Lijep tekst...no ima nešto sa čime se ne slažem. To je onaj dio koji je kod teksta istakbnut sa strane a govori kako se pravi vjernik neće preispeitivati i stalno mjeriti da li je napravio dobro ili loše..da će povjerenjem u Boga ići naprijed bez ovakovih dilema-
S time se ne slažem jer smatram da je preispitivanje samoga sebe i te kao važno! Drugačije izgleda kao neka oholost i uvjerenje da je sve što smo učinili drugima i sebi dobro. No mi znamo da nije. Zar se nisu sami proroci preispitivali, evanđelisti, Job je ztanimljiv po tome pitanju..da.
kako ćeš znati prihvati različitu osobu od sebe ako sebe ne preispituješ, ako se ne pitaš npr. po čemu ti je ova osoba antipatična, strana, mrska i da li je to po Duhu?
na što upućuje Isus?
da li je i to pitanje suvišno?
Smatram da je potrebno svakodnevno preispitivanje vlastite savijesti i svog odnosa prema bližnjemu. U suprotnom ispasti će da mislimo da je sve što učinimo Bog sredio a da onaj drugi koji je različit od nas ne radi po bogu...no vrlo često znade pasti kao neka naša predrasuda i vlastito samozavaravanje.
M 62 god., Zagreb Član od 01.01.2006. Pošalji poruku
Poruka: 2715 (stari forumaš)
Napisano: nedjelja, 12.8.2007 u 18:00 Tema: Imati povjerenja u Boga
Kod propovijedi se ponekad nešto namjerno naglasi, ali to treba shvatiti u cijelom kontekstu.
Isti tako propovijed nije teološko - znanstveni referat.
Da još jednom pojasnim ; htio sam naglasiti kako vjernik Božje zapovijedi i zakone ima već u svojem srcu i dobro zna gdije je granica koja se ne prelazi. Tako da se tu nema što posebno ispitivati. Drugo je u ispitu savjesti i pokajanju ispravljati svoje pogriješke kojih se nikada ne ćemo do kraja riješiti jer je nesavršenost čovjekova doživotna pratilja.
fiore
ISKRA
Hrvoje
Krešimir
Otvori novu temu
Odgovori na temu
Prati ovu temu
Ispiši
Citiraj
Odgovori
Ako se uzme samo ono što je istaknuto onda si u pravu. međutim iz cijelog konteksta i propovijedi se to ne može zaključiti.
