| Vi ste na: Naslovnica foruma • Katolička crkva • Međugorje |
 |
|
Katolička crkva
Rasprave i fenomeni vezani uz djelovanje Katoličke crkve
Moderatori:  Hrvoje TroIva zaboljesutra
Tema: 610
Poruka: 24385 |
Najnovija tema: Svećenik ne želi izdati potvrdu
Aktualna tema: Don Ivan Grubišić
Zadnja poruka: sara, četvrtak 4.12.2008. u 17:42 |
|
Naslov teme:
Međugorje
Autor teme: Hadrijan • Broj odgovora: 1018 • Broj pregleda: 44008 |
|
|
|
 Otvori novu temu  Odgovori na temu  Prati ovu temu |
|
|
|
|
M 7 god.,
Županja
Član od 11.06.2007.
Pošalji poruku |
|
|
|
Poruka: 2442 (stari forumaš)
Status: moderator |
|
|
|
|
Napisano: petak, 10.10.2008 u 16:18
Tema: Međugorje
Osobno sam svjedok da obracenja mogu biti i plod masovne histerije. Jeste li culi za progon vjestica u Salemu koncem 17. stoljeca? To je jedan tipican primjer masovne histerije i straha pred neshvatljivim. Nesto slicno se moze naci i u karizmatskim susretima. |
| Idi na vrh |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Ž 53 god.,
Koprivnica
Član od 01.01.2006.
Pošalji poruku |
|
|
|
| Poruka: 4187 (stari forumaš) |
|
|
|
|
Napisano: petak, 10.10.2008 u 16:36
Tema: Međugorje
 |
July
piše:
Naplata od strane vidjelaca??? To je laž! Gospod Bog kaže da sve trebamo provjeravati! Pa dajte onda izlazite sa "informacijama" koje su provjerene, koje nisu plod ljudske mašte ili tek čista pretpostavka! Znano nam je svima kad netko nešto sumnja ili pretrpostavlja, a ne provjerava, onda mu vlastita svijest progovara. Pisano je: "iz obilja srca usta govore"!
S druge strane, da se sve i svašta, bolje rečeno svatko, uvuklo u katoličku crkvu, je! Kako netko može reći da njemu ne treba Crkva, Međugorje, Euharistija, da taj netko nosi Isusa u srcu? Kojeg Isusa? Krist Gospodin se ponajprije treba nastaniti u srcu, a to može samo po sakramentima koje jedino takve ima katolička Crkva! |
Ma nije valjda da Međugorje ide u isti rang s euharistijom???!!! |
| Idi na vrh |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
M 40 god.,
Zagreb
Član od 31.10.2007.
Pošalji poruku |
|
|
|
| Poruka: 261 (forumaš u usponu) |
|
|
|
|
Napisano: petak, 10.10.2008 u 16:38
Tema: Međugorje
A tko si ti da sudiš čak i Crkvi koja je potvrdila neka od Ukazanja koje spominješ? Ako ti to ne možeš shvatiti i prihvatiti to je tvoja stvar. Ako su u Fatimi deseci tisuća ljudi vidjeli predskazano čudo sa suncem - i ne samo oni koji su bili na licu mjesta - tada to sigurno nije nikakva "histerija", nego Božji znak. Isto kao i u Lurdu izvor, te mnogi izlječeni bolesnici. Ali za neke očito nebi bilo dovoljno da i sam Gospodin dođe i da kaže "Istina je"!
Naravno, vjerovati u ukazanja nije "dogma" ali ako Gospodin nešto takvo poduzima svakako je vrijedno pažnje i ima svoje razloge postojanja! Da treba biti oprezan, to da, ali nikako ne treba pljuvati i izrugivati ona mjesta i Božje zahvate koji su spasili na tisuće duša, koje su prigrlile put obraćenja i vjere, primivši milosti upravo na takvim mjestima! |
| Idi na vrh |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
M 7 god.,
Županja
Član od 11.06.2007.
Pošalji poruku |
|
|
|
Poruka: 2442 (stari forumaš)
Status: moderator |
|
|
|
|
Napisano: petak, 10.10.2008 u 16:41
Mijenjano: petak, 10.10.2008 u 16:50 (TroIva)
Tema: Međugorje
Cekaj covjece, tko poduzima ukazanje? Bog ili Marija? Bog se jos nije ukazao, no Marija navodno jeste.
A ostatku posta samo jedna izjava: Fascinantno! 
Usput da ne zaboravimo tri fascinantne tajne iz Fatime (obicno blebetanje uz to su prve dvije napisane nakon sta su se dogadjaji desili) a nemojmo ni zabotravit da Rusiju posvetimo Srcu Marijinu.  |
| Idi na vrh |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
M 40 god.,
Zagreb
Član od 31.10.2007.
Pošalji poruku |
|
|
|
| Poruka: 261 (forumaš u usponu) |
|
|
|
|
Napisano: petak, 10.10.2008 u 16:54
Tema: Međugorje
Svoj nazovi humor i ismjehivanje ostavi za sebe. A što se tiče ukazanja, sigurno da ne dolazi Presveta Djevica sama po sebi, nego ju Bog šalje! Što se tiče Fatime i posvete, sam sveti Otac Ivan Pavao II je pred likom Majke Božje Fatimske posvetio cijeli svijet, a tako i Rusiju, Bezgrješnom Srcu Marijinu. |
| Idi na vrh |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
M 7 god.,
Županja
Član od 11.06.2007.
Pošalji poruku |
|
|
|
Poruka: 2442 (stari forumaš)
Status: moderator |
|
|
|
|
Napisano: petak, 10.10.2008 u 17:02
Tema: Međugorje
Vjerujem da posveta fascinira Rusku patrijarsiju. Vidim sva se uzvrtila da se obrati Srcu Marijinom.  |
| Idi na vrh |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
M 40 god.,
Zagreb
Član od 31.10.2007.
Pošalji poruku |
|
|
|
| Poruka: 261 (forumaš u usponu) |
|
|
|
|
Napisano: petak, 10.10.2008 u 17:16
Tema: Međugorje
|
TroIva
piše:
Vjerujem da posveta fascinira Rusku patrijarsiju. Vidim sva se uzvrtila da se obrati Srcu Marijinom. |
U Božjim rukama je čas i vrijeme. |
| Idi na vrh |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Ž 37 god.,
Osijek
Član od 21.09.2008.
Pošalji poruku |
|
|
|
| Poruka: 816 (iskusni forumaš) |
|
|
|
|
Napisano: petak, 10.10.2008 u 17:54
Tema: Međugorje
Fra Tomislav Vlašić „u kontekstu međugorskog fenomena“
Kancelar, 2008-08-31
Budući da se slučaj o. fra Tomislava Vlašića, ofm, spominje „u kontekstu međugorskog fenomena“, željeli bismo obavijestiti svećenike, redovnike i vjernike Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije o upletenosti vlč. Vlašića u međugorski slučaj, imajući u vidu i ono što je prikazano u knjizi „Ogledalo Pravde“.[1]
Tomislav Vlašić rođen je u Sovićima, župa Gorica, 16. siječnja 1942. Kao član Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je za svećenika 26. srpnja 1969. Prije dolaska u Međugorje, fra Tomislav je bio kapelan u Čapljini. Već tada bio je poznat kao „karizmatik“ koji je okupljao svećenike, časne sestre i laike na sumnjive karizmatične duhovne obnove.
