RAZGOVOR S AUTOROM ROMANA MOJ BED, MOJ PREVELIKI BED Ivan Žutelija: Moj roman nije napad na Crkvu
Ja u romanu kapelana niti napadam, niti branim, već ga jednostavno puštam da govori, a čitateljima prepuštam da sami donesu zaključak u skladu sa svojim životnim kriterijima.
Nakon što smo objavili recenziju romana ''Moj bed, moj preveliki bed'', mladog autora Ivana Žutelije, ona se našla u samo dva dana s nekoliko tisuća čitatelja na popisu najčitanijih tekstova objavljenih na portalu Križ života. Odlučili smo se stoga porazgovarati s autorom knjige i upitati ga nekoliko pitanja vezanih uz knjigu čiji sadržaj opisuje jedno od najzanimljivijih i najintrigantnijih pitanja u Katoličkoj crkvi – pitanje celibata i svega onoga što se događa kada se svećenik zaljubi u ženu.
Vaš prvi roman duboko ulazi u crkvenu problematiku. Znači li to da želite biti kršćanski pisac?
Ne. Ali to nije roman samo o Crkvi. To je roman koji govori i o vezi jedne žene i dvadeset godina mlađeg muškarca, to je roman o samoći, kao i o traženju pravde na nekim čudnim mjestima. To je roman i o jednom neboderu i svemu onome što mi on predstavlja u životu. Možda je roman dijelom i pokušaj traženja ili vraćanja, tko će ga sada više znati, nekih davnih mirisa koji su već odavno nestali iz moga života, a za koje bih volio da se ponekad vrate kroz pogled bivših djevojaka kada se nijemo sretnemo na cesti, huka sa maksimirske tribine, okusa krvi u ustima, napukle kože na šakama ili onom osjećaju kada dobiješ na kladionici, a već tjednima si bez kune u džepu. To je posveta jednom dijelu života koji je prošao i koji se više nikada neće vratiti. U stvari, kao što mnogi neke svoje sretne trenutke ovjekovječe fotografijom, uokvire i stave kraj kreveta ili na Facebook, tako sam i ja neke svoje trenutke odlučio staviti na papir. Zašto? Zato što mogu.
Odakle ideja da pišete o celibatu?
Empatija nije ideja, ali je prva riječ koja mi sada pada na pamet. Empatija prema svim onim svećenicima koje sam upoznao, a koji su pali na tom polju. Njihove priče i živote sam tada prelio u jedan, onaj Domagojev, i krenuo pisati roman koji će afirmativno progovoriti o svećenicima koji ostaju u Crkvi, kroz životnu dramu mladog kapelana koji iz nje izlazi. Jer tek kada vidiš kroz koje muke on prolazi, tada moraš skinuti kapu svakom onom iskrenom svećeniku koji se svim tim sumnjama, strahovima i neodgovorenim pitanjima uspio oduprijeti. Jer nemojte zaboraviti, krenuo sam pisati iz teorije da su svi svećenici barem jednom poželjeli izići van iz službe.
Kakav je Vaš osobni stav o celibatu?
Celibat nema nikakvo uporište u dogmi, već je on tu zbog sasvim praktičnih razloga. Iz tih razloga sam i ja za celibat. Ali nemojte me krivo shvatiti, meni ni iz džepa, ni u džep. Mislim da je moje mišljenje tu potpuno nebitno, pa ga zato na kraju knjige nisam ni stavio. Tako da sam ja sam sebi kao pripovjedaču zadao samo jedan cilj – nepristrano i beskompromisno približiti čitatelju stanje uma, srca i duše jednog mladog čovjeka dok ga svakodnevno, doslovno razaraju čežnje, želje, strahovi i sumnje. Isto tako, ja u romanu kapelana niti napadam, niti branim, već ga jednostavno puštam da govori, a čitateljima prepuštam da sami donesu zaključak u skladu sa svojim životnim kriterijima.
Svećenik s djevojkom ili bivši svećenik s djevojkom i ženom? Što je po Vama bolje?
Svakako ovo drugo, pošto nikada ne završi dobro scenarij u kojem sjediš na dvije stolice. Siguran sam da je u prvom slučaju takav život zanimljiv, dinamičan, atraktivan, i da diže ego, ali je istovremeno lažan, stresan i licemjeran, tako da je trenutak pucanja po šavovima neizbježan.
Može li sadržaj knjige biti od pomoći svećenicima koji se dvoume između svećeničkog reda i žene?
Sumnjam. Ali, kako zna reći jedan naš poznati pisac kojem često znam poslati e-poruku kada mi god zatreba savjet starijeg i iskusnijeg kolege: Ej ljudi, smirite se! To je samo roman, bajka za odrasle i ništa više. S tom bajkom meni je bilo primarno ipak samo nekome obogatiti kišno subotnje poslijepodne, kao što su ga i meni obogaćivali razni majstori pisane riječi.
Osobna iskaznica
Ime i prezime
Ivan Žutelija
Mjesto rođenja
Zagreb
Godina rođenja
1977.
Zanimanje
student novinarstva, pisac
Neki su knjigu dočekali kao napad na Crkvu. Što kažete na takve kritike?
Gledajte, svemu u životu pa tako i ovom romanu, čovjek može pristupiti na više načina, od kojih će, između ostalog, mnogi biti uvjetovani raznim predrasudama i neznanjem. Ti koji kažu da roman napada Crkvu su očito pročitali samo neke njegove dijelove, a pritom su zaboravili da stavovi mojih likova nisu nužno i moji stavovi, već su oni samo sredstvo preko kojih ja kao pripovjedač dolazim do poante koja je sadržana u epilogu u jednom pismu. Tako da ako je za nekoga pokušaj približavanja i razumijevanja Crkve kao zajednice i svega onoga od čega se ona sastoji napad na Crkvu, tada mislim da ta osoba u stvari više govori o sebi nego o romanu.
