|
| Interview |
 |
RAZGOVOR S JEDNIM OD VODEĆIH TEOLOGA U SVIJETU
Miroslav Volf: Teologija treba biti kritička |
|
Teologija treba imati kritičku distancu prema Crkvi, ali ne u smislu odvajanja od Crkve nego u smislu bivanja kritičke misli Crkve, kaže Miroslav Volf. |
| Miroslav Volf, rođen 1956. u Osijeku, posljednjih desetak godina postao je jedan od vodećih protestantskih teologa u svijetu. Profesor je sustavne teologije na Yaleu gdje je i ravnatelj Centra za Vjeru i kulturu pri kojemu drži katedru Vjera i globalizacija s bivšim britanskim premijerom Tonyjem Blairom. Razgovarali smo o toj suradnji, njegovome životnom putu i gorućim pitanjima Crkve i teologije. |
Otišli ste 1989. iz Hrvatske u Njemačku i SAD. Koji su bili razlozi odlaska, pogotovo jer pretpostavljam da ste željeli svoju karijeru ostvariti u Hrvatskoj?
Da, te godine sam otišao u Tübingen. Imao sam stipendiju Humboltove fondacije i tamo sam habilitirao. Iz Njemačke sam otišao u SAD, na Fuller Theological Seminary. Dali su mi vrlo atraktivnu ponudu, jer mi je omogućavala da trećinu vremena u godini budem u Hrvatskoj. Nisam se htio potpuno odvojiti od Hrvatske, no ovdje nisam imao dovoljno dobrih uvjeta i prostora da se bavim znanstvenim radom na način na koji sam to želio. A ja sam postupno shvatio kako znanstveni rad stoji u središtu moga poziva. Čovjek sebe i svoj poziv gleda djelomično kroz rezonance vlastitog rada, a rezonance koje sam dobivao od vodećih teologa u svijetu (poput Moltmanna), na osnovu onoga što sam pisao, bile su cesto značajnije i jače od onoga što sam dobivao ovdje. |
Koja je razlika biti teologom na ovim našim prostorima i u SAD-u?
Biti teologom na hrvatskom jezičnom području je odmah veliko ograničenje jer sve što napišete može čitati vrlo mali broj ljudi. Osim toga, svako govorno područje ima svoj krug kojemu piše i određena pitanja kojima se bavi, i pisati na jednom govornom području za drugo govorno područje je vrlo teško. No uvidio sam da je to što sam odrastao u Hrvatskoj i Srbiji, obrazovao se u Njemačkoj, bila prednost u mom radu u SAD-u. Mogao sam funkcionirati ne samo kao američki teolog nego sam donosio nešto i iz tog transkulturalnog kuta, što je bilo svježe, drukčije. S tim se poklopilo sto sam odrastao na margini – kao Hrvat u Srbiji, te kao pripadnik manjinske vjerske zajednice, i to još u komunističkom režimu; uvijek sam promišljao i živio svoju vjeru iz margine. Ukoliko to čovjek prihvati i zna pozitivno iskoristiti, to daje njegovoj misli jednu svježinu i kreativnost.
|
Status teologije i vjere u javnosti danas je u krizi. Kao da je teolog i vjernik izgubio svoj kritički, proročki glas koji mora imati.
To je slučaj možda u većoj mjeri u Americi nego ovdje. Sa sekularizacijom, ali ne u smislu smanjenja broja vjernika koji idu na bogosluženja, nego u smislu odsustva religijski obojenog diskursa u javnom životu ili odsustva opće religijske pismenosti, kršćanski simboli nemaju više takvu javnu snagu kakvu su nekoć imali. Javna teologija je s jedne strane živjela iz toga što su crkvene zajednice bile jake a s druge strane kulturno okrilje je isto tako bilo je prožeto kršćanskim simbolima. Sa sve većom sekularizacijom javnosti smanjuje se mogućnost da teolozi budu javni mislioci i mislim da će teologija postati značajna jedino ako si za bazu uzima vjerske zajednice. Teologija može sada biti efektivna u javnosti jedino ako je primjereno crkvena, jedino prolazeći kroz i govoreći iz vjerskih zajednica kao svoje baze. |
No, onda onaj koji govori u ime te crkvene zajednice zapravo često govori kao branitelj njezinih stavova. Je li tu teologija kritički glas?
