M 31 god., Zagreb Član od 16.12.2007. Pošalji poruku
Poruka: 101 (mladi forumaš)
Napisano: petak, 15.8.2008 u 11:47 Tema: Hinduizam
Vjerujem da malo tko od nas Hrvata a i ostalih Europljanja zna nešto više o hiduističkim vjerovanjima. I sam sam jedan od tih kome je ova religija vrlo nepoznata. Kako na forumu ima drugih koji su od mene puno kompetentniji govoriti i religijama iz našeg neposrednog okruženja, pokušat ću obogatiti ovaj forum za jednu novu temu koja će, nadam se, ostalima biti zanimljiva za pročitati kao zanimljivost iz nama dalekih krajeva.
Hinduizam je drevna azijska religija čiji početci sežu iz razdoblja od 16. do 15. stoljeća prije Krista, koja je započela svoj razvoj u Indiji, gdje je i danas glavna religija. Indijci, međutim, radije govore o vječnom učenju i zakonu (sanātana dharma), jer je naglasak na načinu života više nego na načinu mišljenja.
Etimologija
Perzijska riječ Hindu dolazi od sanskrtske riječi sindhu (što znači »indijska rijeka«, rijeka Ind) te su već u 5. stoljeću Perzijanci riječju Hindus imenovali stanovnike indijskog potkontinenta. Rgveda spominje zemlju Indoarijaca kao Sapta Sindhu (zemlja sedam rijeka u sjeverozapadnom dijelu južne Azije, jedna od njih je Ind). To odgovara Hapta Həndu u Avesti, svetom spisu zoroastrizma.
Rasprostranjenost
Hinduizam je jedna od najvažnijih svjetskih religija, ne samo zbog procijenjenih 700 milijuna sljedbenika nego i zbog izrazitog utjecaja na mnoge druge svjetske religije za vrijeme dugog, neprekinutog razvoja od oko 3500 godina.
Hinduizam je rasprostranjen na prostorima jugoistočne Azije, istočne i južne Afrike, Europe (Ujedinjeno Kraljevstvo), Amerike i pacifičkih područja sve do otočja Fidži. Kroz povijest indijski swami i gurui imali su mnogo sljedbenika, a Hare Krišna skupine danas nalazimo u Europi i u Americi.
Osnovna obilježja
Hinduizam nema ni osnivača ni proroka. Nema određenu crkvenu ili institucionalnu strukturu, ni strogo određen credo. Hinduizam je čvrsto isprepleten s predajom o zemlji Indiji, njezinim društvenim sustavom i poviješću. Neki smatraju da je hinduizam "savez kultova i običaja, kolaž ideja i duhovnih težnji". Moglo bi se postaviti pitanje radi li se o jednoj vjeri ili više vjera, jer hinduizam obuhvaća puno različitih vjerovanja i tumačenja:
- većina hindusa vjeruje u Boga na ovaj ili onaj način; pojedini hindus može štovati jednog boga, nekoliko njih ili nijednog
- neki hindusi vjeruju da poštovanje svih živih bića zahtijeva da budu vegetarijanci; drugi će žrtvovati životinje za vrijeme hramskih svečanosti
- neki obožavaju Šivu, neki Višnu ili njegove inkarnacije; drugi pak štuju božice
- stanovnici jednog sela nemaju isto središte vjere, koje će ujediniti seljake i na drugom mjestu
Ipak, za hinduizam je karakteristična vjera u nizove utjelovljenja, seobe duša ili reinkarnacije i u tome je značajna razlika pored svih velikih bliskoistočnih jednobožačkih religija koje čovjekov život vide kao jednokratan, premda na neki način vječan, događaj u kojem je naglasak na moralnim odlukama u skladu s Božjim zapovijedima te na njihovoj konačnoj prosudbi nakon smrti. Hindus misli o toku života kroz mnoge egzistencije. To se skriva iza pojma samsara, koji označava tijek života od rođenja do smrti, zatim do ponovnog rođenja – životni ciklus.
Povezan s pojmom samsare jest i pojam karme. Karma doslovno znači "djelo" ili "djelatnost", a zapravo označava zasluge, krivnje te posljedice čovjekovih djelovanja u jednom životu. U kojem će se sljedećem utjelovljenju duša naći ovisi o njenoj karmi. Hindusi vjeruju da se karma prikuplja i raste, te prenosi kroz mnoga utjelovljenja. Neki smatraju da se posljedice ranijih djela ipak daju popraviti pokajanjima i obredima, "odrađivanjem" kroz nagrade i kazne, te da se na kraju može postići mokša ili "oslobođenje" od cijelog lanca samsare i to kroz odustajanje i odbacivanje od svjetovnih žudnji i želja, oslobađanje od neprekidnog kotača ponovnog rađanja.
Za sve hinduse sveta je i rijeka Ganges, koja ne napaja samo njihovu zemlju, voda je simbol beskonačnog života. Stotine tisuća vjernika obredno se kupaju svakog dana na njezinim obalama. Najznačajnije takvo središte jest grad Benares na Gangesu, koji je ujedno i najsvetiji indijski grad – za hindusa mjesto na kojem želi umrijeti. Poslije spaljivanja pepeo raspu po vodi svete rijeke i "život se nastavlja".
M 31 god., Zagreb Član od 16.12.2007. Pošalji poruku
Poruka: 101 (mladi forumaš)
Napisano: petak, 15.8.2008 u 12:08 Tema: Hinduizam
Povijesni razvoj
Najstariji dokazi malenih elemenata hinduizma datiraju se u doba neolitika u rani harappanski period (oko 5500. do 2600. prije Krista). Najstarija vjerovanja i rituali potječu iz pretklasične ere (1500. do 500. prije Krista) te se nazivaju vedskom religijom. Najstariji hinduistički tekst jest Rgveda (1700. do 1100. prije Krista, prema lingvističkim i filološkim dokazima).
