• Glazbena produkcija Kristfesta ove će godine biti neviđena i za estradne prilike u Hrvatskoj, a kamoli za kršćansku glazbenu scenu, naglasio nam je Andrej Grozdanov.
INTERVIEW S JEDNIM OD GLAVNIH LJUDI U ORGANIZACIJI KRISTFESTA ANDREJOM GROZDANOVIM: Hrvatska se s Kristfestom visoko plasirala u svjetskim okvirima
U povodu održavanja ovogodišnjeg Kristfesta (od 17. do 20. svibnja u Osijeku), razgovarali smo s Andrejom Grozdanovim - jednim od glavnih ljudi uključenih u organizaciju Festivala. U ekskluzivnom intervjuu za Križ života, progovorio nam je o svojoj ulozi u organizaciji Kristfesta, svojim prvim dodirima s modernom kršćanskom glazbom te o njegovom viđenju domaće glazbene scene.
Kako je krenula Vaša suradnja sa Kristfestom?
Prije dvije godine dobio sam telefonski poziv iz Osijeka, s druge strane se predstavio Mihael Bago koji mi je predstavio festival Kristfest koji se prvi put održao 2005. godine i na kojem su uz domaće nastupali i bendovi iz okolnih zemalja: Mađarske, Bugarske, Poljske, Austrije... Pitao me koja je mogućnost dovesti neka jača imena kršćanske glazbene scene u Hrvatsku, budući da je čuo emisiju koju imam na Hrvatskom katoličkom radiju o inozemnoj kršćanskoj glazbi te je znao da se i osobno krećem u tim krugovima.
Nazvao sam svoje poznanike iz grupe Delirious? iz Engleske, jedan od najvećih bendova kršćanske glazbe trenutno u svijetu, i gospel zbor Oslo Gospel Choir, znajući da publika u Hrvatskoj još uvijek povezuje kršćansku glazbu samo sa gospel žanrom, kako bi stvorio jedan zanimljiv kontrast, a sve s etabliranim imenima. Tako je sve počelo, jednim telefonskim pozivom. Počeli smo raditi na pripremama, Mihael u Osijeku, ja u Rijeci, i vidjeli smo se možda dva tjedna prije početka Festivala. Znali smo da mislimo isto i želimo isto, i tu nije bilo potrebno previše riječi. Tako je nastao Kristfest 2006. Sasvim drugačiji od onoga 2005. godine.
Spomenuli ste prošlogodišnji dolazak velikih imena kršćanske glazbe - Oslo Gospel Choir i Delirious? Gledate li na to kao početak novih vjetrova na domaćoj sceni kršćanske glazbe?
Svaka promjena i napredak dolazi u suočavanju sa standardom koji je općeprihvaćen i etabliran, u ovom slučaju u toj velikoj zajednici suvremene kršćanske glazbe. U toj zajednici, i Delirious? i Oslo Gospel Choir su postavili standarde s kojima su se naši glazbenici tog žanra po prvi put mogli sresti. Bila je to kozmička večer, dva jaka planeta i svijeta su se sabrala na jednom mjestu. Još uvijek se osjeća posljedica tog tektonskog poremećaja. Neke grupe u Hrvatskoj više vježbaju, više se trude, nastaju bolje pjesme. To je bila i želja. Tako da mogu tvrditi da ovo nije bio početak novih vjetrova, već početak jednog drugog poglavlja razvoja kršćanske glazbe na domaćoj sceni.
Ove godine na Kristfestu ima puno više izvođača nego prošle godine. To izgleda kao vrlo hrabar potez. Kako ste se odlučili za to?
Mislim da su svi očekivali nešto slično kao prošle godine, koncert s dvije nove grupe. No postoji mnogo više. Suvremena kršćanska glazba je stilski bogata. Ove godine nam je želja bila predstaviti tu glazbu u što više stilova u kojima se ona pojavljuje. Zbog toga imamo i gospel, pop, jazz, rock, elektroniku, tradicionalnu irsku, worship, čak i naznake metala! Sveukupno 15 bendova.
Koliko je teško organizirati jedan ovakav Festival, imajući u vidu hrvatske okvire
Hrvatski okviri su premali za ovaj događaj, ovdje se radi o želji par ljudi da u svojoj zemlji prezentiraju mladima dobru kršćansku glazbu, nešto što se moglo viđati samo u drugim zemljama. Pozivi za kupnju karata iz Mađarske, Italije, Slovenije, Srbije... govore tome u prilog. Ljudi su u tim zemljama prepoznali da će svjedočiti nečemu što je važno i što nemaju prilike vidjeti u svojim zemljama. Hrvatska se ovim Festivalom visoko plasirala u svjetskim okvirima sličnih koncerata.
