|
 |
| • "Nije dobro da se Crkva najprije ideološki obračunava. Ona je poslana svima i ne smije zauzeti ideološki gard", rekao nam je don Ivan Grubišić. |
|
|
|
INTERVIEW S JEDNIM OD NAJPOZNATIJIH HRVATSKIH SVEĆENIKA:
Don Ivan Grubišić: Za mene se lijepi puno etiketa
Predstavljamo Vam don Ivana Grubišića iz Splita. Rođen je 20. lipnja 1936. u Dicmu. Maturirao je 1956. na Biskupskoj klasičnoj gimnaziji u Splitu, a diplomirao 1962. na Bogoslovnom katoličkom fakultetu u Zagrebu i 1982. na Filozofskom fakultetu u Zadru, sociologiju i filozofiju. Doktorirao je 1995. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s temom Religiozno ponašanje katolika u Dalmaciji sredinom 80-ih i vrednovanje toga ponašanja.
Novinari za njega kažu da je najutjecajniji svećenik u Hrvatskoj, no, on tvrdi kako je zbog nastupa u medijima marginaliziran i kako ga kolege svećenici izbjegavaju.
Kakav je Vaš odnos s medijima, odnosno zašto Vas novinari (ne)vole?
Mislim da je naša društvena situacija bipolarna, te da smo nastavili jedan unutarnji sukob, jednu diferencijaciju koju je uvjetovalo politikanstvo. Ne samo novinari, nego i javnost. Jedan dio javnosti apsolutno prihvaća moje stavove i način rada, a jedan dio, pod utjecajem medija, ne može me nikako smisliti. Mislim da se radi o arsenalu etiketa, koji je bio uobičajen u doba komunizma. I sada se te etikete lijepe onima s druge strane. Ja sam jedan od tih za kojeg se lijepi puno etiketa, koje sa mnom nemaju nikakve veze, ali dobro dođu za obračun s neistomišljenicima. Dakle, mediji oslikavaju, s jedne strane, stvarnost podjela u narodu, a s druge strane i sami mediji tu podvojenost hrane svojim pisanjima - jedni za, a drugi protiv.
Neki Vas novinari nazivaju “najutjecajnijim svećenikom“. Na koga utječe Vaša poruka u medijima, tko je Vaš adresat?
To je teško reći, ali mislim ako utječe, da utječe, da tako kažem, na slobodnu akademsku populaciju koja nije politički i stranački vezana, koja se ipak nije odrekla svojeg određenog razmišljanja. Imam povratne informacije iz tih krugova da prate i da se sa mnom, kažimo, slažu. Mislim da je, uvjetno rečeno, desna opcija ili ona koja ide udesno više taj retrovizor koji gleda prošlost i u tomu vidi rješenja za Hrvatsku, a ja ne mislim da je prošlost garancija za bolju budućnost. Inače, ono što mene goni naprijed jest izgradnja Hrvatske kao građanske, samostalne i slobodne države, bez ikakvih monopola nad Hrvatskom bilo koje stranke ili bilo koje situacije.
Često ste jako kritični prema kolegama svećenicima i franjevcima. Osjećate li se u tim istupima kao svojevrstan prorok?
To je stvar godina. Ja ne mogu spojiti izvorno kršćanstvo s mnogim pojavama koje se događaju. Izazov za život mi je povijesna osoba Isusa Krista, a ne recepcija te osobe u Srednjem vijeku ili u doktrini Crkve. Treba gledati zaista samo povijesnu osobu Isusa Krista i ona je primjer kako bi trebalo imati puninu života. Ja osjećam da, što više pokušavam ostvariti jednu ljudsku, građansku i kršćansku slobodu, da sam više ispunjen i radostan, bez obzira na etikete. Dakle, program za treće tisućljeće za našu civilizaciju treba biti osoba Isusa Krista kao povijesna osoba. Ja nisam u načelu protiv franjevaca, dapače, imam dosta simpatizera među njima.
U razgovorima s Vama spominjale su se kritike svetišta, voznih parkova oko njih i zarade koja se tu ostvaruje.
Možda su me o tome pitali, ali ja to nikada nisam pisao. Zapravo sam pisao da mi je žao, jer su dolazile neke negativne poruke od strane nekih franjevaca. Ja u načelu franjevački red smatram izuzetno pozitivnim, ali to ne znači da je ponašanje svakoga od njih uvijek u skladu s minimalnim zahtjevima evanđelja. |
| Ako ćemo medije sotonizirati, što neki u Crkvi čine, onda mislim da stvaramo jedan jaz, raskorak kojeg je teško premostiti, kaže don Ivan Grubišić. |
|
|
Kako na čovjeka djeluje osjećaj da je tražen da daje izjave? Kako to djeluje na Vaš ego?