Svibanj 1981. U svibnju 1981. „otac Tomislav Vlašić pošao je u Rim na međunarodni kongres predstavnika Karizmatskoga pokreta. Za vrijeme Kongresa tražio je od nekih nazočnih da mole s njime za ozdravljenje Crkve u Jugoslaviji. Redovnica, s. Briege McKenna, koja se ujedinila u molitvi, imala je viđenje: vidjela je o. Vlašića kako sjedi okružen velikim mnoštvom ljudi, oko njega, na mjestu gdje je sjedio izvirale su rijeke vode. Jedan drugi redovnik, Emile Tardiff, O.P., izreče proročanstvo: 'Ne bojte se, ja ću vam poslati svoju Majku'. Nakon nekoliko tjedana, Gospa se stala ukazivati u Međugorju“.[2]
- To će reći da bi podrijetlo i izvore međugorskoga fenomena trebalo najprije potražiti u kontekstu transfera eksponenata Karizmatskoga pokreta!
Rujan 1981. Bez biskupova znanja i odobrenja otac je Vlašić prešao iz Čapljine u Međugorje već u rujnu 1981. - dva mjeseca nakon početka tzv., „ukazanja“ - kako je vidljivo iz upisa krštenja koja je dijelio. A „Kroniku župe“ o tzv. „ukazanjima“ počeo je voditi od 11. kolovoza 1981., samo što pisanje Kronike „nije bilo prije svršetka listopada 1981.“[3] Od samoga početka o. Vlašić pratio je "vidioce". A kad se našao kao službeni kapelan u Međugorju, javio im se i kao „duhovni vođa“. Provincijalat je preporučio o. Vlašića 19. srpnja 1982. za „duh. pomoćnika u Međugorju“. Biskup Žanić, ne poznavajući njegov moralni život, izdao je dekret, 27. srpnja iste godine o njegovu premještaju u Međugorje.
Prosinac 1983. - Prisega. Biskup je Žanić posjetio Međugorje 16. listopada 1983. i interesirao se za Dnevnik "vidjelice" Vicke Ivanković i za Kroniku župe da može donijeti sud o fenomenu. Fra Tomislav daje Kroniku, anegira postojanje Dnevnika "vidjeličina". Kaže da se može zakleti na križ. Dolazi na Ordinarijat u Mostar, 14. prosinca 1983. i pred biskupom priseže na križ da nije imao u rukama Vickin dnevnik i da ne zna da takav dnevnik postoji. Međutim, određeni je dnevnik postojao što se dokazalo iz same fra Tomislavove Kronike župe i iz njegova pisma biskupu, od 21. prosinca 1983.
U razgovoru 1983. obavijestio je švicarskoga teologa Hansa Ursa von Balthasara: "Djeca su odlučila poći u samostan ali čekaju trenutak koji samo oni znaju."[4] U samostan je pošao samo Ivan Dragićević, a i on, nakon nepune dvije godine sjemeništa u Visokom i u Dubrovniku, napustio.
U pismu od 13. travnja 1984. o. Vlašić predstavlja se Papi kao onaj koji "po božanskoj providnosti vodi međugorske vidioce". Informira ga da "Gospa nastavlja pričati svoj životopis vidiocima" i obavještava Svetog Oca: "nalazim se u Rimu od 29. 04. do 10.05. radi jednoga međunarodnog sastanka. Znam da ste vrlo zauzeti, ali ako me možete primiti koju minutu, rekao bih Vam jake točke ukazanja".
- Nije nam poznato da je primljen u Papinu audijenciju.
Drugo pismo od šest stranica, poslano Papi dva tjedna kasnije, sadrži "poruke": "Vrijeme je blizu. Idemo k svršetku".
Fra Vlašić piše 22. kolovoza 1984. biskupu Žaniću da je Gospin dvijetisućiti rođendan te 1984. godine bio 5. kolovoza! Nitko od ozbiljnih crkvenjaka to nije uzimao u obzir, a najmanje biskup Žanić i Sveta Stolica. Ali već te 1984. godine, 4. i 5. kolovoza, okupilo se oveće mnoštvo u Međugorje da „proslavi“ Gospin „rođendan“.
- Vjerojatno je „Mladifest“, koji se održava početkom kolovoza, spomen na te međugorske izmislice oca fra Tomislava Vlašića.
Biskup je Žanić objavio svoju Poziciju 30. listopada 1984. u kojoj je iznio i neke gornje činjenice o fra Tomislavu Vlašiću, nazivajući ga „mistifikatorom i karizmatičnim magom“.
Godine 1984. fra Tomislav je morao napustiti Međugorje i određen je za kapelana u Vitinu.
Nadbiskup Frane Franić u intervjuu fra Slavku Barbariću, 18. prosinca 1984. o fra Tomislavu Vlašiću ima „dubok dojam“: „Na putu je ozbiljne svetosti koja mu obilježuje odstojanje i unutarnju snagu“.[5]
Fra Tomislav Vlašić piše 5. siječnja 1985. jednomu svom "predragom bratu" koji je bio u Vatikanu (msgr. Hnilica?), moleći zaštitu s obzirom na biskupa: "Trebalo bi pokrenuti i sve druge (učenjake, teologe, biskupe, kardinale…). Već moramo priznati da sotona može djelovati i u strukturama Crkve."
Nažalost, sam je o. Vlašić - prema vjerodostojnoj dokumentaciji iz njegove udruge - izazivao zle sile u Međugorju, zbog čega su njegovi čini otežani mističnim motivacijama.
Iz Vitine je otišao u Italiju, u Parmu, gdje je utemeljio 1987., zajedno s Njemicom Agnes Heupel (kao "Klara i Franjo", doslovno piše T. Vlašić[6] nije više na popisu Manje braće Hercegovačke provincije. Ali je povezano s imenom Marije Pavlović koja je bila pošla, u veljači 1988., u tu Vlašićevu udrugu. Tu je fra Tomislav upleo svoje karizmatske prste. Naime on je u svojoj brošuri „Jedan poziv“ napisao: „Između ostaloga postavio sam pitanje Gospi preko Marije Pavlović. Marija mi je donijela odgovor Gospin, od 8. ožujka 1987.: 'Ovo je Božji plan'“.), mješovitu udrugu nazvanu "Kraljice mira, potpuno smo tvoji. Po Mariji k Isusu". Od tada ime fra Tomislava Vlašića[7] A na kraju te brošure Marija piše: „Kao što vidite, Gospa je dala program za zajednicu: 'Kraljice mira, potpuno smo Tvoji, po Mariji k Isusu' i vodi ovu zajednicu preko o. Tomislava i Agnes, preko koje dolaze poruke za zajednicu“.[8] Međutim, spomenutu fra Tomislavovu tvrdnju i svoje vlastito „svjedočanstvo“ Marija je u svojoj vlastoručnoj izjavi radikalno opovrgnula 11. srpnja 1988. „pred Bogom, pred Gospom i Crkvom Isusa Krista. Sve ono što može biti shvaćeno kao potvrda i izričito odobrenje ovog Djela fra Tomislava i Agnes Heupel, od strane Gospe preko mene, apsolutno ne odgovara istini i isto tako istini ne odgovara ideja da sam ja imala spontanu želju da napišem ono svjedočanstvo“, tako Marija.
