• Isus je svojom mukom i smrću solidaran sa svima koji trpe, osobito nepravedno i tako je osmislio ljudsku patnju pa i samu smrt.
KRIŽ KAO NAJVEĆI ZNAK KRISTOVE LJUBAVI Značenje i sadržaj Velikog petka
Mnogima je Veliki petak posebno drag. To je jedini dan u godini kad se ne slavi misno slavlje. No obredi Velikoga petka toliko su bogati i sadržajni, da nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim. Posebice je dirljiva svećenikova prostracija pred razgoličenim oltarom kada zajedno s vjernicima koji kleče moli u tišini odajući čast i hvalu Kristu. Veliku 'jačinu' imaju i liturgijskih čitanja, a posebice sveopća molitva u kojoj okupljena zajednica moli za velike potrebe Crkve i čitavoga ljudskog roda. Liturgija Velikog petka završava činom klanjanja križu, kojim vjernici izražavaju zahvalnost Isusu Kristu koji nas je po svojem križu spasio i doveo nebeskome Ocu, a završni dio obreda je sveta pričest.
Svi obredi Velikog petka odišu dostojanstvenošću i dubokom pobožnošću. Taj dan je možda najbolja prilika da se vjernik kršćanin zagleda u lice Isusa Krista i da razmisli koliko je zapravo velika Božja ljubav. Pred tom istinom niti jedan čovjek, a pogotovo kršćanin ne može ostati ravnodušan. Kristova muka i smrt dotiču čovjeka ondje gdje je najranjiviji: bolest, stradanje, nepravda, patnja dragih nam osoba…sve to izaziva pitanja i dovodi do opiranja ljudske naravi.
Stoga svaki vjernik poput Krista treba uzeti svoj križ i ići za Njim. Možemo li izbjeći patnju bolesti, muku trpljenja i u konačnici samu smrt? Ne, ne možemo! A prihvatiti ih možemo samo u svjetlu Kristove muke i smrti. Jedino promatrajući spasenjski učinak Kristova križa možemo prihvatiti da i naše patnje i križevi imaju smisla. Zbog svega toga Veliki petak je tako lijep i bogat.
Zašto je Isus morao umrijeti?
Veliki je petak dan spomena Isusove muke i smrti na križu. Danas Crkva ne slavi misu ili euharistiju. U obredu velikog petka vjernici liturgijskim slavljem sudjeluju u Isusovoj muci. To je osobito vidljivo u postu žalovanja (v. Mt 9, 15; Mk 2, 20; Lk 5, 34). Žalobni post toliko se ukorijenio u svijest rane Crkve, tako da se taj običaj proširio na sve petke i subote u godini. To nije bio pokornički post, nego vazmeni, jer govori o življenju prijelaza iz muke u uskrsnuće. Veliki se petak počeo slaviti najprije u Jeruzalemu i to u 4. st. Kršćani su se okupljali na Golgoti radi klanjanja križu, a poslije podne su se okupljali radi službe Riječi Božje s čitanjem navještaja Isusove Muke. U 7. st. u Rimu je na veliki petak papa išao bos od Laterana do bazilike Svetog Križa Jeruzalemskoga, noseći relikviju svetoga Križa.
Možda se pitamo: zašto sve to tako moralo s Isusom događati? Zašto nije proživio normalno naš ljudski život? Sv. Pismo daje nam nekoliko odgovora na ova i slična pitanja. Muka, smrt i uskrsnuće su jedna stvarnost koja se događa u etapama. Sam Isus kaže da je sve to trebao pretrpjeti da bi ušao u svoju slavu (v. Lk 24, 26). Muka i smrt bez susljednog uskrsnuća nemaju smisao, all se do uskrsnuća ne može bez muke i smrti.
Isusova muka i smrt nam govore da ima vrednota za koje se isplati dati i svoj život. Te vrednote su ono sto je on propovijedao i živio. Možda je Pilat najbolje izrazio sto to znači biti čovjek kad je za Isusa rekao: "Evo čovjeka!"(Iv 19,5). Pilat je tada rekao dvije stvari. On se najprije narugao Isusu. Znamo kakav je Isus bio u tom trenutku: izmučen, izudaran, bičevan, trnjem okrunjen. Govoreći te rijeci Pilat je izazvao svjetinu da se i ona izruga Isusu.
