Ž 41 god., Zagreb Član od 21.11.2006. Pošalji poruku
Poruka: 985 (iskusni forumaš)
Napisano: petak, 3.8.2007 u 22:04 Tema: Očeva privlačnost
Vrlo je često da se ljudi okreću Bogu tek kad se nađu u velikim nevoljama, potrebama i pred nepremostivim životnim preprekama. Priznajem da i sama spadam u tu kategoriju i s te strane mi je žao zbog godina koje sam propustila a koje sam mogla provesti u Njegovom prisustvu. No s druge strane sam presretna što sam , pa makar i na ovaj način, uspjela naći put do Njega iako mi je On cijelo vrijeme praktički bio pred nosom. Prvi istinski Božji dodir osjetila sam kao val neizmjerne ljubavi i topline koji me puna tri dana bez prestanka obavijao. U tom periodu željela sam zagrliti svako živo biće na kugli zemaljskoj i prenijeti mu barem djelić tog veličanstvenog osjećaja. Kad me popustilo shvatila sam da je predamnom najvažnija odluka.Trebalo je napustiti onaj stari način života i započeti nov po Božjim zakonima. Odluku sam donjela od šuba ali u praksi je to ispočetka išlo užasno, užasno teško....kušnje su bile ogromne a neki puta mi se činilo da su oni problemi koji su me i doveli na Njegov put bili pjesma u usporedbi sa novonastalim. Unutarnje borbe traju i dan danas no držeći Oca za ruku sigurna sam i znam da se ovaj put neću izgubiti . :D
Ž 89 god., Zagreb Član od 23.01.2007. Pošalji poruku
Poruka: 3566 (stari forumaš)
Napisano: nedjelja, 5.8.2007 u 15:58 Tema: Očeva privlačnost
ovo je divno svjedočanstvo, ines
ja sam na kraju zaključila da mi je najveća prepreka u približavanju Bogu - moj nemali ego
i upravo taj ego mi je dugo vremena i mnogo puta podmetao nogu pod sve moje pokušaje da slijedim Božju riječ, i to je činio (i čini i dan danas, ali čini se manje nego prije) tako uspješno da sam ne jednom zaključila kako sam ja totalno beznadan slučaj sebeljupca koji pokušava postati kršćanin
onda sam jednom pročitala Pavlovu riječ (blaženi Pavao, koliko mi je prosvjetljenja dao svojom zakučastom teologijom! ), "Tko prione uz Gospodina, jedno je tijelo s njim"... i odlučila sam: prionut ću uz Gospodina, ne samo "svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom", već i "svim egom svojim" - pa kud puklo da puklo to mi se učinilo kao idealno rješenje za mene!
najozbiljnije to kažem, ne šalim se
i ne kažem da je od toga moj ego postao manji, ali mi se čini da nekako lakše živim s njim... pa se nekada usudim misliti da će Gospodin, da opet parafraziram svog omiljenog Apostola, "preobraziti ovaj moj smrtni ego i suobličiti ga slavnom Egu Svojem" :oops:
ne želim da netko pomisli da se rugam... ili zapravo da, rugam se, ali dobronamjerno, na vlastiti račun i u strahu Božjem... jer ako i kažem da Gospodin ima nekakav "Ego", onda pod tim mislim na onaj "Kristov Ego" koji se "nije kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego oplijeni sam sebe uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan, obličjem čovjeku nalik, poslušan do smrti, smrti na križu"
Kristov Ego koji je sav postao Alter... a to je ona prava poslušnost savršenog Sluge Jahvina kojeg su navijestili proroci
M 24 god., Zagreb Član od 29.01.2007. Pošalji poruku
Poruka: 295 (forumaš u usponu)
Napisano: srijeda, 15.8.2007 u 1:17 Tema: Očeva privlačnost
Eto Melanie i mene koči isti problem.
Osobno, meni su kušnje počele od kada sam počeo moliti i dan danas traju.
Nisam se riješio nekih poroka i ne smatram se dovoljno blizu Bogu jednostavno zato što moja djela ne obiluju plodovima.
Stvar je u tome što često puta padam pod tim kušnjama i opet počnem iznova.
Vrlo iscrpljujući proces...pogotovo zato što sam mlad, ali molim Boga za strpljenje i da dozrijem ,da dobijem snagu oduprijeti se tj. odlučiti se za život u vjeri.
Problem je u tome što znam da se moram početi odricati ponajviše sebe samoga.
Rekao je jedan svečenik...kušnje su znak da smo Božji, jer sotona ne miruje dok nas ne odvrati od Gospodina.
I stvarno imam osječaj da bi bilo najlakše opustiti se i tonuti no rečeno je da idemo kroz uska vrata...
Ž 89 god., Zagreb Član od 23.01.2007. Pošalji poruku
Poruka: 3566 (stari forumaš)
Napisano: srijeda, 15.8.2007 u 11:45 Tema: Očeva privlačnost
dakle, u biti je dobro kada smo napastovani, jer je to jedan od znakova da smo Božji i da kao takvi užasno nerviramo đavla
to mi je palo na um čitajući knjigu o jobu... uza sve one patnje, tragedije, i još k tome nerazumijevanje i optužbe prijatelja koji su ga došli utješiti, job se bori sa svima da bi dokazao da kušnja nije kazna za grijeh i da je Bog pravedan čak i kada ne razumijemo njegove postupke... to mora da je bacalo u očajanje sile mraka i njihovoga kneza - zato se i jesu onako strašno obrušili na joba
đavao jednostavno ne može smisliti kada netko svim svojim bićem prianja uz Boga i zato ga udara tako strašno da to nadilazi ljudsku sposobnost poimanja - kao što je vidljivo u muci Isusovoj... ali mislim da je đavlova mržnja još daleko veća kada vidi da, po vjeri u Isusa Krista, sada i grešnik može prianjati uz Boga i nadati se vječnom spasenju... u tom smislu mislim da treba čitati onu pavlovu riječ da mi svojim trpljenjem nadopunjavamo muke Kristove... jer se mržnja kojom se sotona obrušio na Krista sada nužno proteže i na sve nas koji smo njegovi učenici i tako ima biti do kraja vremena :idea:
benedictus
golub
Hrvoje
Otvori novu temu
Odgovori na temu
Prati ovu temu
Ispiši
Citiraj
Odgovori
), "Tko prione uz Gospodina, jedno je tijelo s njim"... i odlučila sam: prionut ću uz Gospodina, ne samo "svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom", već i "svim egom svojim" - pa kud puklo da puklo 
Templar