Rekao mi je jedan svećenik da ja radim u korist svoje štete. Mislim da je to svojevrsni projekt samouništenja. Ja sam imao, kao i svaki drugi čovjek, mogućnost da se uskladim s tokovima, ali to nisam prihvatio. Zato se nisam opredijelio ni gdje je većina, niti gdje bi bilo lakše. Ja sam uvijek svjestan da će moja riječ i dalje dijeliti javnost, jer ostajem pri načelima ne gledajući na to da se nekom svidim.
Kako reagirate kada se iz Vaših izjava koje dajete medijima izvuče bombastičan naslov kako bi se privuklo što više čitatelja?
To mi se ne sviđa. Evo, u zadnjem razgovoru bio je ponuđen naslov “Ne odričem se slobode mišljenja, pa kad se radi i o Crkvi“. Ja sam rekao da kad govorimo o Etičkom forumu, onda bi najmanje bilo dobro da se uvuče taj naslov kao glavni jer govorimo o Etičkom forumu kao javnom društvu. Odmah ići zaoštriti situaciju u naslovu i upravo s Crkvom, to nema smisla, niti sam ja to igdje rekao.
Ali, to se stalno ponavlja. Nakon svakoga Vašeg razgovora može se vidjeti ogroman naslov kojim se napadaju ili drugi svećenici ili Crkva.
To je, nažalost, zloupotreba medija koji su opsjednuti tržištem, žutilom i senzacionalizmom. I onda, što senzacionalniji naslov, računaju s boljom prodajom. To nije moralno.
Zašto onda i dalje surađujete s tim medijima?
Pitanje je suradnje, otvorenosti i kritičnosti. Smatram da su mediji izuzetno važni, ali isto tako da je medijima potrebno pomoći da nadiđu ovo što ih je zahvatilo. Bilo elektronske, bilo tiskane. Ako ćemo ih sotonizirati, što neki u Crkvi čine, onda mislim da stvaramo jedan jaz, raskorak kojeg je teško premostiti. Zato je potrebno surađivati i upozoravati na negativnu sliku.
Slažete li se s govorom biskupa Jezerinca koji kaže kako je Sotona prisutan u medijima?
Ne na taj način. To su ljudski problemi za koje se možda u metafori može reći da je Sotona, ali to nema smisla. To je nešto što može biti pričanje nekog horora za malu djecu. Nema Sotone u smislu personifikacije čak i nekih novinara, ali, da stanje u medijima nije zadovoljavajuće, a posebno kada se gleda na profiliranje etičkih i moralnih stavova, to je očito.
Kad smo se već dotaknuli samih medija, Papa je u svojoj poruci za Dan medija na blagdan sv. Franje Saleškoga, 24. siječnja 2007., posebnu pažnju posvetio odgojnoj ulozi medija. Da ste roditelj, na koji biste način formirali stav djeteta prema medijima i biste li mu zabranili neke medije?
Mislim da bih uskratio neke emisije, posebno elektronskih medija ili bih im pokušao pomoći kako gledati i kritički se odnositi prema njima, ali ih ne bih puštao same, jer nisu u stanju donijeti ispravan stav.
Kakav je Vaš odnos s Crkvom i kako na njega utječu Vaši nastupi u medijima? Vi tvrdite da Vas kolege svećenici marginaliziraju.
To je činjenica od 1998. godine kada su počele sankcije prema meni. Recimo, Glas Koncila od tada nije donio ni jednu informaciju o aktivnostima Akademske udruge, odnosno mojim aktivnostima. Mene nikada nisu pozvali poslije toga u TV emisije tipa Duhovni izazovi, Mir i dobro, osim u Ekumenu. Nikada me nisu pozvali u splitske emisije na radiju ili na televiziji, kao svećenika ili kao sociologa religije. Nikada o meni, u tom smislu, crkveni tisak, kao Veritas, Marija, Glasnik srca Isusova, nije objavio ni jednu informaciju. Činjenica je da sam marginaliziran u sredstvima priopćavanja koje kontrolira Crkva. Dokaz je i to što moje knjige ni jedna katolička knjižara ne želi prodavati.
Ima li još kolega svećenika koji su na način sličan Vašemu, kako kažete, marginalizirani?
