Ž 27 god., Koprivnica Član od 18.09.2007. Pošalji poruku
Poruka: 234 (mladi forumaš)
stankica piše: Na žalost ja svakodnevno srećem prosjake u gradu i vjerujte kad bi svakome dala po nešto sitnine moj bi novčanik bio redovito prazan..To si jednostavno nemogu priuštiti a često mi bude žao,čak neugodno proći pored njih a ništa ne udjeliti!I eto problema..No,razmišljala sam o tome i sada uvijek dam milostinju jedino starijima,jer oni nemogu raditi čak i da hoće..Ostalima rijetko što udjelim jer posla ima a njima je posao prosjačenje..Ne ulazim u to rade li to pod prisilom ili ne.Ako oni mogu ne raditi,onda im i ja čiste savjesti mogu ne dati ništa,jer kad im ponudim sendvič,čokoladicu oni se bune i hoće pare...(nikad niti jednog prosjaka nisam vidjela da ide u nadnicu ili radi bilo što,osim što prosi..)
Ja sam živjela nekoliko godina u Osijeku, pa nisam svakodnevno sretala prosjake, nisam ih jako često sretala.
A tko nije zadovoljan s hranom, pa takvog ni ne treba žaliti, niti mu davati više.
Znam slučaj kad je jedna žena prosila svakodnevno. Moja susjeda je znala za jednu praznu kućicu gdje nitko ne živi i ponudila joj da stanuje tu. Uz kućicu je i komadić zemje, pa bi mogla i nešto posaditi na zemlji, da ne mora prositi. Dogovorle su se da će je moja susjeda drugi dan odvesti do te kuće. I kad je ona došla drugi dan po nju tamo di uobičajeno prosi, ova se nije pojavila. A onda za nekoliko dana moja susjeda je opet vidi u gradu kako i dalje prosi, a moju susjedu sad izbjegava. I dan danas prosi. Znači, radije će prosit, nego raditi. E, pa brate mili, onda prosi. Takvima ne bih dala ni kune više.
schperka
Hrvoje