Da, to je oduvijek bio izazov. Hoće li teologija biti apologija postojećeg stanja Crkve ili društva ili će zadržati svoju kritičku distancu? Teologija treba imati kritičku distancu prema Crkvi, ali ne u smislu odvajanja od Crkve nego u smislu bivanja kritičke misli Crkve. Svakako postoji napetost kako biti crkveno ili socijalno uvriježeni intelektualac, a zadržati kritički odmak. Ako je teolog previše odvojen, onda govori u svoje ime, a ako je potpuno socijalno uvriježen onda postanje glasnogovornik postojećeg stanja. Između tog dvoga se odvija autentičan život teologa. |
Vaša knjiga ''Isključenje i zagrljaj'' jedna je od rijetkih knjiga hrvatskog teologa koja je pokušala osmisliti probleme nasilja i mržnje koji su se ovdje događali 1990-ih. Zbog čega u Hrvatskoj nema teoloških knjiga, radova koji govore o tome?
Nisam siguran da mogu točno odgovoriti na ovo pitanje. Kod nas se teologija zatvorila u neka striktno dogmatska, moralno-konzervativna pitanja u kojima se nalazi sigurnost, a nije si uzela za zadaću da iz vjere promisli ono što se u nama i oko nas zbiva. Kad sam bio student Jürgena Moltmanna u Tübingenu, jednom smo prilikom razgovarali kako biti teolog i on mi je rekao: “Miroslave, nađi problem koji muči ljude, nešto što ih egzistencijalno dira, i baci svjetlo vjere na njega.“ To je uloga teologije kako prema Crkvi tako i prema javnosti. Ona se treba baviti pitanjima koja svatko od nas postavlja, koja nam se nameću u konkretnim situacijama. Ako se počne baviti takvim problemima, teologija će zaživjeti i postati relevantna. |
Vaše knjige ''Free of Charge'' i ''Kraj sjećanja'' govore o oproštenju i sjećanju. Kako prekinuti prenošenje negativnih sjećanja mržnje koje gotovo svaka generacija ima na ovim prostorima i koje onda generira nove ratove?
Da, to je ključno pitanje na individualnoj razini, ali i ključno pitanje kulturalnog sjećanja. Jedan od razloga zbog kojih sam pisao knjige o sjećanju i oproštenju je upravo da postavim pitanje kako da se kao žrtva „dobro sjećam“ – u smislu pronalaženja načina liječenja vlastitih rana i pronalaženja načina da se zaustavi nanošenje povreda drugim ljudima te da se iz pretrpljene nepravde napravi most mira. Ja se nadasve bavim sjecanjima žrtve, kulturalno veoma značajnim fenomenom. Ono o čemu moje knjige govore samo na margini je kako se treba sjećati i što treba činiti počinitelj. Jer se počinitelj uvijek želi prekriti plaštem nevinosti i tu svoju nevinost uvijek mora opravdati osuđivanjem drugih. I pitanje se postavlja kako počinitelj može pronaći sebe kao ljudsko biće i živjeti iz slobode a ne iz grča samoopravdavanja. U svim situacijama, kao što je naša, potrebno je razmišljati i o jednom i o drugom jer vremenom žrtva postaje počinitelj a počinitelj na neki način uvijek sebe opravdava i prebacuje svoju krivnju na druge, što onda generira dodatne žrtve. Često su veliki počinitelji zla i veliki moralizatori. Na druge stavljaju jaram neke visoke moralnosti da bi sakrili trulež koji je unutra. To su oni okrečeni grobovi kod Isusa kada govori o farizejima. |
Već dvije godine s bivšim britanskim premijerom Tonyjem Blairom predajete na Yaleu. Kako je došlo do te suradnje?