Na ovaj način kao što sam ja, mislim da nema.
Možemo li govoriti o marginalizaciji od strane Crkve ako ste Vi župnik u župi sv. Roka, koja broji pet tisuća duša i nalazi se u središtu Splita?
Apsolutno. Oni su mene ostavili kao župnika, a da su rekli da se premjestim, ja bih to sigurno poslušao.
Izjavili ste jednom novinama: “Pomoćnika nemam od kada sam počeo aktivnije nastupati u javnosti. Valjda računaju da ću manje javno djelovati i govoriti ako me prezaposle“.
I to je točno. Otkad je nastupio nadbiskup Barišić više nemam pomoćnika. Bilo je i obećanja da će ga biti, ali obećanje ludom radovanje. Također treba znati kako je župa koju vodim, prema nekim statističkim podatcima, jedna od najaktivnijih: krštenja godišnje ima preko stotinu, imam godišnje desetak sprovoda izvan župe, tridesetak vjenčanja, držim kateheze za odrasle, katekumene te držim vjeronauk u srednjoj školi. To je za jednog čovjeka popriličan posao. Malo i previše. Moram svake nedjelje pripremiti tribinu i propovijed koja se prenosi.
O kakvoj je tribini riječ?
Tribina suvremenog društva i duhovnosti koju već 15 godina držim u Tvrđavi Gripe. Ne bih toliko da narod ne dolazi ali broj se ne spušta ispod 150 osoba.
Dolaze li Vam kolege svećenici na tribinu?
Iz početka bi koji i došao, kasnije više ne, od kada su sankcije. Koliko se to prati na televiziji ne znam, jer se o tome šuti.
Vratimo se na odnos Crkve i medija. Smatrate li da bi Crkva trebala imati jedan odvjetnički tim koji bi tužio novinare koji je kleveću, što je sve češća praksa poznatih osoba?
Nije dobro da se Crkva najprije ideološki obračunava. Ona je poslana svima i ne smije zauzeti ideološki gard prema ikome, jer onda zapravo izdaje samu sebe. Bojim se da određeni crkveni mediji stalno prozivaju, kao što je Crkva bila prozivana u komunizmu kao dežurni krivac. Tu se radi o nemoći da mi ponudimo jednu opciju koja je manje ideološka, a koja je ljudska i humana. Tek tada možemo računati na to da će Crkva biti prihvaćena.
Možete li nam ukratko komentirati određene katoličke medije. Kakav je Glas Koncila?
Bojim se da je Glas Koncila sačuvao retoriku ideološkog glasila koje se na ideološki način obračunava s protivnicima. To nije dobro. Posebno bi komentari Glasa Koncila zaslužili svaki put jedan dobronamjeran komentar kako bi se najprije pomelo ispred svojih vrata, a tek onda išlo s metlom pred druga. |
| Don Ivan Grubišić na stranicama portala Križ života. |
|
|
Kakva je Informativna katolička agencija?
Ona jest informativna, a koliko je selektivna ne pratim. Naime, upravo sam preko te agencije bio upozoren kako su dobili nalog da o meni više ne emitiraju vijesti.
Odakle je došlo naređenje?
Iz Splita, ali u dogovoru s tadašnjim političkim vrhom.
Kakav je Hrvatski katolički radio?
Oni su u početku bili u kontaktu sa mnom, pitali za neka mišljenja, pratili moje mjesečne tribine koje sam držao u Zagrebu, ali kasnije ni oni.
Kakav je utjecaj Radio Marije?
Njihov utjecaj je prema mojem mišljenju dosta značajan, ali to je za Crkvu koja želi živjeti u 21. stoljeću, a ostati donekle vjerna izvornomu evanđelju, kontraproduktivan utjecaj.
A što kažete o vjerskim emisijama na HRT-u?
One su više informativnog, a ne formativnog karaktera te bi i to trebalo promijeniti. Mislim da je dosta govora o Bibliji, više nam je potreban biblijski govor. Mir i dobro je informativna emisija, ona nije formativna, kršćanska i ekumenska. S druge strane, emisija Ekumena pokušava opstati i dati jedan širi pregled zbivanja. U svim tim emisijama mislim da bi bila potrebna jedna dublja sociološka analiza, a posebno u komentarima radio postaja, tzv. duhovnih emisija, kako ne bi bila duhovita.
Možete li nam kratko komentirati novinare koji se bave vjerskim temama, za početak don Antona Šuljića?