Vedsko razdoblje
Moderni je hinduizam nastao iz Veda. Najstarija Rgveda u središtu ima štovanje božanstava kao što su Indra, Varuna i Agni te Soma ritual.
Negdje između 1500. i 1200. godine prije Krista (nekako u vrijeme kad je Mojsije poveo Izraelce iz Egipta) divlja arijska plemena na bojnim su kolima zauzela Indiju, dolazeći sa sjeverozapada. Naselili su se u područje današnjeg Panđaba, donijevši svoj jezik i tradiciju, te su tako arijska plemena uvelike utjecala na kulturu i drevne religije starosjedilaca, matrijarhalnog društva utemeljenog već u trećem tisućljeću prije Krista.
Prije nadiranja arijskih plemena glavna karakteristika religije doline Inda bio je kult plodnosti. Mnoge su životinje smatrali svetima (govedo, kozu, zmiju, krokodila), a klanjali su se jednom glavnom božanstvu. Religija arijskih došljaka potisnula je, ali i djelomično asimilirala staroindijsku. Poput Grka, arijska su plemena prinosila žrtve bogovima koji su predstavljali personificirane prirodne sile, dok je stara religija doline Inda uključivala yogu, odricanje i obrede pročišćenja. U to doba se razvija i indijski jezik, što se danas zove sanskrtom.
Taj period ranog hinduizma naziva se još i vedskom religijom. Vede (vid znači „znati“), religijski tekstovi nastali oko 800. godine prije Krista predstavljaju glavni izvor poznavanja prvotne vjere. Najmoćniji izraz te rane religije jest obred, pomno razrađeni ritual kod kojega glavnu riječ vodi svećenik, brahman. Hijerarhija koja je nastala vršenjem obrednih radnji vjerojatno je prvi zametak kasnijeg društva podijeljenog na kaste.
Vede
Svete staroindijske knjige stoljećima su prenošene usmenom predajom, te su konačno redigirane koncem 6. stoljeća prije Krista. Vede u užem smislu sadržavaju četiri zbirke stihova (samhita) i proze obrednog, mitološkog i magičnog karaktera:
- Rgveda
- Samaveda
- Jadžurveda
- Athervaveda.
Najstarija je Rgveda napisana drevnim oblikom sanskrta s područja sjeverozapadne Indije. Napisana je vjerojatno u razdoblju između 1300. i 1000. prije Krista te sadrži 1028 himni s više od deset tisuća strofa. Himne su obično upućene jednom bogu, ali se i drugi različiti bogovi u njima pojavljuju. Najpopularniji je bog Indra, koji je prikazan kao ratnik koji pobjeđuje sile zla i stvara svijet, dok je Varna glavni bog koji upravlja ceremonijalnim obredima i zakonom. Dharma (kozmički red) pod njegovim je nadzorom i on osigurava da ne bude prijestupa, kako kozmičkih, tako ni ljudskih.
Prvotnim zbirkama poslije su dodane Brahmane, opsežni komentari i obredni propisi. Posljednji dio Veda jest Upanišad ("Tajna nauka"), zvana i Vedanta, prozna zbirka filozofskog i teološkog karaktera.
Vede imaju izvanredno povijesno i filozofsko značenje, a dijelovi literarnog karaktera, iako malobrojni, ističu se velikom izražajnom snagom i dubinom. Himne Rgvede imaju važnost i kao najstariji uzorci indoeuropskog stiha, ali u njima nalazimo i prve tragove filozofske refleksije. Tako u njima postoji i najraniji izraz o bitku i nebitku, o zakonitosti svemirskog zbivanja i ograničenom dosegu ljudske spoznaje.
Epovi i legende
Razdoblje od 300. godine prije Krista do 300. godine poslije Krista bilo je odlučno za pojavu onog što nazivamo klasičnim hinduizmom. Pisane su sutre. One su uglavnom bile zbirke aforizama koje su nastojale istaknuti učenje Veda i Upanišada. Božanstva iz Veda zamijenjena su starijim bogovima ili su poistovjećena s njima. Rudra - moćni bog u vedskim himnama bio je tada poistovjećen sa Šivom, „bogom koji pleše“, čiji su kipovi pronađeni prilikom iskopavanja u dolini Inda. Zatim je uslijedilo razdoblje u kojem su zapisivane priče iz prošlosti.
Ono što je kružilo u obliku lokalnih legendi smatralo se najboljim izrazom indijskog pogleda na svijet. Epovi su ukazivali na trajnu borbu dobra i zla, kozmosa i kaosa u čovjekovim poslovima. Sva djela ukazivala su na potrebu da se otkrije smisao i svrha čak i u razdoblju nereda.
Epske pjesme Ramayana i Mahabharata spjevane su od 400. pr. Kr. do 200. poslije Krista, ali su se usmeno prenosile stotinama godina prije. Kasnije purane govore o bogovima i demonima.
Ramayana
Ramayana je ep koji je nastao između 4. stoljeća prije Krista i 2. stoljeća poslije Krista sastoji se od 38 000 stihova. To je mit o spletki kojom je Rama, božanski junak i kralj, uklonjen s prijestolja, a njegova vjerna žena Sita oteta na Šri Lanku. Rama je utjelovljenje pravednosti i smatraju ga jednim od deset avatara (utjelovljenja) boga Višne. Pojavilo se mišljenje da bogovi u svakom razdoblju šalju jednog avatara.
U pučkom hinduizmu priča o Rami ne sluša se samo od ranog djetinjstva, već postaje i osnova svakodnevnog života. Ramu se zaziva na početku svakog pothvata i zahvaljuje mu se poslije uspješno obavljenog posla. Njegova junačka djela postala su primjer za ugledanje i poticaj za ispravno ponašanje. Njegovo ime služi za utjehu ostarjelima i pjevati će ga okupljeni žalobnici, dok se tijelo mrtvog čovjeka odnosi na spaljivanje. Ramina žena Sita postala je primjer vjerne žene, te su je veličali zbog njezinih vrlina ljubavi i odanosti.