- Znamo da nikakve laži ne odgovaraju istini; a iz ovoga vidimo kako su se međugorske notorne laži pripisivale i Blaženoj Gospi, protiv čega se biskup Pavao Žanić odlučno borio braneći čast i dostojanstvo Blažene Djevice Marije!
Pismom, od 5. prosinca 1997. mjesni ordinarij msgr. Ratko Perić, na temelju kan. 975. Zakonika kanonskoga prava, proglasio da fra Tomislav Vlašić nema ispovjedne ovlasti na terenu Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije.
don Ante Luburić, kancelar
|
| Idi na vrh |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Ž 37 god.,
Osijek
Član od 21.09.2008.
Pošalji poruku |
|
|
|
| Poruka: 816 (iskusni forumaš) |
|
|
|
|
Napisano: petak, 10.10.2008 u 17:58
Tema: Međugorje
Kanonski status vlč. fra Tomislava Vlašića, OFM
Biskup, 2008-08-31
Pismom Kongregacije za nauk vjere, prot. 144/1985-27164, od 30. svibnja 2008., kao mjesni biskup mostarsko-duvanjski, zadužen sam obavijestiti biskupijsku zajednicu o kanonskom statusu fra Tomislava Vlašića, utemeljitelja udruge „Kraljice mira potpuno Tvoji - po Mariji k Isusu.“ U pismu, koje je potpisao Tajnik Kongregacije za nauk vjere, nadbiskup msgr. Angelo Amato, stoji:
„U kontekstu međugorskoga fenomena, ovaj Dikasterij obrađuje slučaj vlč. o. Tomislava Vlašića, OFM, podrijetlom iz toga kraja i utemeljitelja udruge 'Kraljice Mira, potpuno tvoji - po Mariji k Isusu.'
Dekretom, od 25. siječnja 2008., propisno priopćenim, ovaj je Dikasterij naložio stroge mjere opreza i stege vlč. Vlašiću.
Utemeljene vijesti, pristigle na ovu Kongregaciju, pokazuju da spomenuti redovnik nije odgovorio, ni djelomično, crkvenoj poslušnosti koju je zahtijevala vrlo delikatna situacija u kojoj se nalazi, dok on razjašnjava da obavlja revnu djelatnost u toj Mostarsko-duvanjskoj biskupiji i pripadnim područjima, oživljujući pobožna djela, zgrade i drugo.
Budući da je vlč. Vlašić upao u cenzuru interdikta unaprijed izrečenu, rezerviranu ovomu Dikasteriju, molim Vas, Preuzvišeni, da, radi dobra vjernika, obavijestite zajednicu o kanonskom statusu o. Vlašića i, istodobno, izvijestite o stanju s obzirom na bitni predmet…“.
* * * * *
Riječ je o tome da je ista Kongregacija Svete Stolice primijenila crkvene kaznene mjere na vlč. oca Tomislava Vlašića, kao što rezultira iz Dekreta Kongregacije (prot. 144/1985), od 25. siječnja 2008., koji su potpisali William kard. Levada, Prefekt, i Nadbiskup Angelo Amato, Tajnik Kongregacije, a „Concordat cum originali“ ovjerio 30. siječnja 2008. msgr. John Kennedy, službenik Kongregacije.
Dekret je uručen vlč. fra Tomislavu Vlašiću u Generalnoj kuriji OFM. u Rimu, 16. veljače 2008., a uručenje je supotpisao generalni ministar Reda Manje braće, otac fra R. Carballo, Ordinarij oca Vlašića.
U Dekretu Kongregacije stoji da je vlč. Tomislav Vlašić, klerik Reda Manje braće - utemeljitelj udruge „Kraljice Mira, potpuno tvoji - po Mariji k Isusu“ i „upleten u međugorski fenomen'' - doznačen Kongregaciji „zbog širenja sumnjivih naukâ, manipulacije savjestima, sumnjiva misticizma, neposluha zakonito izdanim naredbama te zbog okrivljivanja contra sextum.“
Proučivši slučaj, Kongregacija je na svome posebnom Kongresu odlučila primijeniti sljedeće kaznene mjere protiv vlč. oca fra Tomislava Vlašića:
„1. Obvezan boravak u jednoj kući Reda u pokrajini Lombardiji (Italija) koju će označiti Generalni ministar Reda, a ima se provesti u roku od 30 dana od zakonita priopćenja ovoga dekreta.
2. Zabranjen je bilo kakav odnos sa zajednicom 'Kraljice Mira…' i s njezinim članovima.
3. Zabranjeno je sklapanje pravnih poslova i djelovanje u upravnim tijelima bilo kanonskim bilo građanskim bez dozvole napismeno dane ad actum (s obzirom na konkretan čin) Generalnoga ministra Reda i pod njegovom odgovornošću.
4. Obvezno pohađanje tečaja (iter) teološko-duhovne izobrazbe sa završnim vrednovanjem i polaganje vjeroispovijesti (professio fidei), s prethodnim odobrenjem (recognitio) ovoga Dikasterija.
5. Zabranjeno je: vršenje 'dušobrižništva', propovijedanje, javni nastupi, te je opozvana ovlast ispovijedanja sve do završetka svega što je određeno u prethodnom broju, pri čemu ostaje na snazi vrednovanje bitnoga predmeta.
Kršenju obveze boravka (br. 1.) i zabranâ spomenutih u brojevima 3. i 5. pridodana je kaznena mjera zabrane bogoslužja (interdictum) (kan. 1332) unaprijed izrečene (latae sententiae), pridržane Apostolskoj Stolici.
Velečasni se Vlašić opominje da će se, u slučaju tvrdokornosti, pristupiti kaznenom sudskom postupku u vidu oštrijih kaznenih mjera ne isključivši otpuštanje, imajući pred očima sumnje zbog krivovjerja i raskola kao i zbog sablažnjivih čina contra sextum, opterećenih mističnim motivacijama.
Vlč. Vlašić ostaje pod izravnom ovlašću Generalnoga ministra Reda Manje braće koji će se pobrinuti za nadzor preko mjesnoga poglavara ili drugoga ovlaštenika.“
* * * * *
Ovim se svećenicima, redovnicima, redovnicama i ostalim vjernicima u Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji, kao i svima “u pripadajućim područjima“ kojih se tiče, daje do znanja kakav je aktualni kanonski status vlč. fra Tomislava Vlašića.
S osobitim poštovanjem
|
| Idi na vrh |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Ž 37 god.,
Osijek
Član od 21.09.2008.
Pošalji poruku |
|
|
|
| Poruka: 816 (iskusni forumaš) |
|
|
|
|
Napisano: petak, 10.10.2008 u 18:16
Mijenjano: petak, 10.10.2008 u 18:29 (barbaraa)
Tema: Međugorje
Dekret Romanis Pontificibus
Kongregacija za evangelizaciju naroda, 1975-06-06
SVETA KONGREGACIJA ZA EVANGELIZACIJU NARODA
ILI ZA ŠIRENJE VJERE
DEKRET
za okončanje neriješenog spora u mostarsko-duvanjskoj biskupiji
Rimske pape, uvijek budni za dobro duša, uspostavili su posvuda, netom su mjesne Crkve dobro razvile svoje ustrojstvo i nastale povoljne okolnosti, ne samo redovitu svetu hijerarhiju, već također povjerili iste Crkve - prema redovnom kanonskom pravu - biskupijskom kleru.
