|
 |
| • Svakom trapistu Bog zauzima prvo mjesto u životu, pa je tako čitav njegov život uvijek usmjeren prema Bogu. Njegovo jutro započinje, a večer završava s molitvom na usnama. |
|
|
|
ORDO CISTERCIENSIS STRICTIORIS OBSERVANTIAE:
Tko su trapisti - cisterciti?
Red pod imenom ''trapisti'' u Katoličkoj crkvi ne postoji. Ime su dobili po čuvenom francuskom samostanu ''La Trappe'' iz kojega je sredinom 17. stoljeća krenula reforma cistercitskog reda, koja je željela vratiti nekadašnju strogu disciplinu iz vremena sv. Bernarda. Službeno se nazivaju ''Cisterciti strožeg obreda'' - (Ordo Cisterciensis Strictioris Observantiae - OCSO.)
Uz kartuzijance, reformirani cisterciti (trapisti) spadaju u najstroži red u Katoličkoj crkvi, što podrazumijeva potpunu izoliranost i šutnju, sedam dnevnih zajedničkih molitava, obvezan fizički rad, pet zavjeta, suzdržavanje od mesa i drugo. Redovnički život temelje na glasovitom pravilu sv. Benedikta ''Ora te labora'' (Moli i radi). U Delibašinom Selu, nadomak Banje Luke, postoji već 138. godina trapistički samostan "Marija Zvijezda". Trapisti su najpoznatiji po proizvodnji sira koji je po njima nazvan "Trapist", a neke opatije poznate su i po proizvodnji piva, kao i drugih prirodnih, tzv. ekoloških proizvoda.
Otac Franz (Franjo) Pfanner, utemeljitelj i prvi prior samostana Marija Zvijezda u Banjoj Luci
Otkud trapisti u Banjoj Luci? - Šestorica trapističkih redovnika, dva svećenika s četvoricom braće, došla su u Banju Luku 21. lipnja 1869. i taj se datum smatra utemeljenjem samostana Marija Zvijezda. Stigli su na poziv njihova redovničkog subrata o. Franza Pfannera, koji je nakon nekoliko neuspješnih pokušaja da u Hrvatskoj osnuje samostan, u Delibašinu selu kod Banje Luke na desnoj obali Vrbasa kupio prilično veliki dio neobrađene tj. zapuštene zemlje i šume. Redovnici su se s dvojicom pripravnika smjestili za početak u staroj trošnoj kolibi, kako je to i bilo očekivati od redovnika koji, po opisu jednog tadašnjeg župnika, "služe Bogu, koriste narodu, rade na polju i biraju najveće pustoši za obrađivanje".
Živeći to pravilo od 3 sata ujutro do 20 sati navečer o. Pfanner je sa subraćom uspio ubrzo učiniti "čudo". Usprkos mnoštvu poteškoća na koje su nailazili kod ondašnjih mjesnih turskih vlasti, zbog kojih je o. Pfanner morao potajno putovati u Carigrad preobučen u bega da bi tamo dobio dopuštenje za gradnju "kuće od 60 soba", zapravo samostana, svjetlost je Marije Zvijezde sjala sve jače. Uz materijalni razvitak: gradnju gospodarskih zgrada, ambulante-bolnice i gostinjskih soba, izgradnja jakog duhovnog središta bila je očita. Zato barem kao zanimljivost vrijedi spomenuti da je npr. 1871. godine u Mariji Zvijezdi održana tijelovska procesija, najvjerojatnije prva u Bosni nakon 400 godina. Osim toga, iako su zvona u Otomanskome carstvu bila strogo zabranjena, nabavljeno je crkveno zvono prokrijumčareno u bačvi od vina. Za nevjerojatnih samo deset godina, trapisti su banjolučkome kraju podarili zapanjujući gospodarski procvat: sagrađena je ciglana, kovačnica i radionica plugova, žitnica-silos, kamenolom, mlin, štala, sirana, pilana, sušionica šljiva i ostalog voća, pivovara, tvornica cigle i crijepa, klaonica i mlin za mljevenje kostiju, tiskara s knjižnicom, tvornica ljepila, bačvarska, stolarska i kolarska radionica, tvornica sukna s predionicom i tkaonicom, bolnica, dječje sirotište, obiteljske kuće za radnike (prve u BiH prekrivene crijepom), radničko svratište...