Znamo jako dobro što je to događanje naroda u takvim trenucima. No, Pilat je tim riječima rekao i duboku istinu: evo što će biti od onoga koji pokuša biti čovjek! Ono što je Isus želio nije bila smrt, nego navještaj i dolazak Kraljevstva Božjega i oslobođenje koje je ono značilo za ljude. To je Isusova središnja preokupacija. Ako istina koju on naviješta, svjedoči i živi bude od njega tražila smrt - on će prihvatiti smrt.
Odanost Očevoj volji
Isus je svojom patničkom poslušnošću popravio onu neposlušnost prvih ljudi koja je bila u dnu prvoga grijeha te se nalazi u svakom čovjekovom grijehu. Isus je molio da križa-patnje ne bude. No, ako je bude, on moli da ostane u volji Očevoj, a Očeva volja jest Isusova ljubav do kraja, do smrti na križu. Isus je trpio i umro u borbi protiv uzroka koji su proizvodili patnju i potlačenost.
Isus je svojom mukom i smrću solidaran sa svima koji trpe, osobito nepravedno i tako je osmislio ljudsku patnju pa i samu smrt. U Isusovo vrijeme postojale su različite diskriminacije: između čistih i nečistih, između Židova i pogana, između muškaraca i žena, učenih i neukih… A sve se to činilo u ime Boga i s njegovim autoritetom. Tako se Boga, koji je prijatelj života i ljudskog zajedništva, koristilo da se zatruje ljudski život i razruši ljudsko zajedništvo. Na taj način Bog je osumnjičen kao neprijatelj čovjeka, kao i neprijatelj njegove radosti i sreće. Isus je oštro ustao protiv tog krivotvorenja vjere. Zbog toga je stava i nauka navukao na sebe mržnju onih koji se služe Bogom da druge drže u ropstvu i potlačenosti.
Vrhunski razlog Isusove muke i smrti na križu jest ljubav. Isus je čovjek totalne ljubavi, čovjek koji je učinio svojom sudbinu poniznih, prezrenih, odbačenih (E. Balducci). Stoga njegovo mučeništvo tvori dio njegovog uklapanja u društvo, njegovog političkog angažmana, njegove privrženosti Bogu i ljudima.
Dođite, poklonimo se!
Kad sve razloge saberemo, onda vidimo da nam Biblija Isusovu mučeničku smrt na križu predstavlja kao uzrok našega spasenja. Zato danas u bogoslužju Riječi čitamo predivan tekst Izaije proroka koji proročki naviješta Mesijino trpljenje za nas. Tu se govori o veličanstvenoj razmjeni na križu. Isus je na križu uzeo sve naše zlo na sebe: duhovno, psihičko i tjelesno zlo. On ga je već otrpio, zlo je pobijeđeno. A u razmjenu nama daruje blagoslov, život, zdravlje, oproštenje, pobjedu nad Sotonom. Ne postoji nijedno ljudsko zlo koje nije pobijeđeno, ne postoji nijedan čovjek za kojega Isus nije dao svoj život. Na nama je da to vjerujemo, na nama je da vjerom prihvatimo i živimo sve blagoslove koje nam je Isus omogućio.
Zato danas, na Veliki petak, kao naš odgovor na Isusovu ljubav za nas u drugom dijelu bogoslužja imamo obred klanjanja križu. Taj križ nam govori najprije o drvetu kao nositelju smrtnoga ploda, a onda o drvetu koje nosi plod života. Pitanje je, kršćanine, što ti misliš o križu Kristovu, što tebi križ znači, odbacuješ li križ života? Danas dođi i pokloni se najvećem znaku Kristove ljubavi, a to je križ.
Treći dio obreda velikog petka jest pričest. Jučer smo posvetili hostije i za danas. Danas se Crkva uzdržava od mise-euharistije, ali ne i od pričesti. Na koliku li nas vjeru potiče ovo bogoslužje? Jesmo li kadri to shvatiti? Otajstva Velikoga tjedna jesu proslava središnjih događaja povijesti spasenja.
Kršćanski svijet U Australiji živi 27 posto katolika U povodu pastirskog pohoda pape Benedikta XVI. Australiji vezanog uz 23. svjetski dan mladih, Središnji statistički ured Crkve objavio je statističke podatke Crkve u Australiji...
Kršćanski svijet Svetkovina Tijela i Krvi Kristove Tijelovo kao posebni blagdan posvećen svečanom čašćenju Presvetog oltarskog sakramenta nastaje u 13. stoljeću, a na cijelo se zapadno kršćanstvo proširuje tek u 14. stoljeću...
