|
 |
| • Sam redatelj kaže kako je želio izbjeći jezik i razgovor u filmu, jer su oni uvijek vezani uz vrijeme, a vrijeme narušava čistu sadašnjost. |
|
|
|
HRVATSKO IZDANJE FILMA O SAMOZATAJNOM ŽIVOTU KARTUZIJANACA
Hrvatsko izdanje filma Veličanstvena tišina
Film Veličanstvena tišina prikazan je prošle godine u sklopu manifestacije Dani kršćanske kulture, a zbog dobre reakcije publike i velikog interesa javnosti ove je godine objavljeno njegovo hrvatsko izdanje. Film će bit predstavljen u sklopu manifestacije Dani kršćanske kulture, a predstavljanje i projekcija će se održati 12. ožujka u splitskom kinu Zlatna vrata u 16.30 sati.
Još od 11. stoljeća samostan kartuzijanskoga reda Grande Chartreuse smješten u idiličnom krajoliku francuskih Alpa, drži se jednim od najasketskijih samostana na svijetu. Njemački filmski stvaratelj Philip Gröning pisao je 1984. godine kartuzijanskome redu tražeći dopuštenje da snimi dokumentarni film o njima. Rekli su mu da će mu se javiti. Šesnaest godina kasnije bili su spremni.
Gröning je, bez filmske ekipe ili umjetne rasvjete, šest mjeseci živio u monaškim odajama snimajući njihove dnevne molitve, zadaće, obrede i rijetke izlete. U filmu je dakle riječ o monasima Kartuzijanskog reda, jednog od najstrožih redova Katoličke crkve, koji ne jedu meso, ne spavaju u intervalima dužim od tri sata, a razgovaraju samo kada rad to zahtijeva, izuzimajući molitvu.
Stroga i postojana životna rutina 1000 godina starog reda, kojem je cilj i želja u tišini i samoći naći i slaviti Boga, odvija se gotovo bez riječi pred očima gledatelja, dok tišinu samo povremeno prekidaju zvona, zvukovi svakodnevnih radnji i vremenskih prilika.
Veličanstvena tišina snažan je film koji u 162 minute trajanja ima 2 minute razgovora. Sam redatelj kaže kako je želio izbjeći jezik i razgovor u filmu, jer su oni uvijek vezani uz vrijeme, a vrijeme narušava čistu sadašnjost. Premda je očito da vrijeme prolazi, izmjenom svjetla i tame, dana i noći, dnevnog reda, godišnjih doba, vremenskih prilika, sezonskih radova... gledatelj se osjeća zaustavljenim u vremenu tišine koju samo povremeno prekidaju zvukovi. |
|
Ovaj transcendentni, jedinstveni film teži utjeloviti samostan više nego samo prikazati ga - film nema studijske glazbe, glasa pripovjedača ni prethodno snimljenih sekvenca. Preostaje ono zadivljujuće elementarno: vrijeme, prostor i svjetlo.
Jedna od najčarobnijih i najpoetičnijih kronika o duhovnosti ikada stvorena, Veličanstvena tišina potpunim uranjanjem u utišanost monaškoga života poništava granicu između platna i gledatelja. Više meditacija negoli dokumentarni film, predstavlja rijetko, zanosno iskustvo za sve gledatelje. |
|
