|
 |
| • Tko su uopće ti likovi nagurani uokolo prikaza Trojstva, čije se sjene gube u beskonačnoj dubini neba, pomiješane sa kerubima, serafima, anđelima...? |
|
|
|
POVODOM SVETKOVINE SVIH SVETIH:
Tko su ovi?!
Prije mnogo godina, za vrijeme tradicionalnog popodnevnog bogoslužja na groblju, na dan Svih svetih, jedan stari župnik pokušao je objasniti ovu svetkovinu na sljedeći način: ''Kaže se da za vedre noći čovjek može izbrojiti i do dvije tisuće zvijezda na nebu, a da ih ima na milijune koje plamte tamo gore, ali ih ljudsko oko ne može vidjeti jer mu je 'domet' ograničen''.
Ova naoko trivijalna usporedba, izvrsno opisuje stvarnost svetkovine Svih svetih, a izabrani primjer slike uz ovaj tekst autora Albrechta Durera (Oltar Landauer, 1511, Kunsthistorisches Museum, Beč) to i potvrđuje. Nekoliko je ključnih riječi koje bi mogli izdvojiti iz misnih čitanja i molitava na taj dan. Na prvom mjestu stoji zajedništvo i okupljanje, potom mnoštvo i blaženstvo!
Tko su dakle Svi sveti? I tko su uopće ti likovi nagurani uokolo prikaza Trojstva, čije se sjene gube u beskonačnoj dubini neba, pomiješane sa kerubima, serafima, anđelima...? Vratimo se na čas na onih dvije tisuće zvijezda koje možemo prepoznati.
Dakle, na slici vidimo u centru Prijestolje milosti ili Presveto Trojstvo; Bog Otac, zaogrnut zlatnim plaštem kojeg razgrću anđeli, drži svog Sina pribijenog na križ. Iznad njih u kružnom oblaku anđela leti golubica Duha Svetoga. Oni su centar okupljanja – jezgra neba. Svi oni koji ih gledaju licem u lice, koji ga vide "kao što on jest" su sveti. Njihova imena nisu bitna, štoviše, u tom "velikom mnoštvu, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakog naroda, i plemena, i puka, i jezika", najmanje je onih koje možemo raspoznati i zvati imenom.
Ipak, raspoznajemo s lijeva Bogorodicu u plavoj haljini, a na desno svetog Ivana Krstitelja u smeđkastoj tunici i zelenom ogrtaču. Raspoznajemo i vojsku mučenika s lijeva, svetice Barbaru, Doroteu, Agnezu, Katarinu Aleksandrijsku, no i mučenici nam se gube u dalekom mnoštvu nepoznata imena. Jedino u što smo sigurni je da ih je mnoštvo uokolo Božjeg prijestolja. S desne strane su starozavjetni pravednici i proroci, poput Mojsija pokrivene glave i s pločama deset Božjih zapovjedi u rukama, ili pak kralja David s harfom, no i oni iščezavaju u daljini zaobljenih kompozicijskih redova. U nižoj zoni nalaze se brojni likovi iz crkvenog i političkog života, pape i kraljevi, kardinali i kancelari, redovnici i činovnici, te svekoliki puk ubrojen u sretno mnoštvo vječne Božanske audijencije. U dostojanstvenom liku s carskom krunom na glavi, nasuprot Papi, stoji Karlo Veliki čiji je lik ponovno aktualan ovih dana u kontekstu traženja kršćanskih korijena ujedinjene Europe, nesigurne u sigurnost idealnog tvorca kršćanske i ujedinjene Zajednice prije više od tisuću godina.
Među svetima nisu samo oni "klasični", već Durer slika i svoje suvremenike, samo njemu poznate ljude u onodobnim nošnjama, pa čak i donatora oltarne pale Mathiasa Landauera, kojega u raj uvodi sveti kardinal. U donjem djelu slike nalazi se zemaljski krajolik, a na brežuljku stoji potpis i lik slikara Albrechta Durera. Zemaljska sfera postaje prostor putujuće Crkve koja se okuplja oko grobova svojih milih u punini nade da su postigli svetost, ili pak oproštenje. Ipak, oko Prijestolja milosti, to jest Svetog Trojstva, ostavljeno je dovoljno prostora, koji jasno pokazuje put putujućoj Crkvi, koja ovih dana slavi Nebeski Jeruzalem.
I dok se tako vraćamo s groblja, svatko sa svojim mislima i molitvama, dok mrak pada na kamene ploče, a titrava svijetla svijeća ocrtavaju urezana imena onih koji počivaju, tko može reći da mu je svejedno!? Tko se ne bi volio vidjeti kao jedan od onih iz nebrojena mnoštva pozvanih na gozbu u Nebeskom Jeruzalemu!? Uostalom, ulaznica još uvijek ima dovoljno, upravo se kida novi blok karata... |
