• Je li opravdano birati vjeru po samovoljnom izboru?
Vjera u samoposluzi
"Ovo djelo Bog hoće - odgovori im Isus - da vjerujete u onoga koga je on poslao." (Iv 6, 29)
Supermarket je korisno mjesto. U njemu se po najpovoljnijim cijenama može naći sve što je čovjeku potrebno za život. Može se čak i birati, uspoređivati cijene istog proizvoda različitih proizvođača. U religiji to i nije baš tako. U supermarketu je uvijek ono što tražimo i što nam može poslužiti nadohvat ruke, no u pravoj religiji vjera se ne može nabaviti, ona je prvi duhovni dar koji primamo te mora biti upravljana i njegovana. U supermarketu je svejedno hoćemo li uzeti jedan ili drugi proizvod, ali u religiji nije svejedno odabrati jednog ili drugog boga i povjeriti mu svoje vjerovanje.
Religija nije supermarket gdje svatko može uzeti vjerovanje koje traži kako bi zasitio svoju dušu, gdje je svejedno vjerujemo li u reinkarnaciju ili život u raju, molimo li se Isusu Kristu ili Budi, vješamo li kristale ili krunice na svoje zidove. No svejedno, nerijetko se ponašamo, i ja sam, baš kao da smo u samoposluzi, vjerujući u ono što nam odgovara i skloni vjerovati svakoj našoj pobožnoj ideji kao apsolutnoj istini. Vjerovanja se danas stvaraju po potrebi, kao što se i proizvodi rade prema potrebi te u različitim oblicima nude kao na sajmu, a na nama je samo odabrati koja nam vjera najviše odgovara. Za svaku misao koja nam padne na pamet, moguće je pronaći literaturu koja će tu misao potvrditi, no je li opravdano birati vjeru po samovoljnom izboru?
Papa Benedikt XVI. nas je 12. rujna u svom predavanju (Vjera, razum i sveučilište) na sveučilištu u Regensburgu, koje je izazvalo mnogo rasprava u svezi odnosa Pape prema islamskom svijetu, podsjetio da vjera mora biti racionalna. A moderne religije nisu racionalne. To su religije brzih i laganih odgovora na pitanja i probleme. Pod modernim religijama i vjerovanjima podrazumijeva se, naravno, New Age, gdje je legitimno i ispravno vjerovati bilo čemu i u bilo što. U takvoj 'lažnoj' religiji moguće je naći vjerovanje za svaku prigodu i potrebu, izabrati duhovnog vođu po vlastitoj mjeri ili stvoriti vlastitu duhovnost.
Zasigurno je lijepo živjeti u mašti, zamišljati anđele, duhove, izvanzemaljce i druga bića kako nevidljivo lepršaju oko nas i samo im se treba otvoriti kako bi nas vodili; zamišljati sile i energiju koje samo treba preuzeti od kojekakvih mudraca ili iz prirode same, vjerovati u kamenčiće, kristale i talismane koji nas štite od zle energije i omogućavaju život bez briga… Vjerojatno bi bilo zgodno kad bi, kao u supermarketu, mogli kupiti vjeru po želji, a potom je mogli zamijeniti ili odbaciti kad nam više ne koristi zamjenjujući je nekim novim vjerovanjem. Vjera se, istina, mijenja, bolje reći razvija i raste, ali u vjeri je jako bitno koristiti razum i nikad ne zaboraviti gdje stojimo: u mašti i fantaziji ili u stvarnosti. Vjera pojedinca mora slijediti njegov fizički razvoj i oblikovati se u skladu s realnošću, jer ako vjera ne raste, s godinama propada i umire. Vjera se, dakle, ne bira po želji, već razumom i u skladu s realnošću.