Mahabharata
Mahabharata je ep koji je nastao između 4. stoljeća prije Krista i 4. stoljeća poslije Krista. Najopsežnije je djelo svjetske književnosti sa više od 200 tisuća stihova u 18 knjiga. Govori o ratu između braće Pandava i Kaurava.
Bhagavadgita ("Pjesma uzvišenog"), nazivana često i samo Gita, najvažniji je i književno najvredniji od moralno–filozofskih spisa u Mahabharati, a u Indiji je danas najpopularniji dio cijelog epa. Etičke dileme duha, koje u umjetnički oblikovanom dijalogu postupno zaoštravaju, smatraju se najvjernijom ilustracijom indijske misli te se često Gita naziva Biblijom "hinduizma" zbog svoje pučke privlačnosti te se ističe da je spas svima dostupan: klasne razlike nisu prepreka već način da se osigura spas.
Mahadžanapadi
Za vrijeme željeznog doba u Indiji nekoliko se mislilačkih škola osnovalo i razvijalo u hinduističkoj filozofiji. Tri su ključna događaja uzrokovala nastanak nove epohe hinduističkih mislilaca: upanišadsko duhovno podizanje, dolazak Mahavire, osnivača džainizma te Bude, osnivača budizma. Oni su naučavali da pojedinac ne mora prihvatiti autoritet Veda ili kastinski sustav da bi postigao mokšu ili nirvanu. Buda je otišao korak dalje i tvrdio da postojanje duše ili Boga nije potrebno. U to su doba mnogi hindusi postali budisti ili đianisti:
U 7. stoljeću prije Krista vlast svećenika u društvu bila je u sjevernoj Indiji općenito prihvaćena. No u to doba razvoja unutar hinduizma javljaju se pokreti džainizam i budizam, ali i pokret nazvan Upanišade.
Džainizam i budizam religije su koje su nastale na temeljima hinduizma. Mahavira, ličnost u pozadini džainizma i Buda, osnivač budizma, pripadali su malim gradovima - državama unutar arijskih plemenskih zajednica. Nastaju kao reformacijski pokreti tadašnjeg još nerazvijenog hinduizma, no ipak u konačnici se formiraju kao odvojene religije iako imaju velike sličnosti i zajedničke elemente. Tako u džainizmu postoji tzv. „pet temeljnih vrlina“: nenasilje, govorenje istine, poštovanje, čednost i nevezanost za svjetovne stvari.
Buda, pravim imenom Siddhartha Gautama, odbijao je hinduističke kultove žrtvovanja i sustav kasti te je poučavao o novom načinu oslobođenja i spasenja, koje je opisao kao „ugasnuće“ ili nirvana. Smatrao je da je čovjekov osjećaj žudnje odnosno želje, uzrok njegove strepnje i patnje. Odbacivanjem želje postiže se oslobođenje i dostiže se nirvana. Budino učenje brzo se širilo prema jugu Indije i otuda na Šri Lanku i u Burmu.
Iako su džainističke i budističke ideje imale velik utjecaj na razvoj hinduizma, kasniji hinduistički učitelji smatrali su ih nepravovjernima. Nasuprot tome, postojao je drugi oblik polutajnog učenja koje se širilo preko učitelja na učenika unutar vedske baštine te je oblikovalo budući hinduizam. To učenje postalo je poznato kao Upanišade. Ti se učitelji nisu bavili molitvama bogovima ili obrednim žrtvovanjem. Pokušavali su dokučiti osnove svemira, stvarnosti (brahmana) koja prethodi svakom postojanju, istraživali su prirodu ljudske svijesti. Kao i džainisti, i budisti su težili prevladavanju temeljnih osjećaja tjeskobe i frustriranosti koji obilježavaju ljudski život.
Upanišade su zapravo svećenički priručnici, teorijske rasprave koje parabolama obznanjuju svoje viđenje stvarnosti, filozofske spekulacije koje su se očitovale u panteističkom učenju o brahmanu, neutralnoj duši svijeta koja prožima sve stvari, ali u pojedinom se biću javlja kao atman, individualna svijest o samom sebi. Smatrano je da je put do spasa zapravo put do znanja i duhovnog uvida, odnosno da se spasenje individualne duše ne postiže obrednim prinošenjem žrtve, nego filozofsko–mističnim poniranjem u tajne bića i sjedinjenje s bogom. Međutim njihova učenja su bila suviše apstraktna i nepristupačna običnom puku pa su stoga ostala dostupna samo veoma malom krugu vjernika.
Islam i Bhakti
U posljednjih dvanaest stoljeća muslimanska je vojska često prodirala u Indiju i zaposjedala njezin sjeverni dio. Utjecaj budizma smanjivao se, a mnogi su se hindusi preobratili na islam. Neki su islamski vladari poput Aurangzeba uništavali hinduističke hramove te progonili nemuslimane, dok su drugi, poput Akbara, bili tolerantniji.
Hinduizam je prošao kroz mnoge promjene zbog učenja istaknutih učitelja poput Ramanuje, Madhve ili Čaitanje. Sljedbenici Bakhti (= „predanost“) odmaknuli su se od apstraktnog pojma Brahmana koji je filozof Adi Šankara učvrstio nekoliko stoljeća ranije, prema avatarima poput Krišne ili Rame.
Indologija i reforme
U 19. i 20. stoljeću došlo je do zbližavanja hinduističkih i europskih mislilaca, što je pokrenulo razvoj indologije i formiranje novih hinduističkih filozofskih škola.
Indologija se kao akademska disciplina razvila u kasnijem 19. stoljeću, s osnivačima Maxom Müllerom i Johnom Woodroffeom. U Hrvatskoj je studij indologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu osnovao Radoslav Katičić.
