|
| Komentari |
 |
DRŽAVA KAO PRIVATNA PRĆIJA
Smije li kršćanin biti licemjeran? |
|
Rijetki su oni koji će u svojim propovijedima u crkvama, tumačeći misna čitanja, barem i samo uvijeno upozoriti na zloporabe i nečasna (zlo)djela hrvatskih političkih elita. |
| Želio bih odmah na početku kazati što podrazumijevam pod pojmom ''licemjeran'', kako biste vi, poštovani čitateljice i čitatelji, dakle oni koji budete imali volje i vremena baviti se ovim tekstom, mogli izabrati značenje koje Vam bude odgovaralo u razumijevanju navedene teme. U Rječniku hrvatskoga jezika, čiji sadržaj potpisuje njegov glavni urednik, dobri i precizni Jure Šonje, a u izdanju Leksikografskoga zavoda ''M. Krleža'' i Školske knjige Zagreb, iz godine 2000., pod pojmom (pridjevom) licemjeran (-rna, -rno) navedeno je sljedeće značenje: koji se pretvara; dvoličan, himben, prijetvoran, podmukao, podao, neiskren. |
Imajući na pameti gore spomenuta značenja pojma “licemjeran“ nisam danas, nakon svega što se dogodilo ovih dana, uistinu ni mogao drukčije nasloviti ovu kolumnu, negoli sam to učinio. Jer, sva značenja su u ovome slučaju, barem kako ja razumijevam cijelu stvar, “namjestu“. A zašto to tako smatram, evo moga obrazloženja:
Prvi javni nastup bivšega hrvatskog premijera, dr. sc. Ive Sanadera, u petak, 28. listopada 2011. godine pred Županijskim sudom u Zagrebu bio je upravo onakav kakav smo mogli i očekivati od čovjeka koji je zahvaljujući tuđoj nevolji napredovao u službi i potom, čim je zaprijetila opasnost, pobjegao iz zemlje za koju se tobože borio: bio je teatralno ljigav i nadasve licemjeran. Osobno ne mogu jamčiti da je istinito bilo što za što ga se optužuje. Ali, ako je uistinu nevin, kako sam kaže, bila je ovo prigoda da, čak i da je nasmrt bolestan, prihvati iznositi dokaze o svojoj nevinosti. Ovako – optuži sam sebe! Stoga upotrijebih pojam licemjeran i licemjernost.
A upotrijebih tu riječ jer su ovoj prekrasnoj zemlji koju su sanjali i za kojom su čeznuli i za koju su svoje zdravlje i život dali mnogi hrvatski kršćani, najviše nevolja i zala u njenih samo dvadeset godina dugome postojanju, počevši od pretvorbe pa do danas, nanijeli upravo licemjerni hrvatski kršćani, oni koji su hrvatsku državu smatrali svojom “prćijom“, osobnim lutrijskim dobitkom kojim su željeli i zahvaljujući nama biračima mogli raspolagati kako su htjeli i za što nikome nisu polagali račune. Imali smo povjerenje u njih, unatoč mnogim suprotnim mišljenjima.
Stoga pretpostavljam da će neke od vas moja gornja kvalifikacija u najmanju ruku iznenaditi, ako ne i naljutiti, što se, eto, odlučih u svojoj kolumni umjesto pametnijim i pobožnijim stvarima baviti tako opasnom i dvojbenom temom – Ivom Sanaderom, čovjekom koji je zbog svoga obiteljskoga podrijetla, ali i svoje bahate samouvjerenosti (a bahate barabe svi vole!) uživao veliku, ako ne i najveću potporu velikoga broja hrvatskih kršćana, pa i onih koji to nisu. Nekima će upravo stoga ovaj moj nastup biti nekršćanski i uz sve to još i neljudski, jer se usuđujem na tako neprimjeren način govoriti o čovjeku koji leži u bolnici zbog kardiovaskularnih smetnji, kojemu zbog zabrinutosti za vlastitu ali i za sudbinu stečene imovine “srdašce junačko“ sve žešće lupa i “preskače“. |
A što kažu starozavjetni proroci?
Bilo-kako-bilo, nisam mogao drukčije započeti ovo naše današnje druženje, posebno nakon ulomka iz knjige proroka Malahije (Mal 1, 14-2, 2.8-10) u kojemu prorok govori o licemjernosti onih koji su u stanju prevariti i Boga jedinoga, odnosno koji su - narodskim jezikom kazano - kadri i “bogu nogu ukrasti“ samo da bi njima bilo bolje. A Malahijinom slučaju riječ je o svećenicima. Ja bih ipak to u današnje vrijeme proširio na sve kršćane, a posebno na nas kršćane katolike. A, o čemu se, zapravo, radi kod proroka Malahije?
