljubav! Ona na taj način znači jednu zbiljsku izloženost egzistencije!
Jedno je sasvim sigurno: postoji samotnička noć u kojoj nema nikakva glasa. Postoje vrata kroz koja možemo stupiti samo kao samci: to su vrata smrti. Sva strava svijeta u krajnjoj je liniji strah pred ovom samoćom. Odatle je razumljivo zašto Stari zavjet ima samo jednu riječ za pakao i smrt, riječ seol; te su dvije stvari u biti istovjetne. Smrt je apsolutna samoća! A ona samoća u koju više ne može prodrijeti ljubav - to je pakao! |
|
Kad u Vjerovanju izričemo da je Krist sišao nad pakao, to onda znaci da je Krist prošao kroz vrata naše najsamotnije samoće, da je svojom mukom ušao u bezdan naše napuštenosti. Ondje gdje do nas više ne može prodrijeti nikakav glas, ondje je ON! Time je nadvladan pakao ili točnije: smrt koja je prije bila pakao, sada to više nije. Sada to dvoje više nije jedno te isto jer se usred smrti nalazi život, jer je usred smrti nastanjena ljubav. Zato vrata smrti stoje otvorena otkako je u smrti nastanjen život, otkako u njoj prebiva Ljubav - a to je Isus Krist koji je sišao nad pakao!
Bogatstvo simbolike i Božje riječi
Danas možete posjetiti crkvu, pohoditi Božji grob. Ponesite sa sobom Novi zavjet ili Bibliju. Mirno sjedite u crkvi, pročitajte tekst bilo kojega evanđelja o Isusovoj muci, smrti na križu i njegovu uskrsnuću. Dopustite da vam Božja riječ dotakne dubinu vašega bića, vaše srce. Tada ćete doživjeti kako vam je Gospodin blizu, bliži nego li vi sami sebi. Shvatite da je važnije da se vi kroz Božju riječ susretnete sa živim Kristom, nego da pokupujete u trgovini sve sto ste nakanili.
Od početka kršćanstva, kršćani su se sastajali u subotu u noći da bi bdjeli i onda u nedjelju u zoru slavili misu. A osobito to vrijedi za ovu noć. U prvom dijelu vazmenog bdijenja imamo službu svjetla: blagoslivljamo novi oganj, a onda s njega palimo uskrsnu svijeću. Ta svijeća označuje Isusa Krista Uskrsnuloga koji je za sebe rekao: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života" (Iv 8,12). Nakon toga se pjeva poznata pjesma radosti koja se, prema početnoj riječi, naziva Exultet. To je pohvala uskrsnoj svijeći. U drugom dijelu obreda imamo službu Riječi. Čitaju se poznata čitanja iz Biblije koja nam govore o onome što Bog čini u ljudskoj povijesti i u povijesti Božjega naroda. Možemo slobodno govoriti o obilju Božje Riječi ove noći, počevši od izvještaja o stvaranju neba i zemlje, do izvještaja o Isusovu uskrsnuću.
U trećem dijelu bdijenja slavimo krsnu službu. Nekoć su se krštavali uglavnom samo odrasli i to samo ove noći. Oni su se kroz nekoliko godina pripremali za primanje sakramenata kršćanske inicijacije: krštenje, potvrdu i sv. pričest. Taj proces priprave naziva se katekumenat. Nakon sto oni prime sakramente kršćanske inicijacije, cijela ce zajednica izreći svoje odreknuće od sotone i svakog drugog zla, ispovjediti-priznati svoju vjeru i obnoviti svoja krsna obećanja.
U četvrtom, završnom, dijelu večerašnjeg bdijenja slavimo euharistiju. To je sam vrhunac cijelog bogoslužja jer upravo u euharistiji slavimo tajnu-otajstvo Isusove muke, smrti i uskrsnuća.
Med i mlijeko… i čežnja za istinom
U liturgijskom su kontekstu poznati i blagoslovi koji potječu iz srednjega vijeka. Od 8. stoljeća blagoslovi se razvijaju na galsko-franačkom području i odnose se na hranu. Najstariji poznati blagoslov veže se uz med i mlijeko te izgleda da je blagoslov i ostale hrane održavao ideju zemlje obećanja "u kojoj teče med i mlijeko". Sva šarolikost blagoslova namirnica izgleda samo kao razvoj i proširivanje te temeljne ideje.
Sve ovo bogoslužje možemo staviti u govor prelaska i napetosti. Naime, bogoslužje živi u suprotnostima: smrti i života, tame i svjetla, brujanja i tišine, osamljenosti i zajedništva, praznine i ispunjenja, odsutnosti i nazočnosti... Tako vazmeno bogoslužje svojim govorom stapa ljudska iskustva u životni sok izričaja čežnje za istinom, sposobnom pomaknuti grobni kamen.
U mjeri u kojoj se otvorimo tihom govoru današnjeg dana Velike subote i snažnog govora vazmenog bdijenja, bit ćemo sposobni utonuti u tišinu Božje nazočnosti i beskrajnu snagu njegove ljubavi, koja je kadra otkotrljati kamen s grobnih vrata i ne dopustiti da njegov pravednik ostane u truleži groba. Doživimo Uskrs kao Isusovu pobjedu koja u nama stvara ozračje beskrajnog mira i radosti! |
|