O. Pfanner, koji je u Banju Luku u međuvremenu doveo i dvije ženske redovničke družbe, Milosrdnice i Klanjateljice Krvi Kristove, godine 1885. napustio je Mariju Zvijezdu, u koju se više nikada nije vratio. Otišao je u Južnu Afriku gdje je također osnovao samostan "Marianhill" i tamo preminuo 24. svibnja 1905. u 84. godini. U tijeku je proces za njegovo proglašenje blaženim. |
| Trapistički samostan Marija Zvijezda - Banja Luka |
|
|
Društvene se prilike i vlasti u Bosni mijenjaju, a u tamošnjoj se Pfannerovoj "kolijevci" rađaju novi, gotovo nevjerojatni duhovni i materijalni plodovi. Raste broj redovnika, u jednom ih je razdoblju bilo čak 215. Trapisti pokreću časopis "Putokaz", proširuju staru crkvu a potom grade novu, monumentalnu, sa zvonikom, podižu golem samostan uz nju, otvaraju školu za obrte i đački dom, pekaru, štavionicu kože, tvornicu tjestenine, sapuna, soda-vode i bezalkoholnih pića, obučavaju radnike da koriste vršilice, sijačice, crpke za vodu, grade most Sv. Bernarda preko Vrbasa i hidroelektranu! Tako, zahvaljujući Mariji Zvijezdi, uskoro i Banja Luka dobiva električnu rasvjetu. Tko god je tih godina htio raditi, kod trapista je bez problema dobio radno mjesto, a stotine i stotine siromašne djece dobilo je smještaj, mogućnost školovanja i svladavanja umijeća u jednom od tridesetak obrta.
Tako je bilo sve do završetka Drugog svjetskog rata, kada su crveni "osloboditelji" oslobodili Mariju Zvijezdu od cijelog zemljišnog i šumskog posjeda, samostana, svih zgrada, postrojenja, mehanizacije i inventara. Dio je redovnika, ponajviše njemačkoga podrijetla, svojevoljno otišao, dio je prognan preko granice, a dio je osuđen na montiranim sudskim procesima. Brojne su umjetnine partizani u "revolucionarnom žaru" razgrabili i uništili a knjige iz prebogate samostanske knjižnice odvezli kamionima i zapalili na obali Vrbasa. Vatra je sablasno gorjela tri dana i tri noći! Potom je samostan kao i cijeli kraj zadesio razorni potres godine 1969. tako da se veći dio zajednice preselio u Kloštar Ivanić kod Zagreba. Novi, skromni i omanji samostan sagrađen je potom 1983. godine.
Trapisti u nas
Prvi trapistički samostani na našim prostorima bili su u Rečici kod Karlovca te u Zemuniku blizu Zadra. U Sloveniji pokraj Krškog bila je trapistička opatija Rajhenburg. U Delibašinu selu pokraj Banje Luke nalazi se trapistička opatija Marija Zvijezda (Maria Stern). Sve navedene, osim samostana pokraj Banja Luke, pregazilo je vrijeme i postali su dio povijesti, ali danas ni taj samostan nije daleko od toga.
Krajem 19. stoljeća prognani trapisti iz francuske opatije Sept Fons nastanili su se u Rečici kor Karlovca. Poslije potresa u Banjoj Luci 1969. godine trapisti se nastanjuju u Franjevačkom samostanu u Kloštru Ivaniću. Ondje ostaju do 1977. godine. Na mjestu tog samostana postojao je samostan cistercitkinja, osnovan 1232. godine. Bio je to u ono vrijeme prvi ženski samostan u Zagrebačkoj nadbiskupiji.
Još uvijek sjaji Marija Zvijezda
Trapistički samostan Marija Zvijezda pokraj Banje Luke u Bosni danas ima samo dva monaha - trapista. U njemu ovi monasi danas očekuju hrabre i odvažne svećenike i mladiće, koji su spremni žrtvovati se kako se ne bi ugasio sjaj Marije Zvijezde. Najveći je problem što u sadašnjoj situaciji, zbog neispravljene 60-godišnje nepravde, do danas im nije baš ništa vraćeno, i zbog pastoralnih obveza oni ne žive svoj izvorni monaški život. Nadaju se da će povratkom barem komadića zemlje ili šume, kako bi mogli fizički raditi, on ponovno biti moguć i da će se tada povećati njihova redovnička zajednica.
No, ova dva monaha su smireni i svjesni da je nada u kršćanskim temeljima, te čvrsto uvjereni da se sjaj Marije Zvijezde neće nikada ugasiti. Marija Zvijezda je nekada bila najveća trapistička opatija na cijelom svijetu, a danas čeka one koji žele u tišini čuti glas Ljubavi, glas kojim Zaručnik govori svojoj Zaručnici - u tišini koja rađa molitvom, koja rađa djelima, koja se onda prelijeva kao ljepota kulture na sve strane ljudskog djelovanja...
Kako danas žive rodovnici u Mariji Zvijezdi?
Kao što smo već spomenuli, od nekadašnjih 215 redovnika, u samostanu Marija Zvijezda danas žive samo dvojica. Zvonko Topić, koji je i upravitelj, kaže da je život u samostanu danas dosta težak. Kada je 1971. godine stupio u red trapista, bio je prvi trapistički redovnik iz BiH. Topić je 1989. postao svećenik, jer je samostan zbog velikog broja mještana katoličke vjeroispovijesti dobio status župe.