Ondašnji hramski svećenici imali su dužnost i obvezu prinositi Jahvi žrtve paljenice, i to ne od svakakvih i bezvrijednih životinja. U stočarskome narodu kakav je u ono vrijeme bio izraelski narod, ovna se, i to zdrava i s rogovima, smatralo najboljom i najprikladnijom žrtvenom životinjom. Izraelci su Jahvi bili i obećali da će mu prinositi upravo takve žrtve. No, svećenicima je ponestalo one istinske vjere u Jahvu. Smatrali su da upravo oni posjeduju apsolutnu istinu, da je njima dano odlučivati o tome trebaju li se pridržavati već preuzetih obveza iz Tore te koju i kakvu žrtvu trebaju prinositi. Jahvu su počeli smatrati tamo nekim ostarjelim, senilnim i zaboravnim “dedekom“ koji je sjedeći na Sinaju i odbijajući guste dimove iz lule, zaboravio na žrtvene darove. Pretpostavljali su da on ne očekuje više da će mu oni koje on vodi kroz život nastaviti izvršavati, ako ništa drugo, a ono u znak zahvalnosti, preuzete obveze i prinositi mu najbolje žrtve paljenice.
Izraelski svećenici učiniše, međutim, nešto što Jahve uopće nije mogao ni u snu očekivati. Htjedoše mu njegovi izabranici podvaliti. I ne samo htjedoše, nego to i učiniše. “Vjerni“ Izraelci mu, kako navodi prorok Malahija, umjesto ovna kojeg su bili zavjetovali prinositi, žrtvovaše “ovcu jalovicu“. Kakva sramota i kakvo poniženje za velikoga kralja, za Jahvu nad Vojskama, za Boga čije je ime strašno “među narodima“. A bogovi ne žele i ne vole biti osramoćeni, pa time ni Bog Izraelov, Jahve Svevišnji. Nije trebalo dugo čekati. Osveta Jahvina stiže, i to ona najgora moguća, osveta u vidu prokletstva: “A sad vas opominjem, svećenici! Ako ne budete poslušali, ako ne budete k srcu uzeli da proslavite Ime moje - govori Jahve nad Vojskama - kletvu ću na vas svaliti i proklet ću vaš blagoslov. I već ga prokleh jer to niste k srcu uzeli.“ Međutim, ne opominje i ne proklinje Jahve samo svećenike, nego i one koje oni opsluživahu – vjerni narod Jahvin. I njima je uz svećenike njihove bilo dobro. Mogli su griješiti unedogled, bez grižnje savjesti, pretpostavljajući da je Jahve tu samo onako, da im pomogne kad njima treba i zatreba. Stoga Malahija, ne zaboravljajući naglasiti tko je narodu vjernome Jahvinu bio uzor u činjenju zla, nastavlja sljedećim riječima: “Ali vi ste (svećenici, op. I. M.) s puta zašli, učinili ste da se mnogi o Zakon spotiču, raskinuli ste Savez Levijev - govori Jahve nad Vojskama. Zato učinih da vas preziru i ponizuju svi narodi jer se putova mojih vi držali niste, nego ste bili pristrani primjenjujuć Zakon. Nemamo li svi jednog Oca? Nije li nas jedan Bog stvorio? Zašto smo onda jedan drugome nevjerni te skvrnimo Savez svojih otaca?“
Tekst proroka Malahije treba uputiti svim hrvatskim kršćanima, a razloge za to može se potražiti u ulomku iz Matejeva evanđelja (Mt 23, 1-12) u kojemu se Isus više ne obračunava izravno sa židovskim svećenicima, nego u razgovoru sa svojim učenicima i okupljenim mnoštvom (judeokršćanima) govori o pismoznancima i farizejima, o ljudima koji su nakon razaranja Jeruzalema uzeli sebi za pravo od drugih tražiti da ispunjavaju sve obveze iz Tore, a sami ih nisu željeli obdržavati. Stoga Matej svojoj jeruzalemskoj judeo-kršćanskoj zajednici kazuje da su na Mojsijevu stolicu zasjeli pismoznanci i farizeji. Međutim, on ih ne huška protiv njih. On im preporučuje da čine i obdržavaju sve što im kažu pismoznanci i farizeji, ali da se ne trebaju ravnati “po njihovim djelima jer govore, a ne čine“, jer “vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli“, i sve što čine “čine zato da ih ljudi vide.“ |
Isus Nazarećanin bio je jasan