Tony Blair je nakon izlaska iz politike osnovao Zakladu “Vjera“ (Tony Blair Faith Foundation) i jedno od njezinih poslanja je razumijevanje vjere u kontekstu globalizacije. Uspostavio je kontakt sa Sveučilištem Yale i nakon sastanka nas šestorice profesora s Ekonomskog i Teološkog fakulteta s Yalea, Tony Blair je mene izabrao. Razlog tome je, pretpostavljam, što sam, iz vjerskog kuta, objavljivao o ekonomskim i političkim pitanjima, te sto sam se bavio sukobima koji su imali vjersku komponentu; također sam pisao o transformaciji vjerskih zajednica u suvremenom društvu. To se uklapalo u ono što je njega zanimalo jer upravo to su značajna pitanja kad se tiče odnosa vjere i globalizacije. Ja donosim onu akademsku stranu, a Tony Blair donosi tu praktičnu, političku stranu kao prvoklasni svjetski političar. Predavanja koja držimo nisu samo deskriptivne naravi, ne opisuju samo stanje onoga što se događa u svijetu vjere, politike, globalizacije (kako se oni međusobno prožimaju i kakve to posljedice ima za vjeru i za globalizacijske procese). Predavanja također imaju i normativnu stranu. Tako da postavljamo tri ključna pitanja s obzirom na odnos vjere i globalizacije: “Što se događa u svijetu danas?“, “Što bi se trebalo događati?“ i “Kako ćemo to ostvariti?“. |
 |
Je li iz tih predavanja o globalizaciji došlo do Vaših zanimanja za islam budući da će Vam uskoro biti objavljena knjiga ''Alah – kršćanski odgovor''. U njoj pišete da su kršćanski i islamski Bog jedan. Na osnovu čega ste to zaključili?
Moje zanimanje za islam se rodilo u susretu s jednim od najznačajnijih američkih rimokatoličkih teologa prošloga stoljeća, Davidom Tracyjem. Za vrijeme jednogodišnjeg zajedničkog boravka u Princetonu, vidio je da sam se, kao mladi teolog, bavio ekumenskim temama, ekonomskim pitanjima, marksizmom – dakle da sam imao dijaloške partnere izvan svoje tradicije – i pitao me je gdje je tu odnos s drugim religijama. I onda mi je predložio: “Ti dolaziš iz jednog okruženja gdje je islam prisutan već nekoliko stoljeća. To je područje kojem bi se trebao baviti“. Nije mi trebalo dugo da bih zaključio kako je odnos islama i kršćanstva jedno od ključnih pitanja koje će odrediti ovo stoljeće.
Što se tiče naravi Boga u kršćanstvu i islamu... Kršćani i muslimani vjeruju u jednoga Boga, vjeruju da je taj Bog različit od svijeta i da je on stvorio svijet. Ako se prihvate ta tri vjerovanja, koja su uvriježena u Bibliji i Kuranu, onda se mora reći da muslimani i kršćani vjeruju u istoga Boga; drugoga Boga naprosto nema. Drugo je pitanje u kojoj mjeri se radi o istom karakteru Boga, i moj je odgovor na to da Božji karakter nije isti nego sličan, ili dovoljno sličan. Ne radi se o istom karakteru jer, za kršćane, Bog je Trojedini, a za muslimane to nije. Također, Božja ljubav, mada prisutna u islamu, nije na isti način i u istoj mjeri prisutna kao u kršćanstvu: kršćani tvrde da Bog jeste ljubav; to muslimani nikada ne kažu. Dakle, postoje značajne razlike. No činjenica je također da se razlike isto tako preuveličavaju. Pogotovo se preuveličava s obzirom na Trojstvo pa se misli da u kršćanskog Boga ima tri međusobno neovisne osobe, a kod muslimanskog samo jedna. To su muslimanske predrasude prema kršćanima (koje se često nadovezuju na nepoznavanje vlastite vjere među kršćanima).
