M 41 god., Zagreb Član od 01.01.2006. Pošalji poruku
Poruka: 160 (mladi forumaš)
klinac piše: Krštenje je sakrament po kojem smo oslobođeni od grijeha i nanovo rođeni kao sinovi Božji, postajemo Kristovi udovi i pritjelovljeni smo Crkvi te bivamo dionici njezina poslanja: “Krštenje je sakrament preporođenja vodom i riječju”. Sakrament krštenja je temelj cijelog kršćanskog života, ulaz u život Duha. Po sakramentu krštenja nam se otvara pristup drugim sakramentima. Polijevanjem vodom u sakramentu krštenja i izgovaranjem imena Oca i Sina i Duha Svetoga krštenik se oslobađa istočnog (iskonskog) grijeha i svih do tada počinjenih grijeha.
Je li krštenje dječji sakrament?
Već se stoljećima ustalilo da se krste mala djeca, pa se stvorio dojam da je krštenje “dječji sakrament”. U prvim stoljećima kršćanstva, dok se Crkva polako širila u poganskom svijetu, krštenje su primali pretežno odrasli ljudi. Tako je sve do danas u misijskim krajevima. No i kod nas ima odraslih koji nalaze put k Bogu i krste se kao već zreli ljudi. Oni, naravno, mogu u punini doživjeti značenje i veličinu krštenja kao novoga rođenja (usp. Tit 3, 5).
Često se zna postaviti pitanje: ima li smisla krstiti djecu budući da još ne mogu shvatiti ono što se u krštenju događa? Već u počecima kršćani su krstili svoju malenu djecu, jer nisu htjeli da ona budu isključena iz zajednice kojoj su sami pripadali, niti da budu lišena prednosti koje im je ta zajednica pružala. U tom smislu su shvaćane Kristove riječi: «Pustite k meni malene». Sasvim je normalno da roditelji uvode svoju djecu u razne vidove života u kojima i sami sudjeluju i da za njih donose odluke dok sama ne postanu sposobna odlučivati. Zašto bi na vjerskom području bilo drukčije? Ukoliko je roditeljima poznato značenje krštenja i ako u nj vjeruju nema niti jednog opravdanog razloga da se takvo dobro niti pod kakvim izgovorom uskrati vlastitoj djeci.
Sakrament krštenja više od običaja
Donedavno je bilo nezamislivo da se u našim krajevima dijete kršćanskih roditelja ne krsti. To je jednostavno bio običaj, ali danas mnogi običaji i tradicije nestaju, a posebno u velikim gradovima. Postala je praksa kod roditelja, koji su čak i kršteni a ne prakticiraju kršćanstvo iz inih razloga, da ne vide smisao krštavanja djece samo zato što je to običaj. Postoji još more razloga: da djeca o tome trebaju odlučiti kad budu punoljetni, da ih vjera sputava u slobodnom izražavanju, da je to stvar neprosvijećenih ljudi, itd… Iz rečenog proizlazi da nije bio loš običaj krstiti djecu. Loše je bilo što je to bio, ili kod mnogih još uvijek jest samo običaj. Krštenje zazire duboko u život onoga koji ga prima, mijenja osobu, koja postaje dijete Božje, dio Mističnog Tijela Kristova, novog Naroda Božjeg, Crkve.
Zar čovjek ne može biti dobar i bez krštenja?
Često je ovo prigovor. Na to se može odgovoriti na razne načine, ali najbolje je odgovoriti slikom iz modernog života. Skoro pa sva moderna tehnika danas ima mogućnost rada na baterije, tj. izvan javne energetske mreže. Mogućnost rada takvih aparata je ograničena, tj. dok je baterija puna. Ako te aparate priključimo na električnu mrežu, izvor će energije biti neograničen, a aparat je povezan s energetskim sustavom pokrajine, države, kontinenta i čitavog svijeta. Analogno tomu, krštenik se povezuje s Crkvom te ne ostaje sam u svojim nastojanjima oko dobra...
klinac je dao super post vezan za krštenje
svaka čast
neke stvari sam odrezao radi dužine posta, ali se u cjelosti može vidjeti na 1.strani
žao mi je što se više ne može boldati, pa da naglasim neke stvari, ali ja ne vidim mogućnost boldanja
ako griješim molim da me neko uputi kakose bolda, potcrtava - može preko pp-a
unaprijed hvala
beznick
Hrvoje
