Križ života - Forum - Religije

Postavi kao početnu stranicu - Dodaj u favorites

NEWS PORTAL

Vi ste na: Naslovnica foruma • Religije • Poznajete li Zen!?

Religije

Rasprave i fenomeni vezani uz religije svijeta
Moderatori:

Hrvoje

Lady
Tema: 19
Poruka: 702

Najnovija tema: Šamanizam
Aktualna tema: Šamanizam
Zadnja poruka:

jasminka, utorak 6.1.2009. u 20:17

Naslov teme:
Poznajete li Zen!?
Autor teme:

nagarjuna • Broj odgovora: 87 • Broj pregleda: 2234

1 2 3 4 5 6

Otvori novu temu

Odgovori na temu

Prati ovu temu

Zen

M 30 god.,
Zagreb
Član od 01.11.2008.
Pošalji poruku

Poruka: 754 (iskusni forumaš)

Napisano: ponedjeljak, 24.11.2008 u 19:40
Tema: Poznajete li Zen!?

Tuga piše:
Uhuhu, svašta ti ovdje napisa, moja pokojna baka me učila da "tuđe poštujem a svoje volim".
nesviđa mi se što spominješ Isusa na taj način, ali to je tvoje pravo, a i moje je pravo da kažem svoje mišljenje o tome.

Na internetu sam našla svjetsje religije i 3 rečenice vezane za zen, pa molim te malo mi to pjasni, i ako možeš nemoj dirati u mog Gospodina i Spasitelja
Pozdrav

Najveće svjetske religije
• kršćanstvo (oko 2,1 milijardi vjernika)
• islam (oko 1,5 milijardi vjernika)
• hinduizam (oko 900 milijuna vjernika)
• kineska tradicionalna religija (oko 800 milijuna vjernika)
• budizam (oko 500 milijuna vjernika)
• narodne (etničke, tradicionalne) religije (oko 300 milijuna vjernika)
• afričke tradicionalne religije (oko 100 milijuna vjernika)
• sikizam (oko 20 milijuna vjernika)
• spiritizam (oko 15 milijuna vjernika)
• judaizam (oko 14 milijuna vjernika)
• bahai (oko 7 milijuna vjernika)
• jainizam (oko 4,2 milijuna vjernika)
• Cao Dai (oko 4 milijuna vjernika)
• shinto (oko 3 milijuna vjernika)
• Tenrikyo (oko 2 milijuna vjernika)
• neopoganizam (oko milijun vjernika)
• univerzalizam (oko 800,000 vjernika)
• rastafarijanizam (oko 600,000 vjernika

Jedino što sam našla vezano za Zen je ovo:

Zen je japansko ime grane mahajana budizma koja je nastala u Indiji pod imenom "dhyan", a iz Kine se, pod nazivom "chan", proširila u Vijetnam, Koreju i Japan. Zen naglašava ulogu sjedeće meditacije (zazen) u postizanju prosvjetljenja. Većina onih koji se bave zenom smatraju ga jednostavno načinom meditacije, a neki i religijom, filozofijom, načinom života ili umjetnošću. U drugoj polovici 20. stoljeća zen je postao svjetski fenomen s centrima u mnogim zemljama.

?????- jeli to religija ili meditacija, nemoj me pogrešno shvatiti, samo mi objasni.

Neznam na koji "način" sam ja to spomenuo Isusa da se tebi ne sviđa, ali dobro, nema veze, jer ga nisam nikada, a niti ću ga ikada spomenuti na ikoji način koji bi imalo mogao biti, bilo uvredljiv, bilo pogrdan. Znači krivo si nešto shvatila, ili te je nešto povrijedilo ne zato jer te je "to" nešto u tekstu povrijedilo već si se povrijedila sama, ne shvaćajući misao.

Eventualno možda ako te smeta kontekst u kojem je bilo govora da li je po shvaćanju Isus Bog ili nije.
A tu pak ne vidim ništa sporno, ni uvredljivo, jer ako odeš na Azijski kontinent i pitaš ljude da li je Isus Bog a oni koji imaju neko znajje o religijama će ti odgovoriti da Isus za njih nije Bog. E sada ako te to vrijeđa ili sablažnjava, onda nesmiješ nikada ići na najveći zemljin kontinent, jer ćeš stalno to shvaćati kao osobnu uvredu, što tim ljudima nikako nije intencija.

Dakle to ti je samo savjet, da promijeniš kut gledišta, ali ne naravno svoje uvjerenje o stvarima.

Kratki odgovor na tvoje pitanje:

Što se tiče tibetanskog budizma tri su škole ili tri tradicije iz koji je ova prva ajde recimo to tako škola Zen-a gdje se onda nadovezuje filozofija itd, itd......