Zamislim čovjeka koji je bio vjernik do prve pričesti. Tada se iz određenih razloga odvojio od Crkve i vjere, potpuno zapostavljajući vjerske običaje i razmišljanje o Bogu. Kad nakon dvadeset godina, suočen s problemima koje sam ne može riješiti, ponovno počne razmišljati o vjeri, razmišljat će na način osnovnoškolca jer od tada nije dirao svoju vjeru, a takva vjera mu neće moći biti od koristi i ponovno će je odbaciti. Nužno je, zato, vjeru odgajati, a vjera se odgaja ne samo kroz molitvu nego i preko razuma. Vjera, štoviše, zahtjeva određenu razumnost čovjeka i sposobnost racionalnog preispitivanja kako bi se razabrala kriva od pravih vjerovanja i shvatio dublji smisao veze između Boga i čovjeka, odnosno vjere, koja čovjeku omogućava biti čovjekom u pravom smislu riječi i 'na sliku i priliku Božju'.
Papa Benedikt XVI. započeo je svoje predavanje govoreći kako je u današnjem svijetu pitanje o Bogu nužno postaviti koristeći razum te kako je sama pobožnost bez upotrebe razuma u suprotnosti s Božjom prirodom u kojoj čovjek ima udjela upravo kroz razum. Djelovanje potaknuto vjerom je odvažno, no još je odvažnije, ali i bolje, svoju vjeru posavjetovati s razumom. Čovjeku je podareno oboje, i vjera i razum, pa je logično da se zanemarivanje ili jednog ili drugog protivi naravi čovjeka, ali i Bogu koji je njegovu narav stvorio. Isto tako, ako se zanemari vjera, a čovjek pouzda samo na prirodne znanosti, ostat će zakinut za odgovore na ljudska pitanja o porijeklu i sudbini svijeta te mnogim drugim stvarima vezanim uz religiju koja stavljaju čovjeka u vezu s Bogom. Vjera tada postaje subjektivna i nedokaziva stvar privatne naravi koja varira od čovjeka do čovjeka.
Vjerovanja uzeta po želji uzimamo kako bi dali smisao svom životu, olakšali si život i objasnili neobjašnjive stvari. Ako se npr. pojave znakovi u polju, onda su nas posjetili izvanzemaljci, ako razmišljamo o pokojnom rođaku, onda nas posjećuje njegov duh ili što ja znam što već. Jasno je da je svaku našu sumnju moguće objasniti, da za svaki naš problem postoji rješenje, štoviše mnoga objašnjenja i rješenja, ali upravo i jedino stojeći jednom nogom u stvarnom svijetu možemo biti u stanju stvarno shvatiti ono što nam Bog želi reći. Vjere i vjerovanja modernog doba koje kao pružaju zadovoljstvo i nadu u bolji svijet obmanjuju čovjeka nudeći mu upravo ono što želi čuti, dok je u vjeri vođenoj razumom nužno prihvatiti realnost sa svim njenim poteškoćama i nedostacima. Sigurno je atraktivno živjeti u bajci, ja ne bih imao ništa protiv da mogu letjeti kako to ponekad zamišljam, a nije li želja većine ljudi da im se ostvari poneki nerealan san, no pouzdati se i cijeli svoj život provesti u mašti je, s oproštenjem, suludo. Bog ne želi da odbacimo razum nego upravo suprotno, da se njime u što većoj mjeri služimo jer samo razumski naša vjera može biti sposobna govoriti o Bogu.
I za kraj još jednom: vjera se ne bira samovoljno i neodgovorno, nego je u njezinoj naravi, i kao njen sastavni dio, smješten ljudski razum. Vjera mora moći položiti račun razumu i objasniti se, a ona vjerovanja koja nemaju pokriće u stvarnosti, nisu ništa drugo nego plod mašte i kao takva ih treba odbaciti.
Među nama Postoji li vrag ili smo opsjednuti njime? I dok jedne hvata strah, a druge uzbuđenje, susrećemo se sa raznim razmišljanjima, od onih da đavao, kao i Superman, ne postoji do onih da je đavao u svakome od nas ili da nas vreba iza svakog ugla...
Među nama Služi li tehnika čovjeku ili čovjek tehnici? Ogromne tehničke mogućnosti trebale su čovjeku pomoći da zagospodari prirodom, no ta tehnika zapravo je zavladala čovjekom budući da se on povukao i prepustio vodstvu tehnike...