Odgovarajući na takve predrasude, kardinal Nikola Kuzanski je, na primjer, ispravno kazao da sve što muslimani niječu o Trojstvu, to svaki pravovjerni kršćanin također treba nijekati. Da uzmem drugi primjer: govori se da je islamski Bog, Bog nasilja, a kršćanski je Bog ljubavi, no kada se usporede tekstovi kršćanske i muslimanske vjere, ta suprotnost jednostavno ne stoji. Dakle, muslimani i kršćani vjeruju u istoga Boga koga razumiju na sličan (no ne identičan) način. Kad bi vjerovali u dva različita Boga, kao monoteisti muslimani i kršćani bi živjeli u dva moralna univerzuma. Budući da im je Bog jedan, kršćani i muslimani žive u istom moralnom univerzumu. Možemo intenzivno debatirati kako Boga i Božje zapovijedi pravilno razumjeti, ali ta debata ima smisla samo zato sto su nam neka značajna uvjerenja zajednička. Uzmite primjer religijskih sloboda. Kaže se muslimani ne vjeruju u religijske slobode, a kršćani vjeruju, a pritom se zaboravlja da se Katolička crkva za religijsku slobodu izborila u dvadesetom stoljeću, tek za Drugoga vatikanskog sabora. Tijekom stoljeća, otpadnici i heretici među nama kršćanima nisu bolje prolazili od otpadnika heretika u najkonzervativnijim krugovima u islamu danas. |
Kako je uopće moguće danas u okruženju koje više ne trpi velike priče, sustave govoriti o kršćanskoj vjeri koja ipak daje sveobuhvatna pitanja?
Mislim da je najava smrti tzv. velikih priča preuranjena. Kršćanstvo je velika priča; islam je temeljna velika priča. Kršćanstvo i islam u svijetu danas rastu, i to ne samo među nepismenima. Jedna od značajnih kritika velikih priča sastoji se u tome da one lako pobjegnu u totalitarizam, da nemaju sposobnost odazvati se dinamici konkretnog života. No rješenje nije u odbacivanju velikih priča, već u poštivanju njihove unutarnje dinamičnosti. Pogledajte Bibliju – nju ujedinjuje jedna velika priča. No unutar te velike priče nalazite nevjerojatnu raznolikost. Biblija nam je primjer: prihvatiti kršćansku veliku priču te bas na osnovi toga razviti senzibilnost za konkretne male priče malih ljudi. To je sadržano u temeljom kršćanskom uvjerenju da je Riječ tijelom postala. |
Vaše knjige su u velikoj mjeri prožete i pisane književnim stilom i mnogo se pozivate na književna djela. Zbog čega vam je književnost toliko važna?
Razlog zbog kojeg se (između ostaloga) koristim književnošću dok pišem je stoga što mislim da se teologija svojim znanstvenim diskursom marginalizirala i odvojila kako od Crkve tako i od javnosti. Previše se specijalizirala i koristi se specijaliziranom terminologijom koju znaju samo stručnjaci. Za teologiju je, međutim, ključno da učinkovito govori kako Crkvi tako i širem društvu. Da bih to postigao koristim se diskursom koji ljudi izvan svijeta teologije razumiju-- psiholozi, sociolozi itd., obični ljudi. Ujedno književnost donosi nešto što je jako važno za teologiju jer književnost odiše senzibilnošću za konkretni život. Teologija s jedne strane mora tematizirati “veliku priču“ i nadasve Boga kao autora te velike priče (“Riječ“), a s druge strane konkretnoga čovjeka s njegovim nadanjima i strahovima (“tijelo“). Teologija pokušava povezati to dvoje. Zato joj je važno da joj partneri u dijalogu ne budu samo filozofija već i književnost. |
Uskoro će se u riječkoj izdavačkoj kući Ex libris početi objavljivati vaša Izabrana djela. Što za vas znači činjenica da će Vam se knjige objaviti na materinjem jeziku?
Radi se o jeziku zemlje u koju često dolazim, koju volim. Svakako mi je drago što će se knjige koje sam pisao na engleskom i njemačkom pojaviti na mom jeziku. U izvorima svog mišljenja – u izvorima kako načina na koji promišljam stvari tako i u izvorima moga mišljenja – snažno sam vezan za ovo podneblje i ljude. Zato mi je drago što će se rezultati moga intelektualnog rada vratiti mjestu iz kojega izviru. |
|
| 3.4.2011 |
razgovarao: Zoran Grozdanov
foto: YouTube, YaleUniversity |
Redoslijed ispisa: od zadnjeg |
|
|
Info box
Vaš komentar je predan. Nakon što redakcija pregleda Vaš komentar, on će biti naknadno objavljen ili neobjavljen u skladu s pravilima komentiranja tekstova na portalu Križ života.