Tako je u prošlom stoljeću u Evropi papa Pijo IX. obnovio episkopate Engleske, Walesa i Holandije, a papa Lav XIII. uspostavio mjesne Crkve u Bosni i Hercegovini i povjerio ih rezidencijalnim biskupima. Isti papa apostolskom konstitucijom Ex hac augusta god. 1881. osnovao je vrhbosansku crkvenu pokrajinu, koja je obuhvatila također Hercegovinu, te imenovao rezidencijalnog biskupa mostarske biskupije, s kojom je spojio drevni duvanjski naslov.
U ovim krajevima, svjedocima tolike vjere, uvijek je, unatoč teškim kušnjama, plamtio onaj oganj, poslan od Krista na zemlju, i to poglavito zbog pohvalne revnosti i apostolskog duha franjevaca, koji su toliko godina, trpeći mnoge nedaće, pridonijeli da se Kristovo kraljevstvo raširilo i učvrstilo u tom narodu.
Isti Namjesnik Kristov, potpuno svjestan posebnog stanja u Hercegovini, i hoteći pomoći dalji razvitak te Crkve, povjerene do tada franjevcima, u već spomenutoj konstituciji upozorio je mostarskog biskupa na njegovu dužnost da odgoji brojan i sposoban svjetovni kler, kojemu bi se povjerilo dušobrižništvo, kako to biva posvuda gdje se ustanovila sveta hijerarhija. I tako se po uputi pape Lava XIII. č. usp. stao odgajati svjetovni kler mostarsko-duvanjske Crkve, blagoslovljen naročito u ovim posljednjim godinama providnosnim rastom zvanja.
Ipak, čini se da vrhbosanskoj crkvenoj pokrajini preostaje neka sumnja o međusobnom odnosu između svjetovnog i redovničkog klera te su stvarno nastale velike poteškoće, posebno u mostarskoj biskupiji.
Zbog takvih poteškoća, nastalih i drugdje, Sveta Stolica je izdala važne propise, kao apostolsku konstituciju Romanos Pontifices od istoga pape Lava XIII. za Englesku godine 1881, koja je potom sa sigurnim i obilnim plodovima proširena na mnoge druge krajeva. Nauka izložena u toj konstituciji i norme u njoj sadržane, koje se temelje i na drugim papinskim propisima poslije Tridentskog sabora, kao što su apostolske konstitucije Firmandis i Cum nuper Charissimus godine 1744. objavljene od pape Benedikta XIV. sačinjavaju već opće pravo u cijeloj Crkvi.
Ti propisi vrijede dakle za vrhbosansku crkvenu pokrajinu, to više što su vremena potvrdila da oni najvećma koriste najvišemu dobru duša, pa su isti ili izravno ili neizravno, među ostalim, također prihvaćeni od II. vatikanskog sabora.
Što se pak odnosi poimence na mostarsko-duvanjsku biskupiju, onaj sporazum koji su zaključili godine 1899. mjesni ordinarij i Red Male braće, a Sveta Stolica iste godine potvrdila, ostaje potpuno na snazi ako ovaj Dekret drukčije ne odredi, ostavši uvijek netaknuto pravo Svete Stolice drukčije odlučiti. Vrijede nadalje potpuno oba dokumenta: /1/ Odredba Svete Kongregacije za širenje vjere od 26. ožujka 1965, kojom se posve dokida, ukida i proglašuje bez ikakve vrijednosti Reskript o podjeli župa "ad nutum Sanctae Sedis", izdan od Svete Kongregacije Koncila godine 1923.; /2/ Dekret što ga je Papinsko predstavništvo u Jugoslaviji izdalo po nalogu iste Svete Kongregacije za širenje vjere, dne 13. studenoga 1967.
Nikakvu povlasticu pak s obzirom na pastirsku službu, stečenu na bilo koji način, neće moći nitko ubuduće prizivati ako se povlastica u ovom Dekretu otvoreno ne predviđa, i tako naime da bude posvema u skladu s ovim istim dokumentom i pojedinim njegovim odredbama.
Teološka osnovica normi dovle spomenutih nalazi se u općoj ekleziološkoj nauci II. vatikanskog sabora, koji uči da su biskupi po božanskoj ustanovi došli na mjesto Apostola kao pastiri Crkve /LG, 20/; o kojima se također kaže: da primaju od Gospodina, kojemu je dana sva vlast na nebu i zemlji, misiju da uče sve narode i da propovijedaju Evanđelje svakomu stvorenju /LG, 24/. Doista, pojedini biskupi, koji se postavljaju na čelo posebnim Crkvama, vrše svoju pastoralnu upravu nad dijelom Božjeg Naroda koji je njima povjeren /LG, 23b/.
Radi toga, zadaća je biskupa, kao upravitelja i središta jedinstva u dijecezanskom apostolatu, promicati, ravnati i usklađivati misijsku djelatnost, no tako da se suočava i promiče spontana aktivnost onih koji u tom sudjeluju. Njegovoj su vlasti podređeni svi misionari, pa i izuzeti redovnici, u različitim djelima koja se odnose na vršenje svetoga apostolata /AG, 30b/.
Kako se pastoralna služba Crkve odvija redovno preko župa, stoga je II. vatikanski sabor izrekao opće načelo koje se odnosi na svu disciplinu župa. Tako naime u broju 32 Dekreta "Christus Dominus" stoji: Spasenje duša neka bude jedini motiv svih odredaba ili izmjena pri osnivanju ili dokidanju župa, kao i drugih sličnih promjena koje biskup može provesti vlastitom vlašću.
Mjesnom ordinariju pripada briga za upravu župa. Već spomenuti Dekret /usp. br. 35, 1b/ potiče poglavare redovničkih ustanova da pruže pomoć biskupima, pa i samo, makar povremeno, preuzimanje župa.
O pastoralnoj brizi za župe, povjerene redovnicima, također izuzetim, treba dozvati u pamet riječi istoga Dekreta: Svi izuzeti i neizuzeti redovnici podložni su vlasti mjesnih ordinarija u onomu što se odnosi na javno izvršavanje bogoštovlja, izuzev dakako različitost obreda, na dušobrižništvo, na sveto propovijedanje puku, na vjerski i moralni odgoj vjernika, a napose djece; na katehetsku pouku i liturgijsko obrazovanje; na dostojanstvo kleričkoga staleža kao i na različita djela koja se odnose na vršenje svetog apostolata /Christus Dominus, br. 35,4/.
Za isti cilj potvrđuje se u spomenutom saborskom Dekretu opće načelo kojim se biskup mora voditi u organizaciji župničke službe, to jest da je sva svrha župničke službe dobro duša /tamo br. 31b/. U svjetlu toga načela biskup uvodi nužne promjena po svojoj vlasti, kao se to tvrdi u "Motu Proprio" Ecclesiae Sanctae /usp. I, 21, 3/; Dijecezanski biskup može po vlastitoj moći ustanovljivati ili ukidati ili na bilo koji način mijenjati župe saslušavši prezbiterijalno vijeće, ali ipak tako, ako su možda u pitanju nečija stečena prava, da se stvar s istima prikladno riješi.