Hinduizam je i dalje većinska religija u Indiji, a Nepal je jedina svjetska hinduistička država, s hinduizmom kao službenom religijom.
Pokreti i karizmatski vođe
Vivekananda
Hinduistički običaji i vjerovanja kroz stoljeća ostali su gotovo nepromijenjeni u indijskim selima. Ipak, u gradovima je kroz 200 godina izrazitog utjecaja zapadne kulture i kršćanstva došlo do postupnog odvajanja od pučke religijske prakse, praćeno težnjom podcjenjivanja indijske kulture i književnosti. Pojavili su se mnogi reformatorski pokreti hinduizma, koji su nastojali ponovo potvrditi hinduističke vrijednosti. Smatrali su da je sve što je vrijedno u kršćanskoj etici već prisutno u njihovoj vlastitoj hinduističkoj baštini.
Godine 1893., na svjetskom kongresu vjera u Chicagu, na kojem je izlagao Vivekananda (pravim imenom Narenda Nath Datta), prvi su put zapadnjaci imali priliku uistinu osjetiti hinduističku tradiciju i kulturu. Vivekanandi je imao velik utjecaj na mnoge reformatorske pokrete, ali i na međunarodne stavove. Odbijao je poredak privilegiranosti izvedenoj iz kasti, te se zalagao za iste mogućnosti za sve. Njegova osobna poruka bila je da je svaka osoba potencijalno božanska:
„On je u svemu; On je sve. Svaki čovjek i žena jesu opipljiv, blaženi, živi Bog. Tko kaže da je Bog nepoznat?“
Vivekananda je imao mnogo pristalica i istomišljenika među kojima su bili dobitnik Nobelove nagrade za književnost iz 1913. godine Rabindranath Tagore i borac za nezavisnost i uzdizanje Indije Mohandas Karamchand Gandhi. Gandhi je smatrao da je jedina istina Bog, a ahimsa način da se dostigne Boga. Njegov je hinduizam bio sveobuhvatan. Iako je poštovao vedsku tradiciju i imao određenu naklonost Bhagavadgiti, tvrdio je da njegova verzija hinduizma uključuje:
„...sve za što znam da je najbolje u islamu, kršćanstvu, budizmu i zoroastrizmu.“
Smatrao je da se nenasilje ne smije shvatiti kao pasivnost – to je način djelovanja, paralela s činjenicom da kršćani u mukama Isusa Krista vide vrhovnu djelatnost: oslobođenje čovjeka od grijeha i smrti. Gandhi je odbio i sustav kasta koji je nazivao dodatkom hinduizmu. U svom je utočištu (ašramu) tražio od svojih sljedbenika iste zavjete koje je i on dao: traganje za istinom, nenasilje viđeno kao ljubav na djelu, suzdržavanje od spolnih aktivnosti i poniznost. U ašramu se svaki dan recitiralo i tumačilo po jedno poglavlje Gite, te je i sam Gandhi znao preko polovicu djela napamet.
M 48 god., Van Hrvatske Član od 16.02.2007. Pošalji poruku
Poruka: 1457 (stari forumaš)
Napisano: nedjelja, 17.8.2008 u 6:09 Tema: Hinduizam
LordExtra,
moram pohvaliti tvoj trud oko odličnih tekstova i videa o hinduizmu.Ja sam se u srednjoj školi osobito zanimao za tu filozofiju i religiju.Čitao sam knjigu Povijest indijske filozofije koju je napisao Sarvepali Radakrishnan,čuveni indolog i političar.
U izučavanju ove religije(kao i ostalih azijskih religija) ne smijemo imati nekih spektakularnih očekivanja jer to redovito vodi u krive vode koje su već mnoge odnijele,nego trebamo realno sagledati njihov domet i značenje polazeći od nadnaravne istine Objave koja nadmašuje sve ove tradicionalne sustave mišljenja i vjerovanja.
Zadivljujuća je starost ovih religija,sve kulturno bogatstvo koje se u njima nataložilo kroz tisućljeća,no sve je to ipak ograničeno vremenom i prostorom postojanja čovjeka i njegove civilizacije.
Poznat je i slučaj prof.Čedomila Veljačića,profesora Filozofskog fakulteta u Zagrebu koji je konvertirao (doduše ne na hinduizam) nego na budizam i zaredio se za budističkog monaha na Sri Lanki.
Jedina činjenica koja me odbija od dubljeg izučavanja ovih religija jest da su one na neki način zarazne,tj.da se znaju "uvući pod kožu" i u glavu nekima koji se njima ozbiljno pozabave.Budimo realni,centralni događaj i temelj povijesti i svijeta jest Isus Krist,a ne Vede.
Ovim svojim mislima nikako ne želim pokuditi ničiji napor za izučavanjem i tumačenjem ovih religija koje spadaju u kulturnu baštinu čovječanstva.
M 30 god., Van Hrvatske Član od 27.10.2007. Pošalji poruku
Poruka: 416 (forumaš u usponu)
Napisano: utorak, 23.9.2008 u 15:40 Tema: Hinduizam
KARTUZIJANAC
piše: LordExtra,
moram pohvaliti tvoj trud oko odličnih tekstova i videa o hinduizmu.Ja sam se u srednjoj školi osobito zanimao za tu filozofiju i religiju.Čitao sam knjigu Povijest indijske filozofije koju je napisao Sarvepali Radakrishnan,čuveni indolog i političar.
U izučavanju ove religije(kao i ostalih azijskih religija) ne smijemo imati nekih spektakularnih očekivanja jer to redovito vodi u krive vode koje su već mnoge odnijele,nego trebamo realno sagledati njihov domet i značenje polazeći od nadnaravne istine Objave koja nadmašuje sve ove tradicionalne sustave mišljenja i vjerovanja.