Dvojica ljudi nedovoljni su za održavanje crkve i imanja, pa im veliku pomoć pružaju njihovi župljani. Materijalna situacija je dosta teška jer samostan živi od svojih prihoda kojih praktično nema. Naime, par svinja i nekoliko kokoši ne mogu se nazvati izvorom prihoda. Pomoć koja stiže od trapističkog reda iz inozemstva i Banjalučke biskupije dragocjena je, ali - ističu - nedovoljna.
Radni dan trapiste Zvonka Topića ispunjen je brojnim obavezama i započinje ustajanjem u šest sati, zatim slijedi prva molitva u pola sedam i misa u sedam sati, kojoj radnim danom prisustvuju samo ova dva redovnika koji je ujedno i služe. Poslije mise je doručak, a onda je već vrijeme da se trapisti posvete svakodnevnim poslovima oko stoke i povrća koje uzgajaju u vrtu. Dosta vremena ode i na uređenje objekta, koji je zaista veliki, te uređenje površine oko njega. U 11.45 ponovo je molitva, a u 12 sati trapisti ručaju. Poslije ručka vraćaju se svojim obavezama sve do šest sati kada je večernja molitva, a zatim večera nakon koje je vrijeme da se i stoka spremi na počinak.
Drugi trapist u samostanu Marija Zvijezda je Zvonkov brat Tomislav. Prošlog ljeta, pored turista, samostan je posjetilo i desetak mladih ljudi koji su se željeli zarediti u ovom samostanu, međutim samostan ih nije mogao primiti.
"Naše osnovno pravilo 'Ora et labora' nismo mogli ispuniti jer nemamo posao za nove redovnike. Nacionalizacijom nam je oduzeto 5.000 metara oranica i 3.000 metara šume od kojih je samostan ranije živio, pa tako sada nemamo imanje na kojem bi novi redovnici mogli raditi. A od molitve ne možemo živjeti, moramo i stvarati. Komisiji za restituciju smo podnijeli zahtjev jer bi se nešto od imanja već sutra moglo vratiti s obzirom da ga sada nitko ne obrađuje. Tada bismo mi mogli primiti nove redovnike, jer bismo mogli pokrenuti neku ekonomiju i pružiti im uvijete za život i rad", priča trapist Zvonko.
Trapistički način života
Trapistički način života i njihova duhovnost prije svega je monaška, što znači da trapisti žive povučeno od svijeta, pa je samim time njihova posebna zadaća da mole za ljude koji ih okružuju. Kao monasi trapisti slijede Pravilo sv. Benedikta živeći monaško geslo ''Ora et labora - Moli i radi''. Trapistička se molitva sastoji od službene molitve Crkve, tj. Časoslova koji se velikom ljubavlju i pozornošću pjeva u korovima monaha i monahinja. Posebno je prisutno gregorijansko pjevanje koje trapističkoj molitvi daje posebnu dubinu. Nerijetko su brojni posjetitelji trapističkih samostana kazali kako su slušanjem pjevane molitve u trapističkim samostanima "uzdigli" dušu prema nebu. Svaki redovnik i redovnica svojim životom bez prestanka dokazuju da je njihov život neprestana molitva. Moliti se može i pri tjelesnom radu, šetnji nakon napornog posla, ispijanjem jutarnje kave u blagovaonici i dr. Trapisti svaki trenutak koriste kako bi se što više približili Bogu. |
| Trapisti proizvode i nadaleko glasovite sireve, pivo i druge proizvode |
|
|
Jedna novija, ali već glasovita odlika je i njihov odličan smisao za humor. Dobar se monah svojoj nezgodi zna uvijek nasmijati jer mrzovoljnost nije odlika kršćanina. Svakom trapistu Bog bi trebao zauzimati prvo mjesto u životu, pa je tako čitav njegov život uvijek usmjeren prema Bogu. Trapistička naobrazba se sastoji od svakodnevnog čitanja raznih vrsta knjiga, a dnevno čitanje Biblije (Lectio divina) predstavlja poseban pojam svakom trapistu. To što netko nosi crno-bijelo monaško ruho, ne čini ga odmah monahom. Monah zrači posebnom radošću koju pokušava prenositi na svoju braći ili sestre. Njegovo jutro započinje, a večer završava s molitvom na usnama.
Trapistički red nisu obilježili filozofi, stručnjaci za književnost ili sveučilišni profesori nego generacije monaha i monahinja koji su živjeli životima šutnje i molitve čija je duhovnost bila usmjerena na križ po kome živimo i u kome jesmo. Možemo reći da trapisti bez molitve i rada ne mogu opastati.