To je jedan od svećenika koji prema mojem mišljenju ima vrlo intenzivnu širinu, određeni humanistički pristup i jednu građansku smjelost i otvorenost.
Zašto je Šuljić 2006. godine smijenjen s mjesta ravnatelja i glavnog urednika IKA-e te ravnatelja Tiskovnog ureda Hrvatske biskupske konferencije?
Mislim da je smjena učinjena radi neslaganja vrha Crkve s njegovim stavovima. Sjećam se jednog susreta s njime u jednoj emisiji. Pozdravili smo se i on je trebao kao glasnogovornik braniti određeni službeni stav Crkve, a ja sam govorio kao slobodan čovjek, građanin. On je rekao: “Ti si u prednosti jer ja imam braniti ono što ne mislim, a ti govoriš ono što misliš“. Radilo se o tome da je tadašnji varaždinski biskup Marko Culej zabranio biti kumom na krizmi onim đacima koji su upisali etiku u školama. On je takvu odluku biskupa Culeja morao braniti, a ja sam bio protiv toga.
Što mislite o novinaru Dragi Pilselu?
On je hrabar, informiran novinar, ali bojim se da ponekad prijeđe granicu gdje se ne brane toliko načela, koliko se možda vrijeđaju neki ljudi. To nije dobro. Za jednog katoličkog, kršćanskog novinara na prvom mjestu mora biti humanizam, odnos prema čovjeku, a onda načela.
O svećeniku Živku Kustiću?
On je novinar za sva vremena. Time se dosta reklo. On je stariji svećenik, stariji je od mene i apsolutno je sposoban. Mislim da se njegove ideološke opterećenosti, bilo katolicizmom s jedne strane, ili komunizmom s druge strane, zapravo nadopunjuju. On zna plivati, ali više niz vodu, nego uz vodu. Ako se hoće u javnosti dobiti neki, ne bih rekao plus radi plusa, nego da to bude prepoznatljiv govor, onda se mora biti kritičan i prema vlastitim stavovima. Ja nikada sebe ne izdvajam, bilo od ljudske slabosti i grešnosti, bilo od one druge.
Novost je osnivanje Etičkoga foruma. Zašto ste ga osnovali, na čemu se temelji i čime se bavi?
On je projekt Hrvatske akademske udruge. Mi smo ga zacrtali već 2004. godine u statutu. To je posebni projekt, s obzirom na moralno stanje u društvu te posebno naglašeni moralni relativizam, koji je izuzetno radikalan, pogotovo kod mladih. Društvo mora počivati na moralnim temeljima, a ne samo na zakonima, jer moralno neodgojen čovjek najopasniji je rušitelj svih zakona.
Postoji Pokret za mir Hansa Künga i svjetskih religija koje su potpisale Deklaraciju o svjetskoj etici 1993. godine. Taj je dokument sastavio Küng i mi na temelju njega želimo promovirati ta načela. Potpisala su je 93 predstavnika svjetskih religija, kao i Katolička crkva. U njoj je on sažeo načela svjetske etike na kojoj trebaju raditi religije, ali i ateisti, kako bi se izgradio mir među narodima. Želimo pratiti događanja kod nas, davati osvrt na njih i imati tematske sjednice. Drago mi je što je inicijativa došla iz Splita i što su je prihvatili ljudi zapaženi u javnom djelovanju u Hrvatskoj. Imamo web stranicu Akademske udruge i tu će se otvoriti prostor za daljnju komunikaciju u vidu Etičkog foruma.
Također smo poslali priopćenje medijima u vezi kornatske tragedije i ponudili duhovnu i psihološku pomoć obiteljima stradalih, a sada upravo pišem u tekst vezan uz gradnju Pelješkoga mosta kako bi naglasili da je taj projekt u sadašnjem trenutku nepotreban i da se sve radi zbog predstojećih izbora.
I dalje ćete biti aktivni u medijima, bez posustajanja?
To je pitanje izazova. Ja bih bio sretan čovjek kada bi se neke stvari počele pozitivno događati, a onda ću i pisati pozitivno. Ja bih također izuzetno hrabro branio stavove Crkve kada bih za te stavove bio uvjeren da su evanđeoski, jer nas samo življeno kršćanstvo može izvući iz krize, a ne kršćanstvo obreda, tradicije i sakramenata. Kada je čovjek u situaciji da ga sve hvale i sve klevete ne mogu pokolebati u njegovom stavu, onda je on duhovan čovjek. Takav čovjek ima svoj stav i iza njega stoji, a mislim da je to upravo bio Isus Krist. |
|