Zadivljujuća je starost ovih religija,sve kulturno bogatstvo koje se u njima nataložilo kroz tisućljeća,no sve je to ipak ograničeno vremenom i prostorom postojanja čovjeka i njegove civilizacije.
Poznat je i slučaj prof.Čedomila Veljačića,profesora Filozofskog fakulteta u Zagrebu koji je konvertirao (doduše ne na hinduizam) nego na budizam i zaredio se za budističkog monaha na Sri Lanki.
Jedina činjenica koja me odbija od dubljeg izučavanja ovih religija jest da su one na neki način zarazne,tj.da se znaju "uvući pod kožu" i u glavu nekima koji se njima ozbiljno pozabave.Budimo realni,centralni događaj i temelj povijesti i svijeta jest Isus Krist,a ne Vede.
Ovim svojim mislima nikako ne želim pokuditi ničiji napor za izučavanjem i tumačenjem ovih religija koje spadaju u kulturnu baštinu čovječanstva.
Onda očito postoje ljudi koji su nezadovoljni kršćanstvom i Isusom Kristom čim prelaze na druge religije, ili, su nezadovoljni katoličkom crkvom i katolicima. O ovome bi se dalo puno diskutirati...zašto ljudi u sve većem broju napuštaju kršćanstvo pa prelaze u ateizam, agnosticizam i druge religije?
M 30 god., Zagreb Član od 17.03.2007. Pošalji poruku
Poruka: 695 (iskusni forumaš)
Napisano: utorak, 23.9.2008 u 18:57 Tema: Hinduizam
Jača nasilje nad indijskim kršćanima
New Delhi - Nakon niza nasilja nad kršćanima u indijskoj saveznoj državi Orissa, došlo je do novih napada u državi Madhya Pradesh, gdje je napadnut karmelićanski samostan, a sirska katolička crkva zapaljena. Proteklih su dana hinduistički radikali i u drugim indijskim državama napali više crkvi i bogoštovnih mjesta, u Kerali su tako 15. rujna nepoznate osobe provalile u katolički vrtić. Prema mišljenju analitičara, nasilje nad nehinduistima potaknuto je i političkim motivima, odnosno nastojanjima fundamentalista da ojačaju patriotske osjećaje, i to posebice u nekim saveznim državama. Val nasilja nad manjinama se, naime, usredotočuje na ona područja u zemlji u kojima hinduistička nacionalna stranka ima veći utjecaj na pučanstvo. Pozivajući se na nacionalizam i koristeći nasilje nad nehinduističkim zajednicama, ekstremističke stranke žele, između ostaloga, skupiti bodove uoči općih izbora u svibnju 2009. godine, ocijenio je siro-malankarski biskup Abraham Mar Jiulius.
Prema podacima Udruge indijskih katolika, samo je u državi Orissa u napadima stradalo 45 osoba. Osim toga, uništeno je 56 crkvi, 11 škola i 4 sjedišta nevladinih organizacija. Napadnuto je 300 sela i zapaljeno 4000 kuća, a na bijeg je primorano više od 50.000 ljudi. Od toga je najmanje 40.000 osoba još uvijek skriveno u šumi.
Nadbiskup New Delhija Vincent Concessao upozorio je kako nasilje nad kršćanima u Indiji dovodi u pitanje ne samo stanje manjina u zemlji već i međunarodni ugled zemlje. i Dok se na globalnoj pozornici Indija etablira kao jedna od sila 21. stoljeća, u samoj zemlji jača vjerska netolerancija i kršenja ljudskih prava, izjavio je nadbiskup Concessao. Pozvao je međunarodnu zajednicu da osudi gruba kršenja ustavnosti u Indiji, poručujući da je riječ i o samoj budućnosti demokracije u toj drugoj najmnogoljudnijoj državi na svijetu.
M 27 god., Split Član od 31.08.2008. Pošalji poruku
Poruka: 131 (mladi forumaš)
Napisano: utorak, 23.9.2008 u 22:46 Tema: Hinduizam
outspacer
piše: Onda očito postoje ljudi koji su nezadovoljni kršćanstvom i Isusom Kristom čim prelaze na druge religije, ili, su nezadovoljni katoličkom crkvom i katolicima. O ovome bi se dalo puno diskutirati...zašto ljudi u sve većem broju napuštaju kršćanstvo pa prelaze u ateizam, agnosticizam i druge religije?
Mislim da je glavni razlog zbog kojeg ljudi u sve većem broju napuštaju katoličku crkvu taj što se crkva sporo prilagođava novom vremenu, ne modernizira se i time nije pristupačna ljudima. Ljudska svijest se sa vremenom razvija, evoluira. Sve u prirodi podliježe evoluciji pa tako i čovjek i njegov način percipiranja svijeta oko sebe. Npr. prije 100 godina je ropstvo bila normalna pojava no danas se to smatra kaznenim djelom. Prije 200-300 godina je normalno bilo spaljivati na lomači travare, alternativne liječnike, znanstvenike a danas je to nezamislivo. Pogledajmo noviju povijest: prije samo 50 godina je bila neobična pojava da žena radi, a pogotovo da se školuje na nekom višem učilištu, a danas je to normalna pojava. Po svemu navedenom zaključujemo da se ljudska svijest razvija i kao takvoj su joj potrebne promjene, no problem je što se sporo razvija "svijest" institucija, npr. crkve. Npr. neobično mi je da teologije većine vjerskih zajednica proučavaju Boga i percipiraju ga na način kao ljudi prije 2000 i više godina. Također mi je neobično da se obredi unutar crkve (npr. misa) ne mijenjaju značajnije tijekom vremena a očito je da je većini vjernika ovakva misa nezanimljiva, usudit ću se reći i dosadna. Pogledajte oko sebe u crkvi i vidjet ćete kako neki ljudi zijevaju, nezainteresirano "slušaju", mehanički izgovaraju nešto a mislim da 80% njih uopće ne zna što to izgovaraju i sl.