|
|
 |
| Komentirano: 19.9.2011. u 16:01 |
|
|
Zanimljivo mi je primijetiti iz osobnog iskustva da su najveći i najponizniji vjernici osobe koje su manje obrazovane. Njihovo poštovanje i ljubav veće je od njihove spoznaje ili ekspresije spoznaje. |
|
|
|
| Komentirano: 12.6.2011. u 18:30 |
|
|
Teologija treba biti misionarska i dijaloška. |
|
|
|
| Komentirano: 6.4.2011. u 8:05 |
|
|
Lijepo mi je bilo pročitati ovaj razgovor. Da, teologiju treba dati običnom čovjeku, učiniti mu je razumljivom i privlačnom. Autor to i želi. Posebno mi je drago da koristi književnost, jer tako otvara nove protoke božanskoga prema običnim ljudima! Nije teologija privilegija samo za one koji poznaju njezin rječnik! Drago mi je što g. Volf ide prema običnom čovjeku i vjerujem da će nas njegova djela obogatiti i još više povezati s Bogom i Crkvom. |
|
|
|
| Komentirano: 4.4.2011. u 12:56 |
|
|
U kritičkoj eshatologiji princip nada u sebi sadrži filozofiju misli nade tj nadu revolucije pounutrenja kako bi se pokazala biofilična ljubav na siromasima u povratku etike u ekonomiju iz koje istina istjeruje nekrofiličnost društvenog karaktera odbjeglog od nade i slobode. Povratak ka biofiliji opisuje poezija čežnje u praksisu revolucije nade koja u svijet razobličenja unosi produktivnu ljubav Isusovog voljenja ispunjenja nade u milijardama ljudi na rubovima civilizacije. Dakle - s onu stranu teologije oslobođenja vodi nas teologija filozofije ozbiljenja nade koja kroz ljubav radi u prijelazima iz smrti u život; dakle teologija praksisa nadvisuje teologiju oslobođenja ozbiljenjem nade koje ohrabruje rubno čovječanstvo u povratku ka slobodi od uskih ograda klerikalne Crkve. |
|
|
|
| Komentirano: 4.4.2011. u 12:22 |
|
|
Volim Volfovu teologiju i ekstenzivno ga citiram u svojim radovima. No na ovom pitanju me gubi. Volfov argument o zajedničkom Bogu muslimana i kršćana je motiviran primarno pitanjima mogućnosti mirnog globalnog suživota pripadnika ove dvije religije. Pitanje se za njega prelama na točki da li govorimo o istom Bogu: ako "da" - mogućnost mira; ako "ne": sigurni sukob (vidi link, napose zaključak: http://www.huffingtonpost.com/miroslav-volf/god-versus-allah_b_829955.html?ref=fb&src=sp). Slažem se sa prof. Volfom da su nesporazumi između dvaju religija veliki i da se treba raditi na njihovom otklanjanju. Ipak, Volf previše traži kada razlike islamskog i trinitarijanskog monoteizma promatra kao interpretacijske nesporazume. Također previše mironosnog potencijala očekuje od ideje sličnosti nasuprot "prijetnji" različitosti (zbog čega je nedavno i sam s pravom kritizirao Kungov koncept svjetskog ethosa). Da skratim; mirni suživot pojedinaca, kultura i civilizacija je realnije tražiti i očekivati putem izgradnje poimanja odgovorne različitosti, a ne umanjivanja istih. Moja nada za mirnim suživotom kršćana i muslimanima ne počiva na ideji zajedničkog Boga, već na bona fide slutnji da Islam u sebi ima potencijal tolerirati (pa čak i voljeti) religijsku različitost pod svojom vlašću. Islam je, kao i Kršćanstvo, prozelitska religija - zbog toga se i jedni i drugi moramo naučiti propovijedati obraćenje ali i dozvoliti da savjest, um i srce pojedinaca odluče za onu poruku/učenje onog drugog. Takva svijest odgovorne različitosti je uvjerljivija platforma mirnog suživota od one koja mir traži uklanjanjem različitosti. |