Iz svega izloženog do sada slijedi kao veoma umjesno ono što se kaže u istom Dekretu u broju 35,1: Neka svi redovnici susreću biskupe kao nasljednike apostola uslužnošću i štovanjem. Osim toga, kad god su zakonito pozvani na apostolsku djelatnost, moraju svoje dužnosti tako ispunjavati da biskupima budu pomagači. Ta norma, dakako, vrijedi jednako, čak i više, za redovnike kojima se povjerava briga za župe.
Uostalom, treba imati na umu da izuzetost po kojoj su redovnici podložni papi ili spadaju pod koju drugu crkvenu oblast pa su izuzeti od jurisdikcije biskupa, nikako ne priječi, očevidno, ne samo da papa raspolaže redovnicima na dobro cijele Crkve…, nego ta izuzetost ne priječi da redovnici u pojedenim biskupijama budu podvrgnuti jurisdikciji biskupa prema odredbi prava, kako to iziskuju njihova pastirska služba i pravilno uređena dušobrižnička služba.
Takva naime izuzetost ima osobito u vidu unutrašnje uređenje ustanova, kako bi u njima sve bilo što bolje međusobno usklađeno i povezano te tako bilo što bolje u prilog razvoja i savršenstva redovničkog života /CD, 35,3/.
Tako, poradi teškog razloga, bilo koji redovnički član može biti smijenjen s povjerene mu službe kako od vlasti, koja mu je to povjerila, priopćivši to redovničkom poglavaru, jednako tako od redovničkog poglavara, priopćivši to poglavaru djelitelju službe, jednakim pravom, ne tražeći pristanka toga drugog; niti je jedan drugom dužan priopćiti i još manje dokazati razlog svoga suda, izuzev pravo priziva "in devolutivo"na Svetu Stolicu /"Motu Proprio" Ecclesiae Sanctae, I, 32/.
Ali pravne primjedbe izložene do sada moraju biti prodahnute pastoralnom brigom: dobro duša, naime, traži da između redovnika i biskupijskoga klera "bude promicana uređena suradnja i povrh toga da se tijesno usklade sva apostolska djela i pothvati, što najviše ovisi o nadnaravnom stanju srdaca i duša, ukorijenjenom i utemeljenom u ljubavi. Na Apostolsku Stolicu spada da se brine za ovo usklađivanje u cijeloj Crkvi, a na svete pastire da se brinu svaki u svojoj biskupiji /Dekret Christus Dominus, 35,5/.
Takva poželjna suradnja i usklađivanje bit će sigurno promicani ako svećenici jednog i drugog klera, poštujući kanonska pravila, budu pozvani da sudjeluju kao članovi u postojećim organizmima u biskupiji, kako se za svećenička i pastoralna vijeća preporuča u "Motu Proprio" Ecclesiae Sanctae /I,15-16/.
Cilj radi kojeg se izdaje ovaj Dekret povezuje se sa samim posvećujućim poslanjem Crkve: kao takav može se postići samo na osnovu onoga nadnaravnog raspoloženja duša i srdaca koje je ukorijenjeno i utemeljeno u ljubavi /usp. Dekret Christus Dominus, 35,5/. I u tom smislu upućuje se najhitnije poziv na obraćenje i bratsko pomirenje u čemu se sastoji, po riječima Pape, jedan od glavnih ciljeva Svete godine /usp. bulu Apostolorum Limina/: milost obraćenja i pomirenja, svojstvena svetim jubilejskim slavljima, pruža najvaljaniji temelj pravnim normama i osigurava apostolsku uspješnost njihova ostvarenja. Po njoj će se ostvariti bez dvojbe veliki koraci u crkvenoj obnovi mostarsko-duvanjske biskupije, i bit će osigurana puna suradnja biskupijskih i redovničkih svećenika, sudionika jedinog Kristova svećeništva, i svih vjernika s vlastitim svetim Pastirom.
Ova dakle Sveta Kongregacija za evangelizaciju naroda ili za širenje vjere, u vidu dokumenata bilo II. ekumenskog vatikanskog sabora, bilo dokumenata Svete Stolice za provedbu pređašnjih, sve zrelo razmotrivši, saslušavši sve one kojih se tiče, s pristankom također Vijeća za javne crkvene poslove i Svete Kongregacije za redovnike i svjetovne ustanove, ovo što slijedi određuje i utvrđuje - zadržavši uvijek pravo Sveta Stolica da drukčije odredi i prema eventualno promijenjenim prilikama - s obzirom na dodjeljivanje, raspodjelu i diobu župa:
1. Uzevši u obzir međusobni sporazum dviju zainteresiranih strana i vodeći računa o zaslugama franjevaca hercegovačke provincije, Sveta Stolica pristaje da se prihvati kao opći kriterij da polovica vjernika biskupije mostarsko-duvanjske ostane povjerena pastoralnoj brizi istih redovnika, dok druga polovica neka bude povjerena biskupijskom kleru.
Taj razmjer - kad se jednom izjednači broj vjernika povjerenih objema stranama, prema općem kriteriju ovdje izrečenom - ostat će valjan i za budućnost.
2. Neka izvršenja ovog Dekreta i do novih odredbi, mjesni ordinarij prije nego prijeđe za dobro duša i poštujući propise na nova rastavljanja i dijeljenja župa povjerenih časnim ocima franjevcima, pitat će za mišljenje Svetu Kongregaciju za evangelizaciju naroda ili za širenje vjere.
3. Odstupivši od odluke Svete Kongregacije za širenje vjere donesene godine 1965. i uzevši u obzir o tome postignuti sporazum između dviju strana, župe izbično, klobuk i kongora povjeravaju se pastoralnoj skrbi franjevcima hercegovačke provincije.
4. Časni oci franjevci, u roku jedne godine od dana objave ovog Dekreta, trebaju predati sami biskupijskom kleru župe Blagaj, Jablanica, Ploče i Nevesinje.
5. Odstupivši jednako od odluke Sv. Kongregacije za širenje vjere iz godine 1965. župa Čitluk povjerava se pastoralnoj brizi hercegovačkih franjevaca.
Međutim, prema istoj odluci Sv. Kongregacije, cijelu župu Čapljina, bez ikakva oduzimanja teritorija, morat će oo. franjevci, u roku od godinu dana, predati pastoralnoj brizi biskupijskog klera. A mostarsko-duvanjski ordinarij nadoknadit će franjevačkoj pokrajini troškove koje su franjevci imali za izgradnju svoje kuće, ali ne i troškove za izgradnju župne crkve.
6. Župa Mostar, do sada potpunoma povjerena pastoralnoj brizi franjevaca, prema postignutom sporazumu o tome između dviju strana, bit će podijeljena unutar godinu dana, i na odijeljenom teritoriju bit će u međuvremenu podignuta katedralna župa koja će se povjeriti biskupijskom kleru.
