|
 |
| • "Kršćani nisu razjedinjeni, oni su ujedinjeni po Duhu Svetomu u mističnom Tijelu Kristovom tj. Njegovoj Crkvi." |
|
|
|
Razgovor s Branimirom Bučanovićem, pastorom Reformirane kršćanske Crkve
Da svi budu jedno - poznata je Isusova molitva Ocu, a trajni zadatak kršćana koji je posebno aktualan tijekom Molitvene osmine za jedinstvo kršćana krajem mjeseca siječnja. Tom prigodom razgovarali smo s pastorom Reformirane kršćanske Crkve Branimirom Bučanovićem, koji je, između ostalog, suradnik portala Križ života i časopisa Hrvatskoga katoličkog biblijskoga djela - Biblija danas.
Molitvena osmina za jedinstvo kršćana prilika je za susrete između predstavnika kršćanskih Crkava. Kakva iskustva nosite s tih susreta?
Ekumenizam je pokret koji je potaknut od kršćana europske reformacije, za nas značajan budući je Reformirana crkva u njemu nazočna od samih početaka. Ključna misao vodilja ekumenizma jest poticanje suradnje, dijaloga, mira i zajedništva među kršćanima, ali i ljudima općenito.
Iako se percepcija i naglasci razlikuju od konfesije do konfesije, a pojedine denominacije prihvaćaju ili odbacuju to kršćansko nastojanje, ono je nazočno kod svih velikih Crkava, napose Rimokatoličke, Ortodoksne i Crkava europske reformacije kao evangelika, reformiranih-prezbiterijanaca, episkopalnih tj. anglikanaca. Iskustva s takovih skupova pozitivna su kada je riječ o dijalogu i ekumenskim nastojanjima, pogotovu s Rimokatoličkom crkvom, budući nas povezuje zajednička vjera u Krista Isusa, sakramentalnost krštenja i Večere Gospodnje. Kad je u pitanju odnos s Crkvama europske reformacije onda je potrebno reći, tu je zajedništvo potpuno, a ovdje napose mislim na Evangeličku i Episkopalnu crkvu djelomično.
Molitva za ekumenizam je temelj ekumenizma. Možemo li govoriti da se po jedinstvu u molitvi već na određeni način radi o zajedništvu i sjedinjenju kršćanskih Crkava?
Često se puta čuje, kršćani su razjedinjeni i trebali bi se ujediniti. Takve teze prezentiraju oni koji ne poznaju kršćansku vjeru u potpunosti, a neki ih, kršćani, također, naivno šire. Naime svi su kršćani ujedinjeni krštenjem i vjerom u Krista Isusa kao svog Spasitelja, Otkupitelja i Gospodina. Kršćani nisu razjedinjeni, oni su ujedinjeni po Duhu Svetomu u mističnom Tijelu Kristovom tj. Njegovoj Crkvi.
Na žalost, zbog grijeha prošlosti, Kristova Crkva, čija se nazočnost očituje u vidljivoj manifestaciji na zemlji, nikad, od samih početaka, nije bila vidljivo jedinstvena. Iako nema vidljivog organizacijskog jedinstva, ipak sve koji pripadaju različitim konfesijama i denominacijama, a imaju istinsku vjeru u Krista Isusa, povezuje Duh Sveti u vjeri u otajstveno Tijelo Kristovo tj. Crkvu. Konfesije i denominacije, Crkve i kršćanske zajednice, nastale su kao posljedica različitog pristupanja pobožnosti i teologiji, posebice praksi kršćanstva. One su, dakle ljudske tvorevine koje imaju elemente otajstvene Crkve, ali niti jedna od njih ne smije ustvrditi kako jedino ona vodi u Kraljevstvo Božje ili jedino ona reprezentira Boga na zemlji.
Vaše pitanje krije i odgovor. Kršćane pored vjere povezuje i molitva po kojoj se susrećemo sa Svemogućim. Molitvom se obraćamo Gospodinu koji nas je pozvao k sebi, koji nas vodi u život vječni.
Što je, po Vašem mišljenju, najveći problem kako bi se došlo do punog jedinstva među kršćanima?
Naglasio sam, svi kršćani su ujedinjeni vjerom u Krista Isusa. Organizacijska razjedinjenost uvjetovana je različitim razumijevanjem eklezijalnog ustroja, pojedinih teoloških postavki i tumačenja Kristovog nauka.
Možemo li očekivati puno jedinstvo kršćana u budućnosti? Kako bi se moglo ostvariti?
Nisam siguran. U organizacijskom smislu, vjerojatno, nikad neće doći do punog jedinstva kršćana. Svako tko je upućen u problematiku, promatrajući ju od prvih vremena kršćanstva do današnjih dana, vrlo dobro zna, kršćani nikad nisu bili ujedinjeni po pitanju organizacijskog središta ili središta uprave. Štoviše, sa sigurnošću znamo, prapovijesnih vremena kršćanstva postojalo više centara tzv. patrijaršija koje su njegovale episkopalni ustroj koji je vidljiv u nauku Novog zavjeta.
Kako danas stvari stoje, ne može se očekivati ujedinjenje svih kršćana u jednu organizaciju u skoroj budućnosti. Nisam siguran kako bi se preko dvije milijarde kršćana moglo ujediniti, a da svi budu sretni i zadovoljni s upravom, teologijom, praksom i ustrojem.
Kakav je ekumenizam u Hrvatskoj? Možemo li biti zadovoljni?
Ekumenizam, u izvornom smislu, još je u povojima, ali se vide pomaci, pogotovu u tome što se više druge ne uvjerava kako su u krivu nego se razgovara, moli i surađuje. Čini mi se, još se uvijek prenaglašava jedno od razumijevanja ekumenizma.
Ekumenizam nije nastao zato što se željela stvoriti jedinstvena organizacija ili jedna religija, nego zbog suradnje, molitve, zajedništva (duhovnog i oko Večere Gospodnje) i zajedničkog djelovanja u društvenoj zajednici. Dakle, zbog usuglašavanje stavova i evangelizacijskog djelovanja. Kod nas se prenaglašava težnja za jednim organizacijskim oblikom.
U potpunosti ćemo moći biti zadovoljni ekumenizmom tek kada dostignemo razinu punog prihvaćanja kršćana što se očituje u prihvaćanju krštenja, prihvaćanju različitih eklezijalnih ustroja, teoloških specifičnosti, zajedničkog služenje i blagovanje Večere Gospodnje tj. Euharistije, zajedničkog rad na projektima za opće dobro društvene zajednice i zajedničkog naviještanja Radosne vijest spasenja čime bi oni koji ne poznaju Spasitelja istog upoznali. |