Ako crkva ne želi gubiti članove potrebno je da uvede radikalne promjene, prvenstveno u izmjeni obreda (npr. mise bi trebale biti opuštenije, gdje bi aktivno sudjelovali i vjernici u nekoj raspravi i sl., a ne da jedan čovjek vodi obred a ostali slušaju), trebali bi popustiti oko nekih zapovijedi (redovni odlasci na misu, obavezan post i sl.). Zašto bi itko trebao govoriti vjernicima kad bi trebali ići u crkvu a kad ne? Svatko neka radi po svojoj savjesti, od obaveznih odlazaka na misu se nužno ne stvara dobra osoba.
Također bi trebali temeljito preispitati teološki nauk, jer se katolička teologija temelji na prastarim spoznajama i upitnoj literaturi. Ipak živimo u 21. stoljeću te ne mogu vjerovati da je Biblija jedini izvor iz kojeg vjernici mogu izvlačiti neke pouke. Današnja bi teologija trebala dati slobodu čovjeku da stvara svoju oosobnu sliku o Bogu i da ga pritom ne ispravlja govoreći "to je krivo, jer tako ne piše u Bibliji". Živimo u vremenima u kojima će sve više do izražaja doći čovjekov osobni način razmišljanja i gdje će se svako mišljenje sve više cijeniti.
Napisano: srijeda, 24.9.2008 u 7:52 Mijenjano: srijeda, 24.9.2008 u 7:53 (jasminka) Tema: Hinduizam
Eh, kad bi se Crkva prilagođavala svakom vremenu, ne bi je bilo!
Da li se hinduizam prilagođava vremenu? Ne!
Mudrost je bezvremena ili vječna, i kao takvA nema se ona što prilagođavati prohtjevima ovog ili onog vremena (tu mislim na teologiju, vjeru, Vede, sutre itd isl)
Čovjek je biće stihije. Bog je iznad ljudskog.
M 33 god., Van Hrvatske Član od 19.06.2008. Pošalji poruku
Poruka: 343 (forumaš u usponu)
Napisano: srijeda, 24.9.2008 u 8:18 Tema: Hinduizam
moonlight
piše: Mislim da je glavni razlog zbog kojeg ljudi u sve većem broju napuštaju katoličku crkvu taj što se crkva sporo prilagođava novom vremenu, ne modernizira se i time nije pristupačna ljudima. Ljudska svijest se sa vremenom razvija, evoluira. Sve u prirodi podliježe evoluciji pa tako i čovjek i njegov način percipiranja svijeta oko sebe. Npr. prije 100 godina je ropstvo bila normalna pojava no danas se to smatra kaznenim djelom. Prije 200-300 godina je normalno bilo spaljivati na lomači travare, alternativne liječnike, znanstvenike a danas je to nezamislivo. Pogledajmo noviju povijest: prije samo 50 godina je bila neobična pojava da žena radi, a pogotovo da se školuje na nekom višem učilištu, a danas je to normalna pojava. Po svemu navedenom zaključujemo da se ljudska svijest razvija i kao takvoj su joj potrebne promjene, no problem je što se sporo razvija "svijest" institucija, npr. crkve. Npr. neobično mi je da teologije većine vjerskih zajednica proučavaju Boga i percipiraju ga na način kao ljudi prije 2000 i više godina. Također mi je neobično da se obredi unutar crkve (npr. misa) ne mijenjaju značajnije tijekom vremena a očito je da je većini vjernika ovakva misa nezanimljiva, usudit ću se reći i dosadna. Pogledajte oko sebe u crkvi i vidjet ćete kako neki ljudi zijevaju, nezainteresirano "slušaju", mehanički izgovaraju nešto a mislim da 80% njih uopće ne zna što to izgovaraju i sl.
Ako crkva ne želi gubiti članove potrebno je da uvede radikalne promjene, prvenstveno u izmjeni obreda (npr. mise bi trebale biti opuštenije, gdje bi aktivno sudjelovali i vjernici u nekoj raspravi i sl., a ne da jedan čovjek vodi obred a ostali slušaju), trebali bi popustiti oko nekih zapovijedi (redovni odlasci na misu, obavezan post i sl.). Zašto bi itko trebao govoriti vjernicima kad bi trebali ići u crkvu a kad ne? Svatko neka radi po svojoj savjesti, od obaveznih odlazaka na misu se nužno ne stvara dobra osoba.
Također bi trebali temeljito preispitati teološki nauk, jer se katolička teologija temelji na prastarim spoznajama i upitnoj literaturi. Ipak živimo u 21. stoljeću te ne mogu vjerovati da je Biblija jedini izvor iz kojeg vjernici mogu izvlačiti neke pouke. Današnja bi teologija trebala dati slobodu čovjeku da stvara svoju oosobnu sliku o Bogu i da ga pritom ne ispravlja govoreći "to je krivo, jer tako ne piše u Bibliji". Živimo u vremenima u kojima će sve više do izražaja doći čovjekov osobni način razmišljanja i gdje će se svako mišljenje sve više cijeniti.
Ne bih se složio da se Crkva treba mijenjati na ovaj način. Čak se i promjenila slušajući kako je bilo prije 20, 30 godina. Problem je u vjernicima jer su Boga ostavili i sjete ga se jedan sat nedjeljom (ako i to) bar većina ili kad je kakva potreba, a ostali dio života kao da Bog i ne postoji. I normalno da mi je teško sve što moram obaviti na silu, kao nekima otići na misu.
A što se Biblije tiče, ono što je bitno za našu vjeru je izvanvremensko, pojašnjeno na jednostavan način i ne bi trebalo biti teško shvatiti samu bit koja se, istina, ponekad i ne vidi od silnih objašnjenja, krivih ili pravih. A Isus govori, DANAS kao i prije 2000 godina da je " malo ili samo jedno potrebno".