7. Jednako će od župe Humac, do sada u potpunosti povjerene pastoralnoj brizi franjevaca, biti odijeljen teritorij na kojem će biti podignute, unutar godinu dana, prema postignutom sporazumu dviju strana, župe Crveni Grm - Prolog i Zvirić - Bijača koje se imaju povjeriti biskupijskom kleru.
Što se tiče župa Crnač, Grude i Mostarski Gradac, ostaje na snazi i obvezan Dekret izdan 13. studenoga 1967. od Apostolske delegature u Jugoslaviji, po uputama danim od Sv. Kongregacije za širenje vjere. Za potpuno izvršenje tog Dekreta Sveta Stolica dopušta da se provedu modaliteti precizirani u posebnim dokumentima.
Za provedbu svega ovog Sveta Kongregacija za evangelizaciju naroda ili za širenje vjere postavlja izvršitelje, s jedne strane, preuzv. Petra Čulu, mostarsko-duvanjskog biskupa, zajedno s njegovim koadjutorom s pravom nasljedstva preuzv. g. Pavlom Žanićem, naslovnim biskupom edistianskim a s druge strane preč. oca Konstantina Kosera, generala Reda Male braće, dajući im nužne i potrebne ovlasti i stavljajući im u dužnost da istoj Svetoj Kongregaciji što prije pošalju primjerak dokumenta o izvršenju provedbi.
Ista Sveta Kongregacija potvrđuje preuzv. g. Stjepana Laszlo, biskupa od Željezna, u službi apostolskog vizitatora u Hercegovini, da izvijesti i prema potrebi da providi, i u toj mu službi pridružuje preč. oca Vladimira Vlašića D.I.
Presveti gospodin naš papa Pavao
VI. u audijenciji kardinalu
prefektu nižepotpisanom dana 5. lipnja 1975.
u svemu je odobrio ovaj dekret,
potvrdio i naredio da se
objavi, "contrariis quibusvis
minime obstantibus etiam
specialissima mentione dignis."
Dano u Rimu, u zgradi Svete Kongregacije za evangelizaciju naroda ili za širenje vjere, dne 6. lipnja 1975
IZDVOJIH OVO DA SE PROČITA ŠTO KAŽE CRKVA O BISKUPU
Teološka osnovica normi dovle spomenutih nalazi se u općoj ekleziološkoj nauci II. vatikanskog sabora, koji uči da su biskupi po božanskoj ustanovi došli na mjesto Apostola kao pastiri Crkve /LG, 20/; o kojima se također kaže: da primaju od Gospodina, kojemu je dana sva vlast na nebu i zemlji, misiju da uče sve narode i da propovijedaju Evanđelje svakomu stvorenju /LG, 24/. Doista, pojedini biskupi, koji se postavljaju na čelo posebnim Crkvama, vrše svoju pastoralnu upravu nad dijelom Božjeg Naroda koji je njima povjeren /LG, 23b/.
Radi toga, zadaća je biskupa, kao upravitelja i središta jedinstva u dijecezanskom apostolatu, promicati, ravnati i usklađivati misijsku djelatnost, no tako da se suočava i promiče spontana aktivnost onih koji u tom sudjeluju. Njegovoj su vlasti podređeni svi misionari, pa i izuzeti redovnici, u različitim djelima koja se odnose na vršenje svetoga apostolata /AG, 30b/.
|
| Idi na vrh |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Ž 37 god.,
Osijek
Član od 21.09.2008.
Pošalji poruku |
|
|
|
| Poruka: 816 (iskusni forumaš) |
|
|
|
|
Napisano: petak, 10.10.2008 u 18:39
Tema: Međugorje
Biskupova propovijed na krizmi u Međugorju, 15. lipnja 2006
Najprije, činjenica da se netko iskreno ispovjedi i pobožno pričesti u ovoj župnoj crkvi i da se takva osoba u duši svojoj zbog Božjeg oproštenja radosno osjeća, svaki će vjernik pozdraviti i to pripisati Bogu, izvoru svake milosti. A pazit će da s te milosne činjenice ne prelazi, nelogično i nedosljedno, na zaključak: „Ja sam se ispovjedio, ugodno se osjećam, sad sam obraćen, dakle Gospa se u Međugorju ukazuje!“ Takav vjernik i pokornik mora se i inače ispovijedati, pohađati druge sakramente, obdržavati sve zapovijedi bez obzira ili se privatna ukazanja priznala ili ne priznala.
Drugo, bio bih neodgovoran služitelj Otajstva Tijela i Krvi Kristove kada ne bih i danas javno upozorio, pa i s ovoga mjesta i u ovoj prigodi, cio zainteresirani svijet da u ovoj mjesnoj Crkvi mostarsko-duvanjskoj postoji nešto poput šizme: nekoliko svećenika, koje je Vrhovna uprava Male braće otpustila iz Franjevačkoga reda zbog neposluha Svetom Ocu, godinama nasilno drži više župnih crkava i ureda s crkvenim inventarom. U tim župama djeluju ne samo nezakonito nego dijele sakramente svetogrdno, a neke i nevaljano, kao što su ispovijed i krizma ili asistiraju nevaljanim vjenčanjima. Ta protucrkvena praksa mora djelovati šokantno na sve nas. A isto tako morao bi taj škandal svetogrđa sakramenata, napose Presvetoga Tijela Isusova, šokirati i vjernike koji se pred takvim svećenicima nevaljano ispovijedaju i pribivaju svetogrdnim misama. Molimo Gospodina da što prije digne iz naše sredine ovu sablazan i šizmu.
Treće, zahvalan sam Svetom Ocu Papi, i Ivanu Pavlu II., bl. uspomene, i Benediktu XVI. slavno vladajućemu, koji su uvijek poštovali stajalište mjesnih mostarsko-duvanjskih biskupa, i pokojnoga i živoga, s obzirom na tzv. međugorska „ukazanja„ i „poruke“, ostajući uvijek puno pravo Vrhovnom svećeniku da o tome donese konačan pravorijek. A to se stajalište biskupâ, nakon svih kanonskih ispitivanja, može izreći u ovih nekoliko rečenica:
1 - Međugorje je katolička župa u kojoj se ostvaruje liturgijski i pastoralni život kao i u ostalim župama ove mostarsko-duvanjske biskupije. I nitko nije ovlašten pridavati službeni naslov „svetišta“ ovomu mjestu, osim Crkve.
2 - Na osnovi crkvenih proučavanja međugorskih događanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama. To znači da Crkva do sada nije prihvatila nijedno ukazanje ni kao nadnaravno ni kao Gospino.
3 - Nijedan svećenik koji kanonski djeluje u ovoj župi Međugorju ili je u prolazu nije ovlašten iznositi privatno mišljenje, suprotno službenomu crkvenom stajalištu, o takozvanim „ukazanjima“ i “porukama“, ni prigodom sakramentalnih slavlja, ni za uobičajenih pobožnosti, ni u katoličkim medijima.
4 - Katolički su vjernici ne samo oslobođeni obveze da vjeruju u istinitost „ukazanja“ nego trebaju znati da nisu dopuštena ni službena ni privatna, ni osobna ni kolektivna, crkvena hodočašća iz drugih župa, ako pretpostavljaju istinitost „ukazanja“ ili koja bi time ovjeravala takva „ukazanja“. Tko suprotno govori, necrkveno govori.