Možda sam trebao neke stvari reći na malo drugačiji način, ali to onda ne bih bio ja, a roman bi tada mnogo izgubio i na dinamici. Uostalom, sada sam se već počeo braniti, a osim što se sam sebi kao takav baš i ne sviđam, za tim nema niti potrebe, pa 'ajmo, molim vas, na slijedeće pitanje.
Može li se danas uopće raspravljati o crkvenim temama iz drugog kuta, a da takve rasprave kod određenog dijela vjernika i klera ne budu okarakterizirane kao napad na instituciju?
I sami znate da ne može, ali neka temelj mog odgovora bude misao koju svi svećenici često znaju ponavljati – svi smo mi Crkva. Pa i otac i majka se posvađaju oko odgoja djeteta, a to opet ne znači da ga ne vole ili da mu ne žele sve najbolje. Uostalom, Crkva je danas na ovom stupnju razvoja između ostalog i zbog toga što su se u određenim vremenskim periodima njezine povijesti pojavljivali ljudi koji su se hrabro suprotstavljali mainstreimu. Neki su bili napadani, neki bi odustali, ali neki su ipak uspijevali mijenjati stvari. Bez različitih pristupa nema napretka. Tako da je svaka ideja, knjiga, portal, film ili časopis koji malo liberalnije preispituje Crkvu i više nego dobrodošao. U stvari, najgore je kada čovjek sjedi, ništa ne radi i samo kritizira one koji se trude razumjeti. Odlaskom u Crkvu se ne postaje vjernikom, kao ni što se stajanjem u garaži ne postaje automehaničarom. Što dalje od jednoumlja, tim bolje po sve nas, pa tako i po samu Crkvu.
Pišete novu knjigu, hoće li ona biti opet vezana uz crkvenu temu?
Neće. Novi roman je o Zapruđu, Zadru, putovanju u New York i jednom zagrljaju.
Kako biste opisali vlastitu vjeru? Jeste li praktičan vjernik?
Vjerujem u Boga, ali na žalost, još uvijek nisam produbio odnos s njim. Aktivan sam već preko deset godina u svojoj župi u Utrinama, ali veliku većinu dosadašnjeg života sam ipak proživio kroz onu tipičnu kvartovsku priču uz neizbježno čitanje ogromnih količina knjiga i pisanja, ali kako godine prolaze, polako ali sigurno počinjem intenzivnije tražiti smisao u Isusu.
Ali ono što želim naglasiti je užasno važno, a to čak ni Crkva ne napominje dovoljno često. Nekad je dovoljno da se sa djevojkom ili prijateljem samo jedan put posvađaš i da se više nikada s njima ne vidiš, dok je s Crkvom sasvim druga priča. S Bogom možeš posvađati sto puta dnevno, ali će te On svejedno, ako vjeruješ, uvijek čekati ispod križa, na misi, ispovjedi, molitvi ili u svećenikovoj riječi. Čak i za deset, dvadeset, pedeset godina On će uvijek biti tu i to je ta ljepota Crkve, koju sam pokušao dotaknuti i u knjizi.
Vaš komentar je predan. Nakon što redakcija pregleda Vaš komentar, on će biti naknadno objavljen ili neobjavljen u skladu s pravilima komentiranja tekstova na portalu Križ života.
Info box
Komentirati mogu samo registrirani korisnici. Registrirajte se ovdje i postanite i vi dio zajednice korisnika na Križu života!
Interview Piršić: Zaštita okoliša je pitanje morala Jedina snaga koja u svijetu radi na očuvanju okoliša, osim ekološkog pokreta, je Katolička crkva i općenito religija, istaknuo je za naš portal predsjednik udruge Eko Kvarner Vjeran Piršić…
Interview Treba galamiti o istini života Razgovarali smo s frontmenima bendova, Tomislavom Mihacom iz Božjih Ovčica i Marinom Katavom iz Effathe, i pokušali dobiti odgovor formira li se u Hrvatskoj scena kršćanske alternativne glazbe...
Interview Ivo Tomašević o crkvenim medijima O tome kako i koliko se koriste mediji u Katoličkoj crkvi u Bosni i Hercegovini razgovarali smo s generalnim tajnikom Biskupske konferencije BiH mons. Ivom Tomaševićem…
Riječ Božja Četrdeset dana slave Gospodnje Korizma podsjeća na četrdesetodnevni post Mojsija, Ilije i Gospodina Isusa Krista te uvodi u proslavu centralnog kršćanskog blagdana, Uskrsa. Rano se javlja u kršćanstvu...
Zoom Nadbiskup Barišić pušten iz bolnice Zdravstveno stanje splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića je dobro te je u srijedu u popodnevnim satima otpušten na kućno liječenje iz Kliničkog bolničkog centra u Splitu...
Zoom Papa uskoro šalje dokument o Bibliji Tajnik Biskupske sinode nadbiskup Nikola Eterović najavio je da Papa uskoro objaviti apostolsku pobudnicu o Bibliji koja će bit vezana uz Biskupsku sinodu održanu 2008. godine...
Pod povećalom Papin brat Georg šamarao dječake Papin brat svećenik Georg Ratzinger zatražio je oprost od djece zbora iz Regenzburga koja su bila seksualno iskorištavana te je priznao kako je koji put i sam davao pljuske djeci…
Zoom Propovijedajte manje od osam minuta Propovijedi odnosno homilije ne bi trebale biti dulje od osam minuta, a svećenici i đakoni ih ne bi smjeli čitati, rekao je glavni tajnik Biskupske sinode nadbiskup Nikola Eterović…
mikyca1
Maleluca
Maleluca
