Ako postoji nada da se umiruci koji vise nije pri svijesti ili umrli pokajao svecenik moze (a i ne mora da se razumijemo) dati odrjesenje. Onima koji su pri svijesti a ustraju u grijehu se ne daje oprost. Ne znam sad tocno da ti citiram koji je to Papa proglasio buduci da zivim u 5 stanova i imam 5 biblioteka i nemam blage veze gdje mi je sto. Kada nadjem citirat cu ti doslovno. Radi se o knjizi koju je izdao UPT, a priredio vlc. Zivkovic.[/quote:ddbb4cdf32]
Dakle za umirućeg se slažemo, ako postoji kod svećenika uvjerenje (ne nada - jer nada je nešto što ne mora imati čvrstog korjena) da se umirući pokajao ja mu podijelim bolesničko pomazanje i ono mu oprašta grijehe, jasno pod uvjetom da je dotični želio primiti sakrament.
Međutim za umrlog - kad čovjek umre više se ne smiju dijeliti sakramenti, jer su oni samo za žive. Pazi, umrli je već prošao posebni sud i s Bogom je riješio svoje stanje i ja mu više nemam što opraštat. Mogu se samo Bogu molit za njegovu dušu. Mnogi svećenici čine ludosti pa i nekoliko sati (imam primjera dosta) da udovolje ukućanima daju bolesničko pomazanje. Što je apsolutna ludost i ruganje sa sakraqmentima.
Sjećam se jedne galame kad su me pozvali u Austriji osobi koja je već bila umrla, obukli je i pogrebnik je čekao0 da je odveze a onda su mene oko 2 po noći probudili da joj dam bolesničko pomazanje. pokojnica je već bila hladna. Svakako umrla. Nisam htio dati bolesničko pomazanje. Kakva je graja bila nastala!
Skrupula
Zebra
Hrvoje
taiša