M 27 god., Split Član od 31.08.2008. Pošalji poruku
Poruka: 131 (mladi forumaš)
Napisano: srijeda, 24.9.2008 u 9:46 Tema: Hinduizam
sluga Jahvin
piše: Ne bih se složio da se Crkva treba mijenjati na ovaj način. Čak se i promjenila slušajući kako je bilo prije 20, 30 godina. Problem je u vjernicima jer su Boga ostavili i sjete ga se jedan sat nedjeljom (ako i to) bar većina ili kad je kakva potreba, a ostali dio života kao da Bog i ne postoji. I normalno da mi je teško sve što moram obaviti na silu, kao nekima otići na misu.
A što se Biblije tiče, ono što je bitno za našu vjeru je izvanvremensko, pojašnjeno na jednostavan način i ne bi trebalo biti teško shvatiti samu bit koja se, istina, ponekad i ne vidi od silnih objašnjenja, krivih ili pravih. A Isus govori, DANAS kao i prije 2000 godina da je " malo ili samo jedno potrebno".
Mislim da je problem što se Crkva ne trudi dovoljno potaknuti ljude na razmišljanje o Bogu i kako biti sa njim u svakodnevnom životu. Umjesto da se bavi duhovnošću Crkva se zabavlja sa politikom, prodajom i kupnjom zemljišta i sl. a pritom zaboravlja na prave vrijednosti. Kad spominjem Crkvu mislim na biskupe, kardinale i sl. a ne nužno na župnike i svećenike. U crkvenim bogoslužjima je prevladala kvantiteta a ne kvaliteta (npr. previše je nepotrebnih obreda, rituala, mehaničkih izgovaranja rečenica tijekom mise a malo one prave, izvorne poruke). Zbog takvog stanja mnogi izađu iz Crkve i traže se u drugim vjerskim pokretima, npr. u hinduizmu. Smatram da takvi nisu na nekom "krivom" putu. Ako su istinski sretni u novoj vjerskoj zajednici neka tamo i ostanu. Bitno je da je čovjek sretan.
Biblija je inače skup knjiga, pisani dokument koji je tijekom vremena puno puta mijenjan, i kao takav je nepouzdan izvor. Zbog toga smatram da Bibliju, kao i sve druge knjige, treba uzimati sa rezervom.
Ž 53 god., Koprivnica Član od 01.01.2006. Pošalji poruku
Poruka: 4459 (stari forumaš)
Napisano: srijeda, 24.9.2008 u 10:20 Tema: Hinduizam
Za nas kršćane Biblija je Bogom nadahnuta i sadrži istinu. No, to ne znači da se u njoj mogu tražiti znanstvene činjenice. Biblija je povijest ljubavi Božje prema čovjeku.
Možda se netko može naći u nekoj drugoj vjeri, ali se pitam kako je moguće naći se u nečemu manje kompletnom. No, istina je malo ljudi uistinu poznaje kršćansku vjeru stvarno. Odlaze oni koji stvari poznaju vrlo površno.
M 27 god., Split Član od 31.08.2008. Pošalji poruku
Poruka: 131 (mladi forumaš)
Napisano: srijeda, 24.9.2008 u 10:56 Tema: Hinduizam
sara
piše: Za nas kršćane Biblija je Bogom nadahnuta i sadrži istinu. No, to ne znači da se u njoj mogu tražiti znanstvene činjenice. Biblija je povijest ljubavi Božje prema čovjeku.
Možda se netko može naći u nekoj drugoj vjeri, ali se pitam kako je moguće naći se u nečemu manje kompletnom. No, istina je malo ljudi uistinu poznaje kršćansku vjeru stvarno. Odlaze oni koji stvari poznaju vrlo površno.
Zašto bi neka druga vjeroispovijest bila manje kompletna? Ovdje se radi o subjektivnom promatranju pojedinca. Npr. jednom muslimanu je Kuran prava sveta knjiga a Islam potpuna vjera, jednom budistu je budističko učenje potpuno, hinduistu je Hinduizam najpotpuniji i sl. Zbog razmišljanja "naša vjera je potpuna i istinita, ostale baš i nisu" u povijesti je dolazilo do sukoba, ratova i sl., pod izlikom "Bog je na našoj strani". Nažalost takvih sukoba imamo i danas. Zapravo, prava je istina da je Bog na svačijoj strani, jer je Bog Sve, pa je nemoguće da bude razdvojen od nekoga. Danas vlada "teologija razdvojenosti" te mislim da je to korijen današnjih problema u ljudskoj civilizaciji.
Da li je moguće da postoje još neke knjige, i iz našeg vremena, koje su nadahnute izravno od Boga? Mislim da postoje.
Biblija nije jedini izvor iz kojeg možemo izvlačiti pouke za život. Najbitniji izvor informacija, uz vanjske izvore, je čovjek sam sebi. U njemu se kriju svi odgovori.
M 33 god., Van Hrvatske Član od 19.06.2008. Pošalji poruku
Poruka: 343 (forumaš u usponu)
Napisano: srijeda, 24.9.2008 u 11:29 Tema: Hinduizam
moonlight
piše: Zašto bi neka druga vjeroispovijest bila manje kompletna? Ovdje se radi o subjektivnom promatranju pojedinca. Npr. jednom muslimanu je Kuran prava sveta knjiga a Islam potpuna vjera, jednom budistu je budističko učenje potpuno, hinduistu je Hinduizam najpotpuniji i sl. Zbog razmišljanja "naša vjera je potpuna i istinita, ostale baš i nisu" u povijesti je dolazilo do sukoba, ratova i sl., pod izlikom "Bog je na našoj strani". Nažalost takvih sukoba imamo i danas. Zapravo, prava je istina da je Bog na svačijoj strani, jer je Bog Sve, pa je nemoguće da bude razdvojen od nekoga. Danas vlada "teologija razdvojenosti" te mislim da je to korijen današnjih problema u ljudskoj civilizaciji.