|
Info box
Komentirati mogu samo registrirani korisnici. Registrirajte se ovdje i postanite i vi dio zajednice korisnika na Križu života! |
|
| OSTALI TEKSTOVI |
|
|
|
|
|
|
|
Interview
Hans Küng: Crkva se mora vratiti Isusu
Znam da je i papa Ratzinger svjestan da bi osudivši moju knjigu osudio milijune katolika koji isto misle, rekao je za naš portal jedan od najpoznatijih teologa današnjice Hans Küng... |
|
Interview
Činjenicama protiv relativizacije zločina
Vjerske zajednice i kršćanske crkve u regiji kroz podršku inicijativi REKOM mogu dobiti prostor za svoje djelovanje u procesu pomirenja, ističe Nataša Kandić u intervjuu za naš portal… |
|
Interview
Vjernici u Africi predvode sprovode
Fra Miroslav Babić zaređen je za svećenika u Sarajevu, a danas djeluje u dalekoj afričkoj državi. Porazgovarali smo s njim o izazovima u društvenom i pastoralnom radu u Keniji… |
|
|
|
|
|
|
| STARIJI TEKSTOVI |
|
|
| NAJNOVIJE |
|
Komentari
O umjetnoj oplodnji kroz javnu raspravu
Zakoni koji diraju u područje poštivanja prava na život, dostojanstva ljudske osobe i prava djece na obitelj ne donose se na temelju političke ucjene, po žurnom postupku i bez javne rasprave... |
Komentari
Ima li bar malo humanosti u Crkvi?
U istinski sekularnoj državi religijska uvjerenja ne igraju ulogu u donošenju državnih zakona, koji se primjenjuju na sve građane države neovisno o tome jesu li vjernici i koje su vjere... |
Pod povećalom
Treba se prisjetiti sv. Tome Akvinskog
Zašto je toliki problem je li neka osoba dijete iz epruvete ili nije ukoliko sam Bog nadahnjuje život i određuje koji će spoj muške i ženske spolne stanice napraviti onaj spoj koji će započeti život? |
Slovo, slika, zvuk
Michael W. Smith stiže u Zagreb!
Michael W. Smith jedan je od najpoznatijih svjetskih izvođača i skladatelja suvremene kršćanske glazbe. Njegova su ostvarenja priznata i u mainstream glazbenom svijetu... |
|
| NOVO S FORUMA |
|
Ljudska duša
 erratum, četvrtak 17.5.2012 u 16:59
Web caffe
erratum, četvrtak 17.5.2012 u 16:04
Akt, jedinstveni prikaz ljepote ljudskog tijela
erratum, četvrtak 17.5.2012 u 14:59
Preporuke i komentari tekstova
mucimir, četvrtak 17.5.2012 u 12:40
Sveti Ubald gubijski
 Nuclear, četvrtak 17.5.2012 u 12:23
Uloga SPC u pripremi agresije na Hrvatsku
mucimir, četvrtak 17.5.2012 u 11:52
Ljepota katoličke tradicije
miro86, četvrtak 17.5.2012 u 11:38
Papa Ivan Pavao I.
projektant, četvrtak 17.5.2012 u 8:57
Novi tjednik "Nacija"
Konan, četvrtak 17.5.2012 u 8:19
Ukinuta ekskomunikacija Lefevbre biskupima
uKristu, četvrtak 17.5.2012 u 7:52 |
| IZ WEB SHOPA |
|
|
| NAJČITANIJE NA PORTALU |
|
Ima li bar malo humanosti u Crkvi?
Komentari, 16.5.2012
Treba se prisjetiti sv. Tome Akvinskog
Pod povećalom, 15.5.2012
U Sloveniji korumpirani biskup i biskup tata?
Zoom, 15.5.2012
Michael W. Smith stiže u Zagreb!
Slovo, slika, zvuk, 15.5.2012
Biskupi protiv novog zakona o oplodnji
Zoom, 15.5.2012
Turistička sezona kao šansa i izazov
Zoom, 15.5.2012
Izjava o zaštiti djece od zlostavljanja
Zoom, 15.5.2012
O umjetnoj oplodnji kroz javnu raspravu
Komentari, 17.5.2012
Osuda trgovine ljudskim bićima
Zoom, 15.5.2012
|
|
Laki
branimir35