5 - Na temelju dosadašnje prouke i prakse kao mjesni biskup držim da u vezi s međugorskim zbivanjima kroz svih ovih 25 godina nije na crkvenoj razini utvrđeno nijedno „ukazanje“ kao autentično Gospino. A autentičnosti ne doprinosi ni činjenica da se kroz ovih 25 godina govori o desetcima tisuća „ukazanja“ koja su, prema riječima sadašnjega Svetog Oca, kojega sam čuo u audijenciji 24. veljače ove godine, na Kongregaciji za nauk vjere uvijek pobuđivala pitanje kako mogu biti vjerodostojna za katoličkoga vjernika. Pogotovo nam ne djeluju kao vjerodostojna kada se već unaprijed zna da će se navodna „ukazivanja“ događati:
jednoj osobi svake godine 18. ožujka, ali će joj se također „ukazivati“ i svakoga 2. u mjesecu, s „porukama“ koje možeš i ti očekivati, prema dosadašnjim takvim uhodanim obrascima;
onoj će se drugoj ukazivati svakoga dana kroz godinu, ali kao da to nije dostatno pa ima dodatno svakoga 25. u mjesecu posebno „ukazanje“ i kao neku vrstu priopćenja javnosti, koje također možeš i ti predvidjeti i očekivati;
onom će se trećem ukazati svakoga 25. prosinca, na Božić, također s priopćenjem sličnim ovima spomenutima;
onoj će se četvrtoj osobi „ukazati“ 25. lipnja svake godine, i to s određenim priopćenjem;
a ostalim dvoma svakoga dana s „porukama“ koje se također mogu predvidjeti jer su varijacije sličnih sadržaja. Takva dakle činjenica i poplava tzv. ukazanja, poruka, tajni i znakova vjeru ne učvršćuju, nego nas još više uvjeravaju da u svemu tome nema ništa autentično i istinito utvrđeno.
Stoga odgovorno pozivam one koji za sebe tvrde da su „vidioci“ i „vidjelice“ kao i formulatore „poruka“ da pokažu crkvenu poslušnost i da prestanu s takvim javnim izvođenjima i priopćenjima ovdje u župi. Time će očitovati svoju dužnu crkvenost ne stavljajući privatna „ukazanja“ i privatna kazivanja iznad službenoga stava Crkve. Vjera je ozbiljna i odgovorna stvar. Crkva je ozbiljna i odgovorna ustanova!
Po zagovoru Blažene Djevice Marije, koja je najveća nositeljica darova Duha Božjega i koja je po Duhu Svetom u svome tijelu začela, i na svijet donijela Drugu božansku osobu, Krista Isusa, koji nam daje svoje Presveto Tijelo i Krv za život vječni, neka nam On - Put, Istina i Život - pomogne da istina o Blaženoj Gospi, Majci njegovoj i Majci Crkve, Prijestolju Mudrosti i Ogledalu Pravde, u ovoj našoj župi i biskupiji zasja u svome sjaju, bez ikakvih primjesa nevjerodostojnosti, a sve u skladu s trajnom crkvenom naukom i praksom. Amen. |
| Idi na vrh |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
M 37 god.,
Šibenik
Član od 20.07.2008.
Pošalji poruku |
|
|
|
| Poruka: 512 (iskusni forumaš) |
|
|
|
|
Napisano: petak, 10.10.2008 u 20:03
Tema: Međugorje
|
TroIva
piše:
Osobno sam svjedok da obracenja mogu biti i plod masovne histerije. Jeste li culi za progon vjestica u Salemu koncem 17. stoljeca? To je jedan tipican primjer masovne histerije i straha pred neshvatljivim. Nesto slicno se moze naci i u karizmatskim susretima. |
slažem se, ali ja sam vidio istinska obraćenja. o karizmatskim susretima neznam ništa, pa o tome ne mogu govoriti. |
| Idi na vrh |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
M 22 god.,
Zagreb
Član od 16.05.2008.
Pošalji poruku |
|
|
|
| Poruka: 408 (forumaš u usponu) |
|
|
|
|
Napisano: subota, 11.10.2008 u 9:37
Tema: Međugorje
|
barbaraa
piše:
Biskupova propovijed na krizmi u Međugorju, 15. lipnja 2006
Najprije, činjenica da se netko iskreno ispovjedi i pobožno pričesti u ovoj župnoj crkvi i da se takva osoba u duši svojoj zbog Božjeg oproštenja radosno osjeća, svaki će vjernik pozdraviti i to pripisati Bogu, izvoru svake milosti. A pazit će da s te milosne činjenice ne prelazi, nelogično i nedosljedno, na zaključak: „Ja sam se ispovjedio, ugodno se osjećam, sad sam obraćen, dakle Gospa se u Međugorju ukazuje!“ Takav vjernik i pokornik mora se i inače ispovijedati, pohađati druge sakramente, obdržavati sve zapovijedi bez obzira ili se privatna ukazanja priznala ili ne priznala.
Drugo, bio bih neodgovoran služitelj Otajstva Tijela i Krvi Kristove kada ne bih i danas javno upozorio, pa i s ovoga mjesta i u ovoj prigodi, cio zainteresirani svijet da u ovoj mjesnoj Crkvi mostarsko-duvanjskoj postoji nešto poput šizme: nekoliko svećenika, koje je Vrhovna uprava Male braće otpustila iz Franjevačkoga reda zbog neposluha Svetom Ocu, godinama nasilno drži više župnih crkava i ureda s crkvenim inventarom. U tim župama djeluju ne samo nezakonito nego dijele sakramente svetogrdno, a neke i nevaljano, kao što su ispovijed i krizma ili asistiraju nevaljanim vjenčanjima. Ta protucrkvena praksa mora djelovati šokantno na sve nas. A isto tako morao bi taj škandal svetogrđa sakramenata, napose Presvetoga Tijela Isusova, šokirati i vjernike koji se pred takvim svećenicima nevaljano ispovijedaju i pribivaju svetogrdnim misama. Molimo Gospodina da što prije digne iz naše sredine ovu sablazan i šizmu.
Treće, zahvalan sam Svetom Ocu Papi, i Ivanu Pavlu II., bl. uspomene, i Benediktu XVI. slavno vladajućemu, koji su uvijek poštovali stajalište mjesnih mostarsko-duvanjskih biskupa, i pokojnoga i živoga, s obzirom na tzv. međugorska „ukazanja„ i „poruke“, ostajući uvijek puno pravo Vrhovnom svećeniku da o tome donese konačan pravorijek. A to se stajalište biskupâ, nakon svih kanonskih ispitivanja, može izreći u ovih nekoliko rečenica:
1 - Međugorje je katolička župa u kojoj se ostvaruje liturgijski i pastoralni život kao i u ostalim župama ove mostarsko-duvanjske biskupije. I nitko nije ovlašten pridavati službeni naslov „svetišta“ ovomu mjestu, osim Crkve.
2 - Na osnovi crkvenih proučavanja međugorskih događanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama. To znači da Crkva do sada nije prihvatila nijedno ukazanje ni kao nadnaravno ni kao Gospino.