Mislim da mi kao izrazito vjernička zemlja, možemo imati ovakve nastupe svaki mjesec. Vidjet ćemo koliko će ljudi u Hrvatskoj prepoznati napore progresivnih struja u kršćanstvu i kvalitetu glazbenika. Puno ima smiješnih, na momente i žalosnih priča vezanih uz situacije u kojima smo se mi, kao organizatori ovakvog Festivala, našli, a koje nas podsjećaju gdje ustvari živimo. No ne želim biti kao termometar koji će samo konstatirati stanje okoline, želim djelovati kao termostat, koji će definirati stanje okoline.
Je li netko prepoznao važnost Kristfesta?
Vidite, nedavno me nazvao glazbeni direktor najvećeg Festivala kršćanske glazbe u Europe, Flevo Festivala u Nizozemskoj. Taj Festival ove godine slavi 30 godina postojanja i na njemu će ove godine nastupiti Michael W. Smit, Chris Tomlin, Rebecca St. James, P.O.D... institucije kršćanske glazbe. Nazvao je da čestita na popisu izvođača na Kristfestu, za koji kaže da je impresivan i najavljuje svoj dolazak u Osijek. Želi vidjeti Kristfest svojim očima jer ne vjeruje da je netko tako jaku postavu glazbenika doveo u neku malu zemlju Hrvatsku.
Nekima koji ovo čitaju možda je ovo nebitan podatak, no njegov dolazak će etablirati Hrvatsku još više u Europi i svijetu jer u svojim kontaktima sa svim festivalima, glazbenicima, zasigurno će imati priču i iz Hrvatske. Kao prošle godine, kada sam se čuo s grupom Hillsong iz Australije, koje inače morate dvije godine unaprijed rezervirati za nastup, a koji su mi rekli da su čuli od Delirious?-a kako je bio odličan koncert u Osijeku. Iz Australije!
Naslovnica službene web stranice Kristfesta (www.kristfest.com)
Ove godine su se i institucije Crkve malo više uključile u cijeli projekt. No tu je trebalo puno truda, priče i objašnjavanja što se želi. Direktoru Flevo Festivala je bio potreban samo jedan pogled na web stranicu Kristfesta kako bi znao o kojoj razini se radi.
Tko Vam je najviše pomogao u organizaciji?
Bez sumnje gvardijan Franjevačkog samostana u Osijeku pater Željko Paurić. Staloženost i vizija tog čovjeka je ispred svog vremena. Čudnovato je da pater stvarno ne poznaje ovu glazbu i glazbenike, sumnjam da sluša Fireflight i DJ Andy Huntera u automobilu. No na temelju prošle godine vidi da Mihael i ja imamo sličnu viziju koja je pozitivna za mlade i on koliko može stoji iza toga. Iskreno, ne znam bi li ja u njegovoj poziciji i imao ovakve hrabrosti.
To što će ispred Franjevačkog samostana svirati jedan od najpoznatijih vjernika DJ-a, koji je radio glazbu za film Matrix, serije Hitna Služba itd., to što će nastupiti najbolji engleski gospel zbor London Community Gospel Choir, s kojima su htjeli snimati i snimali Paul McCartney, Sting, Mariah Carey, to što će nastupiti ispred samostana grupa Kutless, vodeća hard rock grupa suvremene kršćanske glazbe, to je situacija 500 godine ispred svog vremena. I zbog toga me nevjerojatno podsjeća na situaciju Strossmayera, koji svoje djelovanje također imao na tim područjima. Podsjeća me zbog te vizije koja je ispred svog vremena.
Kako mislite da Kristfest može utjecati na domaće glazbene festivale i na glazbenu scenu?
Ostali domaći glazbeni festivali imaju prilike vidjeti nešto što se ne nudi inače u Hrvatskoj, a tiče se kršćanske glazbe. Vjerujem da će iskoristiti priliku i posjetiti Kristfest. Na Kristfestu nema playback-a, mi pozivamo glazbenike koje smatramo pozvati, ne može se samoinicijativno prijaviti na Festival, nema nagrada. Svim glazbenicima se plaćaju troškovi i puta i nastupa. Glazbena produkcija Festivala će ove godine biti neviđena i za estradne prilike u Hrvatskoj, a kamoli za kršćansku glazbenu scenu. Sam pristup nastajanju glazbe je pomalo drugačiji nego na drugim festivalima. A ostali festivali će se morati prema tome odrediti i odlučiti o svom putu. Bitno je ne biti ignorantski tip jer nećeš se pomaknuti iz svoje rupe koju si iskopao. Ja volim vidjeti što se događa na Uskrfestu, Bonofestu, Festivalu Duga, ali i Flevu, Spring Harvestu, Greenbeltu, Soul Survivoru.