Čitajući ovaj dio Matejeva evanđelja, rekli bismo da je Matej naš suvremenik, a što se posebno očituje u drugome dijelu ovoga ulomka koji glasi: “Doista, proširuju (pismoznanci i farizeji, op. I. M.) zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu `Rabbi`“. Ovi me retci podsjetiše na jednu kolumnu pod naslovom “Je li Marx imao pravo?“ (o kojoj sam na ovome mejstu već ranije pisao), a koju je pokojni Željko Mardešić objavio u sarajevskome franjevačkom mjesečniku Svjetlo riječi i koja je kasnije svoje mjesto našla u njegovoj knjizi “Odgovornost kršćana za svijet“ (2005). U toj knjizi Željko priznaje da ga je posebno pogađala činjenica da se početkom devedesetih godina dvadestog stoljeća uopće nije moglo primijetiti da kršćani, preuzimajući vlast u svoje ruke, “na velika vrata uvode novi duh pravednosti, slobode, pomirenja, solidarnosti i obrane siromašnih“. Dogodilo se nažalost ono što se, navodi dobri Željko, nitko nije nadao: kao da ti ljudi nisu posjedovali nikakvih etičkih ni moralnih, a time dakle ni kršćanskih vrednota. Oni su se, navodi on dalje, počeli natjecati da bi zasjeli u prve redove, da bi primili nezaslužene aplauze, da bi zauzeli bolja mjesta i da bi se domogli i stekli “nezarađena bogatstva“.
Osim toga, Mardešić u svome ocrtavanju lika i djela ondašnjih kršćana, a mislim da se u tome nismo promijenili do danas, navodi kako nitko od njih u tome razdoblju nije nikada “dao ostavku zbog lažne pretvorbe, nitko nije istupio javno zbog zloporabe vlasti, nitko nije osudio nepravdu, nitko se izdvojio mišljenjem zbog stanja u društvu, nitko ustao u obranu zapostavljenih“. (Mardešić, 2005:20)
Sve se to onda događalo, ali i danas događa, unatoč Isusovu upozorenju: “Vi pak ne dajte se zvati `Rabbi`, jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa - Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen." Svi mi, međutim, veoma često mislimo da se ove riječi ne odnose na nas, nego uvijek na nekoga drugoga.
Čini se, s druge strane, da su ovu poruku najbolje primili i u praksi proveli prvi “poganski“ kršćani – Solunjani - kojima se Pavao obraća u svojoj prvoj poslanici (1 Sol 2, 7-9.13), u kojoj im priznaje: “Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima.“ |
Imamo li i mi svoje zločeste dečke?
Znam, nije samo početak suđenja bivšemu predsjedniku Vlade RH kao ni blokada računa stranci kojoj je on, zahvaljujući jednome drugome uzniku, o kojem pričah u prošloj kolumni, bio na čelu više godina, događaji koji su obilježili prošle dane, ali i blagoslovljeno naše životno vrijeme. U susjednoj državi zlo u ime Boga, u ime Alaha, htjedoše počiniti ljudi koji uživaju neskrivenu podršku najvišega vrha tamošnje najbrojnije vjerske zajednice. Nakon svega što je sada “izbilo“ u javnost, a o čemu se u nevezanim razgovorima jako dobro znalo, čovjek se jednostavno mora upitati: odakle tolika sprega između nekih vjerskih zajednica i lopova, kriminalaca, razbojnika, ubojica? Jesu li upravo oni najvažniji financijski i “ideološki“ podupiratelji tih zajednica, ili su vjerske zajednice institucije koje daju univerzalnu legitimaciju njihovu djelovanju, stavljajući se tako gotovo uvijek na njihovu stranu.
Usporedbe nisu nikada dobre. No, rijetki su koji će u svojim propovijedima - tumačeći misna čitanja - barem i samo uvijeno upozoriti na zloporabe i nečasna (zlo)djela hrvatskih političkih elita. Kad biste im to i napomenuli, rekli bi vam da se o tome ne smije govoriti s oltara i da su to teme hrvatskih pravosudnih institucija. Slijedom toga, one (državne institucije) smiju se jedine baviti njima. Točno, ali njihovih, institucijskih odluka mnogi od njih pridržavaju se onoliko im je potrebno. Jer mnogi politički “Rabbi“ ovu zemlju, u kojoj se nalaze, drže svojim vlasništvom i za svoje potrebe, tražeći da ih i drugi u tome slijede. Posebno ako na sebi nose blagoslov vjerske zajednice kojoj ponosno pripadaju. Protiviti im se nije nimalo uputno. Pa, vi kako hoćete!