3 - Nijedan svećenik koji kanonski djeluje u ovoj župi Međugorju ili je u prolazu nije ovlašten iznositi privatno mišljenje, suprotno službenomu crkvenom stajalištu, o takozvanim „ukazanjima“ i “porukama“, ni prigodom sakramentalnih slavlja, ni za uobičajenih pobožnosti, ni u katoličkim medijima.
4 - Katolički su vjernici ne samo oslobođeni obveze da vjeruju u istinitost „ukazanja“ nego trebaju znati da nisu dopuštena ni službena ni privatna, ni osobna ni kolektivna, crkvena hodočašća iz drugih župa, ako pretpostavljaju istinitost „ukazanja“ ili koja bi time ovjeravala takva „ukazanja“. Tko suprotno govori, necrkveno govori.
5 - Na temelju dosadašnje prouke i prakse kao mjesni biskup držim da u vezi s međugorskim zbivanjima kroz svih ovih 25 godina nije na crkvenoj razini utvrđeno nijedno „ukazanje“ kao autentično Gospino. A autentičnosti ne doprinosi ni činjenica da se kroz ovih 25 godina govori o desetcima tisuća „ukazanja“ koja su, prema riječima sadašnjega Svetog Oca, kojega sam čuo u audijenciji 24. veljače ove godine, na Kongregaciji za nauk vjere uvijek pobuđivala pitanje kako mogu biti vjerodostojna za katoličkoga vjernika. Pogotovo nam ne djeluju kao vjerodostojna kada se već unaprijed zna da će se navodna „ukazivanja“ događati:
jednoj osobi svake godine 18. ožujka, ali će joj se također „ukazivati“ i svakoga 2. u mjesecu, s „porukama“ koje možeš i ti očekivati, prema dosadašnjim takvim uhodanim obrascima;
onoj će se drugoj ukazivati svakoga dana kroz godinu, ali kao da to nije dostatno pa ima dodatno svakoga 25. u mjesecu posebno „ukazanje“ i kao neku vrstu priopćenja javnosti, koje također možeš i ti predvidjeti i očekivati;
onom će se trećem ukazati svakoga 25. prosinca, na Božić, također s priopćenjem sličnim ovima spomenutima;
onoj će se četvrtoj osobi „ukazati“ 25. lipnja svake godine, i to s određenim priopćenjem;
a ostalim dvoma svakoga dana s „porukama“ koje se također mogu predvidjeti jer su varijacije sličnih sadržaja. Takva dakle činjenica i poplava tzv. ukazanja, poruka, tajni i znakova vjeru ne učvršćuju, nego nas još više uvjeravaju da u svemu tome nema ništa autentično i istinito utvrđeno.
Stoga odgovorno pozivam one koji za sebe tvrde da su „vidioci“ i „vidjelice“ kao i formulatore „poruka“ da pokažu crkvenu poslušnost i da prestanu s takvim javnim izvođenjima i priopćenjima ovdje u župi. Time će očitovati svoju dužnu crkvenost ne stavljajući privatna „ukazanja“ i privatna kazivanja iznad službenoga stava Crkve. Vjera je ozbiljna i odgovorna stvar. Crkva je ozbiljna i odgovorna ustanova!
Po zagovoru Blažene Djevice Marije, koja je najveća nositeljica darova Duha Božjega i koja je po Duhu Svetom u svome tijelu začela, i na svijet donijela Drugu božansku osobu, Krista Isusa, koji nam daje svoje Presveto Tijelo i Krv za život vječni, neka nam On - Put, Istina i Život - pomogne da istina o Blaženoj Gospi, Majci njegovoj i Majci Crkve, Prijestolju Mudrosti i Ogledalu Pravde, u ovoj našoj župi i biskupiji zasja u svome sjaju, bez ikakvih primjesa nevjerodostojnosti, a sve u skladu s trajnom crkvenom naukom i praksom. Amen. |
I onda je svizac smotao joint....
Imaju li smisla ova tvoja kopi & pejstanja? Nitko od nas nije informatički nepismen: svatko zna upaliti Google ili stranicu mostarskog ordinarijata. |
| Idi na vrh |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Ž 34 god.,
Zagreb
Član od 19.09.2008.
Pošalji poruku |
|
|
|
| Poruka: 21 (mladi forumaš) |
|
|
|
|
Napisano: ponedjeljak, 13.10.2008 u 14:37
Tema: Međugorje
Ma zamisli samo... Bog se još nije ukazao... Ukazao se, jer je BDM u Međugorju (prvo ukazanje) u naručju nosila dijete Isusa.
Svima je poznato da dok traju ukazanja Crkva ne smije i ne može davati iskaze glede "pravovaljanosti" svetišta. I sam blagopokojni papa Ivan Pavao II je bio (i još uvijek jest) za Međugorje. Ja sam osobno krenula putem obraćenja upravo na tom mjestu bez ikakvih manifestacija i tome slično. Istinsko pokajanje u srcu, odluka o promjeni života, prava ispovijed nakon "ohohooooo" godina, odlučnost nasljedovati Krista... to je Međugorje. Jer kad duh ozdravi ozdravi i tijelo!
Istina je, opreza nikad dosta jer znamo da se svatko i svašta, bolje rečeno "netko" pod izlikom okrilja katoličke crkve uvukao u tu istu crkvu. Stoga sve treba provjeravati šta i kako koji svečenik djeluje i govori, te svakojake samoprozvane karizmatske zajednice i zbivanja na tim "seansama" i raznoraznim seminarima...nisu li u skaldu s onim što je objavljeno u Sv.Pismu i KKC-u, te knjigama pape Benedikta VI. drž te se dalje od toga! Krivovjerja i lažnih proroka je otkako je svijeta i vijeka, ništa drugačije nije ni danas! |
| Idi na vrh |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Ž 37 god.,
Osijek
Član od 21.09.2008.
Pošalji poruku |
|
|
|
| Poruka: 816 (iskusni forumaš) |
|
|
|
|
Napisano: ponedjeljak, 13.10.2008 u 17:35
Tema: Međugorje
|
July
piše:
Ma zamisli samo... Bog se još nije ukazao... Ukazao se, jer je BDM u Međugorju (prvo ukazanje) u naručju nosila dijete Isusa.
Istina je, opreza nikad dosta jer znamo da se svatko i svašta, bolje rečeno "netko" pod izlikom okrilja katoličke crkve uvukao u tu istu crkvu. Stoga sve treba provjeravati šta i kako koji svečenik djeluje i govori, te svakojake samoprozvane karizmatske zajednice i zbivanja na tim "seansama" i raznoraznim seminarima...nisu li u skaldu s onim što je objavljeno u Sv.Pismu i KKC-u, te knjigama pape Benedikta VI. drž te se dalje od toga! Krivovjerja i lažnih proroka je otkako je svijeta i vijeka, ništa drugačije nije ni danas! |
slažem se...drži se onoga što kaže katolička crkva, a ona kaže Što?
malo si mi u raskoraku................. kad ti odgovara treba se držati, kad ti ne odgovara.............. |
| Idi na vrh |
|
|
|
|
|
|
| Otvori novu temu Odgovori na temu Prati ovu temu |
|
|
|
| PRETRAŽIVAČ FORUMA |
|
| |
Ispiši
Citiraj
Odgovori
MI-HA-EL