Problem organizatora domaćih festivala je sličan problemu glazbenika kršćanske glazbe, nikada nisu barem na internetu posjetili neke festivale kršćanske glazbe u svijetu, a kamoli otišli do Švicarske, Austrije, Mađarske, ako već ne do Amerike i Engleske, kako bi vidjeli svoje kolege kako to oni rade. Svoju inspiraciju nalaze u Radijskom festivalu, Zagrebfestu i sličnim estradnim hrvatskim prilikama i neprilikama. Mnogi od njih su mediokritetski i nikada mi ne mogu biti uzor djelovanju. Kršćanska glazba govori o spasenju, Isusu Kristu, to su ljubavne pjesme ispjevane Bogu, Stvoritelju, dovršitelju svih stvari, pa ne mogu se prema tome odnositi mediokritetski.
Domaća glazbena scena će imati prilike vidjeti svoje kolege glazbenike, želja mi je da hrvatski bendovi uzmu dobro, bace loše i naprave svoj put koji mora biti protkan iskustvom i drugih, a Kristfest im je idealna prilika za to. Sve ovo radim kako bih vidio u Hrvatskoj prostor za kvalitetno bavljenje kršćanskom glazbom. Puno sam proveo u inozemstvu, žao mi je vidjeti kako se kod nas ne cijene glazbenici. Jedan Čedo Antolić bi u Americi imao svoju izdavačku kuću, par Grammy-a i rasprodanu turneju, a ovdje...
Koja je daljnja vizija razvoja Kristfesta?
Kristfest ne želi biti samo glazbeni događaj, on želi biti ultimativni vikend moderne kršćanske kulture, knjige, slike. Mladima treba riječ, pjesma, molitva, meditacija, nekoga tko može prezentirati sve uglove jednog kršćanskog života. Glazbenici će svoj dio napraviti vrhunski, ponuditi dobru zabavu i nešto za razmišljanje, svoje svjedočanstvo. No mladima treba i pouka, a u Hrvatskoj imamo puno kvalitetnih ljudi koji mogu mladima približiti Bibliju i učiti ih iz nje. Mladima trebaju odgovori na moralne dileme, etička pitanja, pitanja vjere, itd. To je Kristfest.
Mi ne želimo popularizirati kršćanstvo. Kršćanska poruka nikada neće biti popularna, nikada neće biti popularno ljubiti svog neprijatelja, ne ukrasti, ne ubiti, priznati Isusa Krista za svog Gospodina, no ono što želimo reći je da je biti kršćanin 2007. godine mnogo uzbudljivije i dinamičnije i zahtjevnije, a meni osobno je to izazovnije. Ove godine, zbog razloga poznatih samo nama, organizatorima, nije nam bilo omogućeno sve to realizirati, iako je takav koncept postavljen. Nadalje, želja nam je i tijekom godine postaviti barem još jedan koncert, kako ne bi morali čekati godinu dana na ovakav program. Možda uključiti i druge gradove u Hrvatskoj. Za sada Osijek ostaje kao najbolji domaćin ovakvom Festivalu.
Kada ste se prvi puta susreli s modernom kršćanskom glazbom?
Od malena je crkva u koju sam išao gajila ljubav prema kršćanskoj glazbi. Sve “hitove“, koji se tek sada pojavljuju na kršćanskoj glazbenoj sceni u Hrvatskoj, sam već i zaboravio jer sam ih i pjevao i svirao sa 7 godina, a to je bilo prije 24 godine! Dakako, kao dječak dolazio sam i do materijala, tada kaseta i ploča svjetskih poznatih kršćanskih glazbenika. Kasnije sam imao prilike i sa njima svirati i razgovarati.
Što moderna kršćanska glazba znači za Vas?
Odjek individue vjernika u današnjem svijetu. Glas koji viče u pustinji i koji pripravlja put Gospodinu. Mladi imaju prilike prisustvovati nezaboravnom koncertu na kojem se citiraju stihovi psalama, evanđelja, na kojem pop i rock zvijezde upućuju poruke o svetosti braka, ljepoti kršćanskog življenja, o zaprljanosti grijehom svakog od nas, o oproštenju. To je, morate priznati, gotovo pa nečuveno, sagledavajući glazbenu ponudu u Hrvatskoj. Moderna kršćanska glazba je izgradila svoju kvalitetu, definirala razlog svog postojanja. Oduvijek su generacije uzdizale svoje molitve i uzdahe Bogu, sada to glazbenici rade na način koji mladima nije glazbeno stran. Moderna kršćanska glazba ima mnogo glazbenih stilova, to ukazuje na bogatstvo individue unutar kršćanstva. Zajednica kao skup individua, skup raznih želja, stilova, načina. Mnogo lakše bi bilo raditi kada bi bili svi jednaki, no ovakva različitost iziskuje poniznost, prihvaćanje.