Sutra - The Path of Renunciation / Hinayana (Lesser Vehicle) & Mahayana (Greater Vehicle)
To je postepeni put (gradual path) i radi na nivou tijela. Oni prate ucenja Buddhe Shakyamuni (povjesnog Bude) koje je ucio dok je bio u ljudskoj formi i koja su kasnije zapisana (sutras). Oni smatraju da je ego "otrovan", i koriste metode koje bi u korjenu sasjekle ego i sa kojima bi se rjesili negativnosti. U Sutra ucenjima ima puno pravila kojih se moraju drzati, oni zive u samostanima i uzimaju vows, te se strogo drze tih pravila. Za razliku od Hinayane, kod Mahayana Sutra se smatra da put prosvjetljena ne treba biti samo za sebe, nego za dobrobit svih zivih bica. Recimo Zen Budizam je isto Mahayana.

Tantra / Vajrayana (The Indestructible Vehicle) - The Path of Purification and Transformation
Za to ucenje je potreban veci kapacitet jer radi na nivou energije. Kod Sutra ucenja relativni svijet (ovaj u kojem zivimo) je problem, dok ga Tantra koristi za daljnji napredak. Postoje Outer Tantra i Inner Tantra. Kod Outer Tantra, koji je recimo prvi nivo Vajrayane, rade se pripreme, prociscenje (purification), dok se kod Inner Tantra koriste Inner Yogas koje rade sa unutarnjim energijama i njenim transformacijama. Ta ucenja dolaze isto od Buddhe ali ne od njega kad je bio u fizickoj tijelu, nego od njega u "manifestation body" (Sambhogakaya dimenzija). Za takva ucenja je potreban Majstor/Rinpoche koji ima jasnocu kojom moze percipirati Sambhogakaya dimenziju, te je potrebna njegova transmisija Ucenja da bi se uopce mogla prakticirati Tantra.

Dzogchen (Great Perfection) - The Path of Self-Liberation
To je direktan put (non-gradual), i zapocinje direktnom transmisijom (direct introduction of primordial state) od kvalificiranog Dzogchen majstora. Radi na nivou uma. U tom stanju transmisije onaj tko prakticira Dzogchen nastavlja dok ne postigne totalnu realizaciju, i ne ostvari Body of Light. U Dzogchen je primarna praksa non-dual contempletation (to stanje JE Dzogchen), iako se radi i sa Voice/Energy and Body praksama (sekundarne) da bi se uopce doslo do kontemplatacije. Kod Dzogchena, nista nije prepreka (sve se prihvaca), prakticar zivi normalno kako je i do sada zivio i jedino "pravilo" je biti svjestan. Evo ti jedan citat koji ce ti to sve mozda bolje razjasniti:
Oslobađanje u Dzogchen smislu, znači da što god se manifestiralo kroz polje iskustava praktikanta dozvoljeno je da ustane kao što i je samo po sebi, bez sudova koji definiraju dobro i loše.

Sve u svemu to je uopće sve neprihvatljivo za zapadni svijet onako u globalu, jer je to jedan potpuno drugi životni okvir, vezan za tradiciju, kulturno nasljeđe, shvaćanje, filozofiju, itd, itd.............

Evo ti kako zen um i gledište zen učitelja sagledava na raj i pakao. A opet to ti je teško shvatiti jer to nije "taj" raj i pakao, kakav je po kršćanskoj predaji - iako opet i je to isti raj i pakao kao i u kršćanstvu ali ga zapadni vjernik drugačije prihvaća i shvaća od budističkog vjernika jer je razlika u osnovnim temeljnim znanjima i vjerskoj izobrazbi, te filozofiji pristupa itd itd........

Raj i pakao
Visoki, kršni samuraj dođe jedan dan do zen učitelja i odlučnim glasom mu reče: "Pokaži mi šta su to raj i pakao."
Zen učitelj ga pogleda pravo u oči i reče: "Zašto bih ja to pokazivao jednoj tako prljavoj, odvratnoj, jadnoj kreaturi kao što si ti? Jadni čoveče, zar ti misliš da bi trebalo uopće sa tobom da razgovaram?"
U trenutku samuraju jurnu krv u glavu. Razjaren, on isuče mač ne bi li učitelju odsekao glavu.
Na to zen učitelj reče: "Ovo je pakao."
Istog trenutka samuraj shvati da je sam sebi stvorio taj pakao -- crn i vreo, prepun mržnje, bjesa i ogorčenja. Uviđa da je toliko duboko u tom paklu da je bio spreman i ubiti. Suze mu krenuše na oči i on sklopi dlanove pred sobom ne bi li se naklonio u znak poštovanja.
Zen učitelj reče: "Ovo je raj."
Gledište bodisatva-ratnika nije: "Pakao je loš, raj je dobar!" ili "Otarasi se pakla i tragaj samo za rajem". Umesto toga, ohrabrujemo sebe da negujemo otvoreno srce i otvoren um i za raj i za pakao, za sve. Samo sa tom vrstom uravnoteženosti možemo uvideti da sve što dolazi u naš vidokrug dolazi zato da nas poduči upravo onome što bi trebalo da znamo.