Da li je moguće da postoje još neke knjige, i iz našeg vremena, koje su nadahnute izravno od Boga? Mislim da postoje.
Biblija nije jedini izvor iz kojeg možemo izvlačiti pouke za život. Najbitniji izvor informacija, uz vanjske izvore, je čovjek sam sebi. U njemu se kriju svi odgovori.
Ne bi bilo loše da nam ti predstaviš svoje vjerovanje i uvjerenje jer općenito pričaš. Evo naprimjer, ja vjerujem u Trojedinog Boga, Oca Stvoritelja, Sina Otkopitelja i Duha Posvetitelja. Vjerujem u sve što stoji u Bibliji o Isusu Kristu tj., " Njegovu smrt naviještam, Njegovo Uskrsnuće slavim, Njegov slavni dolazak iščekujem".
Najvrijednije od svega što nam je Bog dao,naravno izuzev Svog Sina, jest sloboda. A to znači da možemo raditi i vjerovati što hoćemo, ali samo određeno vrijeme.
.
M 27 god., Split Član od 31.08.2008. Pošalji poruku
Poruka: 131 (mladi forumaš)
Napisano: srijeda, 24.9.2008 u 14:03 Tema: Hinduizam
sluga Jahvin
piše: Ne bi bilo loše da nam ti predstaviš svoje vjerovanje i uvjerenje jer općenito pričaš. Evo naprimjer, ja vjerujem u Trojedinog Boga, Oca Stvoritelja, Sina Otkopitelja i Duha Posvetitelja. Vjerujem u sve što stoji u Bibliji o Isusu Kristu tj., " Njegovu smrt naviještam, Njegovo Uskrsnuće slavim, Njegov slavni dolazak iščekujem".
Najvrijednije od svega što nam je Bog dao,naravno izuzev Svog Sina, jest sloboda. A to znači da možemo raditi i vjerovati što hoćemo, ali samo određeno vrijeme.
.
Moje vjerovanje nije vezano za nijednu religiju, ali je u nekim elementima povezano. Vjerujem u Boga koji je povezan sa svima nama, tj. svim živim bićima. Vjerujem da su naše duše, kao i duše ostalih živih bića uvijek uz Boga jer sa njima smo jedno. Mislim da je nemoguće biti na ikakav način odvojen od Boga jer bi to značilo odvojenost od Izvora, bez koje mislim da duša ne može egzistirati. Također smatram da Bog, kao savršena apsolutna inteligencija, ne podliježe ljudskim emocijama (radost, toga, srdžba, ljutnja, ljubomora, veselje) iz razloga što svaki naš čin "promatra" iz potpuno drugačijeg, višeg aspekta, gdje nema osude i nagrade za neko naše djelo. Smatram da nas Bog nije "stvorio" nego su naše duše, zajedno sa Bogom, oduvijek postojale i postojat će. U dimenziji gdje naše duše obitavaju kad umre naše fizičko tijelo na Zemlji ( "ona strana", "nebo", nazovite to kako hoćete) nema fizičkog mjerenja vremena kao na Zemlji pa automatski ni naše duše nisu mogle "jednom" nastati. Vjerujem da svaka duša ima potpunu slobodu da se razvija i uči kako želi, ne samo na Zemlji, nego i na "onoj strani". To učenje podrazumijeva i skupljanje iskustava, a najbolji način za širenje spoznaja je ulazak duše u materijalno tijelo i život na Zemlji. Naime naša duša posjeduje sva moguća znanja no ulaskom u materijalno tijelo ona želi ta znanja iskusiti i dok živi na Zemlji, prisjetiti se tko je ona uistinu. Duša sama sebi nameće zadatke koje želi izvršiti i iskusiti i ako u tome ne uspije u jednom materijalnom životu, vratit će se opet, tj. vraćat će se koliko god puta treba, odn. koliko to ona sama odredi (reinkarnacija). Kad se spomene reinkarnacija ljudi obično pomisle na više života no zapravo stvar je obrnuta: život duše je jedan, koji je vječan, samo što je ta duša odlučila napraviti više "izleta" u materijalno tijelo i živjeti na Zemlji. Možda ćete se iznenaditi, no prvi su kršćani, prvih par stotina godina godina, vjerovali u reinkarnaciju i bila je dijelom kršćanskog učenja.
Također vjerujem da su Zemlju, tijekom njene povijesti, posjećivale mnoge osobe čije su duše na Zemlji imale ogromnu svijesnost i koje su to svoje veličanstveno znanje htjele podijeliti sa čovječanstvom. Među njima je svakako Isus, no bilo ih je još uz njega. Smatram da je Isus jedan od najvećih duhovnih učitelja u povijesti, te mi je zbog toga kršćanstvo blisko, no ne toliko u crkvenom smislu.
Smatram da u našem odnosu prema Bogu nije potreban nikakav posrednik (crkva, svećenici i sl.) jer, pošto je naša duša povezana sa Bogom, posrednik automatski nije potreban. Kad bi bio potreban onda mnogi narodi na Zemlji, prvenstveno plemena, ne bi imala nikakav odnos sa Bogom jer mnoga od njih ne poznaju nijednu religiju. Smatram da nam za naš kontakt sa Bogom nisu potrebni nikakvi rituali, obredi i sl. Dovoljno je da ste spontani i da razgovarate sa Bogom kao sa svojim prijateljem, jer smatram da je glavna "uloga" Boga da nam bude dobar prijatelj, da nam udijeli savjet za život ako ga zatražimo.
Eto, ovo je najvažnije čega se trenutno mogu sjetiti o svom vjerovanju.
Hrvoje
Otvori novu temu
Odgovori na temu
Prati ovu temu
Ispiši
Citiraj
Odgovori