U trapističkim samostanima proizvode se i nadaleko glasoviti sirevi, pivo i drugi proizvodi, što ovisi o podneblju u kome se samostan nalazi. Trapistički samostani jesu vrlo mirna mjesta, ali tvrdnja da trapisti bez prestanka šute, ne odgovara istini. U svakom njihovu samostanu postoji točno određeno vrijeme za meditaciju i duhovno čitanje i to je otprilike sve što bi se moglo nazvati potpunom šutnjom. Po danu monasi mogu razgovarati i prema svakoj prilici se odnose u skladu s Pravilom sv. Benedikta kao vodičem u svakoj situaciji, osobito u odnosu prema drugima, tj. subraći i posjetiteljima. U vrijeme Kompleta (molitve Povečerja, pa do Laude - Jutarnje iz Časoslova) vlada tzv. Velika tišina koje se monasi strogo pridržavaju i u tom vremenu nije dopušteno razgovarati. Kad je to potrebno, trapisti mogu izaći iz samostana, npr. zbog poslovnih obaveza, kupovine, zdravstvenih razloga, obiteljskih prilika ili osobnih potreba za što traže dopuštenje svoga opata.
Bez obzira na sve današnje "trendove" trapisti brojčano rastu i osnivaju nove samostane. Trapističku duhovnost 20. stoljeća posebno je obilježio Thomas Merton bez čijih bi glasovitih književnih djela duhovnost 20. stoljeća bila znatno siromašnija. Merton je svoje golemo kontemplativno trapističko iskustvo prenosio na ljude u svome samostanu i putem svojih knjiga širom svijeta. Nesigurnim dušama nastojao je ojačati vjeru, a potaknuti na kontemplaciju one koji je nisu imali priliku živjeti. Thomas Merton jedan je od najvažnijih suvremenih duhovnih pisaca i vjerojatno najpoznatiji trapist modernog vremena.
Kako postati trapist ili trapistkinja?
Onaj tko osjeća u srcu da ga Bog zove kako bi ga slijedio u monaškom zvanju, trebao bi, uvjetno, imati između 21. i 55 godina (neki samostani primaju i mlađe od 21. godine). Treba biti katolik (iako ne uvijek, jer su mogući prijelazi na katoličku vjeru prije vječnih zavjeta), završiti neku srednju školu, biti praktični vjernik i poznavati svoju vjeru koliko to i inače Crkva traži. Poželjno je imati dobar smisao za humor jer dobar monah uvijek mora biti spreman na šalu! Prije ulaska u samostan dobro je biti u kontaktu s nekom opatijom i posjetiti je te tako upoznati monaški život.
Nakon pristupa u Red slijedi vrijeme postulature koje obično traje šest mjeseci, a potom novicijat, najmanje godinu dana. Treba proći određeno vrijeme i čekati do polaganja privremenih zavjeta nakon kojih se polažu vječni zavjeti. Odluka postati monahom ili monahinjom nije lagana, ali Biblija na puno mjesta kaže: "Ne boj se!" Bez obzira na odluku, kontakt s nekim od trapističkih samostana i upoznavanje monaškog načina života sigurno će biti jedna od najboljih stvari koje su vam se u životu dogodile. Navodimo samo neke adrese samostana s kojima možete stupiti u kontakt:
Muški samostani:
SAMOSTAN MARIJA ZVIJEZDA
Slatinska 1
BiH - 78001 Banja Luka
Bosna i Hercegovina
www.trapisti.com
E-mail: trapist@inecco.net
(hrvatski)
Tel.: 00387 (0) 51 - 300 - 951
Tel. i Fax: 00387 (0) 51- 319 - 551
TRAPPISTENSTIFT ENGELSZELL
A- 4090 Engečhartszell
Austrija
(njemački i hrvatski)
TRAPPISTENABTEI MARIAWALD
D-52396 Heimbach (Eifel)
Njemačka
www.kloster-mariawald.de
(njemački)
ABBAYE SAINTE MARIE DU MONT DES CATS
F-59270 Godewaersvelde
Francuska
www.abbaye-montdescats.com
(možete pisati na francuskom, hrvatskom ili engleskom)
MOUNT ST. JOSEPH ABBEY
Roscrea, County Tipperary
Irska
(engleski)
KLAŠTER NOVÝ DVŮR
Dobrá Voda 20
36401 Tepla u Touzime
Češka
www.novydvur.cz
(češki, engleski)
Ženski samostani:
ABTEI MARIA FRIEDEN
D-53949 Dahlem
Njemačka
(njemački)
www.abtei-maria-frieden-ocso.de
ABBAYE NOTRE DAME DE BONNE ESPERANCE
F-24410 E
Échourgnac
Francuska
(francuski)
Na internetskoj stranici www.ocso.org nalazi se pregled svih muških i ženskih trapističkih samostana uz mnoštvo drugog zanimljivog materijala. |
|