Andrej Grozdanov s poznatim kršćanskim glazbenikom Licnolnom Brewsterom
Matt Redman, poznati kršćanski glazbenik, napiše pjesmu o tome kako nas Bog nikada ne napušta i milijuni je pjevaju svakog tjedna diljem svijeta, ulazi u njihovu svijest, prihvaćaju tu istinu od glazbenika i čine ju i svojim iskustvom. Dok pastoralni djelatnici to isto govore mladima već stoljećima, ali kao da do srijede već svi zaborave što se govorilo u nedjelju. Uključujući kršćanske glazbenike u proces uzdizanja vjernika je idealan put svakog pastoralnog radnika. Kršćanska glazba je za mene izvor svježe vode, izvor novih ideja koje su mi bile pred nosom, a koje nisam vidio dok nisam čuo u nekom stihu. Kao kršćanski glazbenik pokušao sam istražiti što se da istražiti, diplomirao sam gitaru u Londonu, teologiju u Rijeci i sabirem svoju vjerničku i glazbenu stranu u jedno.
Kako vidite domaću scenu kršćanske glazbe?
Ona napreduje svojim tijekom. Kršćanska glazba će postajati kvalitetnija. Hoće li to napraviti "oni s ulice" ili oni kojima je povjereno blago spoznaje, vrijeme će pokazati. Već vidimo nezanemariv upliv estrade u kršćansku glazbu. Postoje i devijacije, kao što sam već spomenuo, mislim da 90% hrvatskih kršćanskih glazbenika nije nikada ukucalo u tražilicu svog kompjutera pojam "christian music", što je katastrofalan podatak. Glazbenici u Hrvatskoj ne znaju koji su referentni albumi, glazbenici, recenzije, pjesme, ništa od toga. I zbog toga se fasciniraju kada jedan od hrvatskih estradnjaka, koji jučer pjeva "Vjerujem u sve, vjerujem u svašta", danas staje na pozornicu i pjeva Bogu.
Zbog toga su sve ovo pionirski zadaci uvođenja obveznog štiva, ako si kršćanski glazbenik. Priznajem, domaća scena kršćanske glazbe je još uvijek na vrlo niskoj razini. Za to su zaslužni svi kojima takvo stanje ne smeta, štoviše podržavaju ga. Kršćanska glazba u Hrvatskoj još nosi plašt patetike, ima tu malo radosti zbog spasenja, pjesme su tužne, ne odmiču se od Velikog petka, dok je kršćanstvo i prazan grob. Zbog toga me raduje ulazak pojedinaca, koji su etablirani na estradi, u vode kršćanske glazbe jer ih je u određenom trenutku života Gospodin dotaknuo. A ti ljudi znaju što je nastup, što je vježbanje, što je produkcija... No najveći potencijal moderne kršćanske glazbe leži u župama, u mladima koji upijaju riječi sa oltara, dive se osobom Isusa Krista i to svoje divljenje žele pretvoriti u pjesmu.
Zato mi je žao vidjeti da crkve koje imaju nove mramorne plohe, nove fasade i ukrasne predmete, nemaju za jedan mikrofon, ili gitaru, ili za malu prostoriju za vježbanje benda. Oni svećenici koji su prepoznali vrijednost dobre i relevantne glazbe, ti imaju pune crkve. I neka se nitko ne zaleti pa eliminira modernu kršćansku glazbu iz crkve, pod izlikom da takva glazba nije primjerena za crkvu jer je moderna.
I J. S. Bach je bio najbolji primjer moderne kršćanske glazbe, dakako u vremenu u kojem je živio, on je bio revolucionarno, alternativno, suvremeno. I danas imamo takvih ljudi koji su svojim izričajem moderni za vrijeme u kojem žive. Njima treba dati prostora da donesu te vječne misli Biblije današnjoj generaciji koja će ih više razumjeti nego što razumije Bacha. Svaka čast Bachu, SDG (Soli Deo Gloria)!
Interview Zlatko Sudac: Bojim se Europe bez Boga Najveći problem koji primjećujem kod ljudi danas je takozvano individualno traženje Boga, rekao je u razgovoru za naš portal Zlatko Sudac, poznati hrvatski svećenik obilježen stigmama...
Interview Grubišić: Za mene se lijepi puno etiketa Novinari za don Ivana Grubišića kažu da je najutjecajniji svećenik u Hrvatskoj. On, pak, u razgovoru za naš Portal, tvrdi kako ga se u Crkvi marginalizira još od 1998. godine...