Suosjećanje je u samoj osnovi budizma. To je esencija. Razumiješ, baš kao što i Papa reče, morati naučiti voliti svoje bližnje kao same sebe da bi se spasili. Razlika je u putu suosjećanja i načina interpretacije. Ratnik u ovoj priči reagira kao neki na ovom forumu ponekada. U stvorenom paklu on nevidi baš mnogo. Ispunjeni mržnjom i negodovanjem blokiraju moć svoje vlastite percepcije ne samo o svojoj vjeri, već o shvaćanju svih i svega zajedno u cjelini.

Suosjećanje je "cetasika"ili mentalno stanje (pratioc svjesnosti). Suosjećanje je Appamaññā (= nešto neograničeno). Ono što se naziva još Appamaññā je i:

Mettā - ono što omekšava um, prijateljska narav, dobra volja, ono što je suprotno afekciji, lošoj volji i mržnji. Mettā ne poznaje diskriminaciju. Ili kako Milarepa kaže (ako se dobro sjećam) da su i Bogovi i Demoni njegovi prijatelji.

Ograničen um ovdje će reći - kako da budem prijatelj i demonu i Bogu.....heh, vidiš to razlikuje iskonsku nemogućnost shvaćanja i prelaženja na viši stadij svijesti. Dakle ne govori se o obaveznom prihvaćanju nekakovog demona, već o shvaćanju stvarnosti kroz utjecaje na nas same.

Karunā - mentalno stanje svjesnosti tuđe patnje, želja da se makne patnja sljedi odmah poslije.

Koliko puta težiš da nekome ne bude bolje nego gore, jer po kriteriju suda ti ne želiš da takav uopće postoji....

Muditā - suprotnost ljubomori, suglasnost s tuđim uspjesima.

To je ono što Hrvatski narod kao takav uopće ne posjeduje.

Upekkhā (vidjeti + imparcijalno) - nevezanost i ravnoteža, suprotnost indiferenciji i strasti. Kao i Mettā, Upekkhā je prazna od diskriminacije.

A to ljudi zapada nemogu shvatiti.

Čemu služi kontemplacija i askeza kao sredstvo?
Da odgovori samo sebi na sljedeća pitanja;

patnja je imanentna čovjeku,
neznanje je čovjekovo stanje oduvijek,
vanjski svijet je iluzija.

Također prihvaćanje nesvaćenoga upotpunosti rađa konfuziju i pogrešne osjećaje(baš kao i tvoj za Isusa).

Evo ti razlike u shvaćanju:

U jednom od govora iz kanona Buda podučava svog glavnog
učenika, postovanog Sariputu. Posto mu je rekao što je imao, Buda ga
pita: "Sariputa, da li vjerujes u ovo sto sam upravo rekao?" Sariputa
bez razmišljanja odgovara: "Ne, ne verujem, zato sto to jos nisam osobno
iskusio." A Buda odvraca: "To je dobro! To je dobro!" To je stav koji
treba ohrabrivati u svakome, bilo da je riječ o religiji ili nauci. Ne
vjerovati, vec održavati otvoren um sve dok ne steknemo istinsko
iskustvo. Takav stav ide protiv dogmatizma, ide protiv
fundamentalizma.

"Velicina nekog učenika", kaze stara izreka, "mjeri se i dužinom
vremena tokom kojeg on sprječava napredak u svojoj vlastitoj spoznaji."

Sto je učenik poznatiji, sto je više uvažavan, to se vise njegovi
stavovi uzimaju kao apsolutna istina. Njegova slava sprječava druge
ljude da te stavove dovode u pitanje; ona stara odlaze do dolaska "bolje"
istine, ne nove istine, ne krivovjerja, već do veće blitine ljudima kojima se tumači.

Ovo je također stvar u Zen budizmu koja je teško shvatljiva zapadnoj "civilizacija" a glasi:

U budizmu u nema unaprijed datih stavova koje se uzimaju zdravo sa gotovo, niti nema ijedne tvrdnje ili bilo čega što ne bi bilo podložno sumlji, analizi, propitivanju.

Termin, - razum je termin - zapadne civilizacije. - razum sprječava poimanje, jer razlučuje na pojmovno i nepojmljivo.
Termin, - svijest je termin istone civilizacije. - svijest se izgrađuje poimanjem.

Eto malo o svemu, nemogu više, ne jer nemogu, nego jer sam si rekao da nemogu, pa sam prihvatio da moguće postane nemoguće.....heh....