Međutim, što ako strah i šutnja prevladaju ovim podnebljem? Hoćemo li tada “svi biti odgovorni“? |
|
| 13.11.2011 |
piše: Ivan Markešić |
| VEZANI TEKSTOVI |
|
| OSTALI TEKSTOVI |
|
|
|
|
|
|
|
Komentari
O umjetnoj oplodnji kroz javnu raspravu
Zakoni koji diraju u područje poštivanja prava na život, dostojanstva ljudske osobe i prava djece na obitelj ne donose se na temelju političke ucjene, po žurnom postupku i bez javne rasprave... |
|
Komentari
Ima li bar malo humanosti u Crkvi?
U istinski sekularnoj državi religijska uvjerenja ne igraju ulogu u donošenju državnih zakona, koji se primjenjuju na sve građane države neovisno o tome jesu li vjernici i koje su vjere... |
|
Komentari
Božićna duhovnost na samrti
Nepromišljajućem korpusu ove nacije Božić je već tradicionalno izvrstan izgovor za još jednu rundu bezumlja i besmisla, a opsesivna kupovina bogom dana zamjena za sreću i staloženost... |
|
|
|
|
|
|
| STARIJI TEKSTOVI |
|
|
| NAJNOVIJE |
|
Komentari
O umjetnoj oplodnji kroz javnu raspravu
Zakoni koji diraju u područje poštivanja prava na život, dostojanstva ljudske osobe i prava djece na obitelj ne donose se na temelju političke ucjene, po žurnom postupku i bez javne rasprave... |
Komentari
Ima li bar malo humanosti u Crkvi?
U istinski sekularnoj državi religijska uvjerenja ne igraju ulogu u donošenju državnih zakona, koji se primjenjuju na sve građane države neovisno o tome jesu li vjernici i koje su vjere... |
Pod povećalom
Treba se prisjetiti sv. Tome Akvinskog
Zašto je toliki problem je li neka osoba dijete iz epruvete ili nije ukoliko sam Bog nadahnjuje život i određuje koji će spoj muške i ženske spolne stanice napraviti onaj spoj koji će započeti život? |
Slovo, slika, zvuk
Michael W. Smith stiže u Zagreb!
Michael W. Smith jedan je od najpoznatijih svjetskih izvođača i skladatelja suvremene kršćanske glazbe. Njegova su ostvarenja priznata i u mainstream glazbenom svijetu... |
|
| NOVO S FORUMA |
|
Ljudska duša
 erratum, četvrtak 17.5.2012 u 16:59
Web caffe
erratum, četvrtak 17.5.2012 u 16:04
Akt, jedinstveni prikaz ljepote ljudskog tijela
erratum, četvrtak 17.5.2012 u 14:59
Preporuke i komentari tekstova
mucimir, četvrtak 17.5.2012 u 12:40
Sveti Ubald gubijski
Nuclear, četvrtak 17.5.2012 u 12:23
Uloga SPC u pripremi agresije na Hrvatsku
mucimir, četvrtak 17.5.2012 u 11:52
Ljepota katoličke tradicije
miro86, četvrtak 17.5.2012 u 11:38
Papa Ivan Pavao I.
projektant, četvrtak 17.5.2012 u 8:57
Novi tjednik "Nacija"
Konan, četvrtak 17.5.2012 u 8:19
Ukinuta ekskomunikacija Lefevbre biskupima
uKristu, četvrtak 17.5.2012 u 7:52 |
| IZ WEB SHOPA |
|
|
| NAJČITANIJE NA PORTALU |
|
Ima li bar malo humanosti u Crkvi?
Komentari, 16.5.2012
Treba se prisjetiti sv. Tome Akvinskog
Pod povećalom, 15.5.2012
U Sloveniji korumpirani biskup i biskup tata?
Zoom, 15.5.2012
Michael W. Smith stiže u Zagreb!
Slovo, slika, zvuk, 15.5.2012
Biskupi protiv novog zakona o oplodnji
Zoom, 15.5.2012
Turistička sezona kao šansa i izazov
Zoom, 15.5.2012
Izjava o zaštiti djece od zlostavljanja
Zoom, 15.5.2012
O umjetnoj oplodnji kroz javnu raspravu
Komentari, 17.5.2012
Osuda trgovine ljudskim bićima
Zoom, 15.5.2012
|
|
engel73
Laki