|
 |
| • Vjerovati u Apostolsko vjerovanje je ono što karakterizira katolika. No, u vjeri je potrebno i više od vjerovanja, vjeru je potrebno izraziti i živjeti. Onaj tko vjeruje da Bog postoji, nije vjernik ako ne živi kao da Bog postoji. |
|
|
|
OVAJ TKO VJERUJE DA BOG POSTOJI, NIJE VJERNIK AKO NE ŽIVI KAO DA BOG POSTOJI:
Ispovijedanje osobne vjere
''Vjera srca postiže pravednost, a priznanje usta spasenje.'' (Rim 10, 10)
Postoje dvije službene katoličke ispovijesti vjere, Apostolsko i Nicejsko-carigradsko. Ta vjerovanja recitiraju se kod svetih misa, a dobri vjernici često ih ponavljaju u svojim molitvama. Unatoč dogmatske i službene vjerodostojnosti tih vjerovanja, osobna vjera ni jednog katolika nije ograničena. Svatko može svoju osobnu vjeru izraziti i vlastitim riječima.
Moje vjerovanje
Vjerujem u Boga koji je jedan u tri osobe: Otac stvoritelj svijeta, Sin otkupitelj svijeta i Duh Sveti uzdržavatelj svijeta. Bog je dobar i pun svih drugih vrlina, postoji oduvijek i živi vječno u nebu. Bog se stavlja u odnos sa stvorenjem brinući se za njega, on sam u osobi Sina utjelovio se kao stvoreno i materijalno biće kako bi pozvao čovjeka da se uzdigne iz stanja materijalnosti u kojem se nalazi i tako ostvario svoj plan spasenja.
Vjerujem da je čovjek, koji je stvoren od Boga kao vrhunac stvaranja, stvoren na sliku Božju. Čovjek ima materijalno tijelo i nevidljivu dušu. Zahvaljujući Božjem djelovanju ima mogućnost uzdignuti se iznad svojih granica, budući da ih je Bog, kao utjelovljeni čovjek, nadvladao prvi. Čovjek živi na zemlji kako bi iskusio život i naučio odnositi se po Božjoj volji, tj. voljeti i živjeti zajedništvo s drugima.
Vjerujem da u prirodi, životinjama, biljkama i ostalim materijalnim i stvorenim stvarima prebiva Duh Sveti koji ih uzdržava, a koje postoje kako bi veličale Boga i omogućile život mogućim. Stvoreni svijet je mjesto gdje se Bog susreće sa stvorenjem. Stvorene stvari su savršen rad Božji.
Vjerujem kako su svi ujedinjeni ljubavlju u harmoniji života u svim njegovim dijelovima.
Objašnjenje vjerovanja
Vjerujem u jednog Boga, Oca svemogućega; i u Isusa Krista jedinorođenoga Sina Božjega, našega Gospodina i u Duha Svetoga, svetu Crkvu i uskrsnuće tijela. To je otprilike temelj po kojem je sastavljeno Apostolsko vjerovanje, ali i temelj za ispovijest vjere svih kršćana. Pišući moje vjerovanje, želio sam se izraziti pomalo drugačijim rječnikom od službene verzije, koncentrirajući se na tri dimenzije postojanja: duhovno, 'ljudsko' i materijalno, a ne samo na Boga kao sadržaj vjerovanja. U tri odlomka, spojena s posljednjom rečenicom vjerovanja, htio sam ukratko izraziti svoje vjerovanje o tome tko je, kakav i što radi Bog, čovjek i priroda.
Centar kršćanske ispovijesti vjere trebao bi biti Isus Krist, no u mojem vjerovanju ne postoji izravan naglasak na otkupiteljski čin Isusa Krista u utjelovljenju, muci, raspeću, uskrsnuću, ponovnom dolasku na kraju vremena, već jednostavno na Bogu koji se objavljuje u vremenu u svrhu 'spašavanja' svijeta, u čemu se 'čin' Isusa Krista podrazumijeva. Taj propust nastao je zato što nisam znao kako te istine ukomponirati u odabrani stil vjerovanja i jer nisam želio pisati predugačko vjerovanje. Po strani sam ostavio i neke druge tvrdnje iz vjerovanja kao: zajedništvo svetih, uskrsnuće tijela i život vječni, jer mi se to čini više kao posljedica onoga u što zapravo vjerujem. S druge strane, jasno je da jedna ispovijest vjere ne može u sebi sadržati komplet svih stvari u koje se vjeruje.
U prvom odlomku izražavam svoje vjerovanje u Presveto Trojstvo u kojem se razlikuju Otac, Sin i Duh Sveti, no ono što je Otac to je i Sin, a također i Duh Sveti: vječan, svemoguć, savršeno dobar. Sva trojica su vječni, no nije više bogova vječno, nego je samo jedan Bog vječan. To je Trojstvo, nitko nije ništa više od drugoga, a ipak su sva trojica jedinstveni. Tako vjerujem u jednog Boga u tri osobe. Jedna profesorica u srednjoj školi jednom je prilikom rekla kako možemo biti sretni što je naš Bog dobar Bog i prisjećajući se toga, u vjerovanju sam spomenuo kako je Bog dobar kao njegovu prvotnu kvalitetu, a sve ostale: svemoguć, sveznajući…, mogu se iščitati iz tvrdnje da posjeduje sve druge vrline u savršenoj punini.
Činilo mi se bitnim naglasiti kako se Bog povezao sa svojim stvorenjem i da se brine za ono što je stvorio. Zato je i poslao svog Sina na svijet. Rečenica u kojoj se kaže da Božji Sin poziva čovjeka da se uzdigne iz svoje materijalnosti, sadrži poruku spasenja i cijeli misterij Isusova života na zemlji, Isusa koji je Krist, koji biva mučen i raspet te nakon smrti na križu uskršava iz carstva mrtvih, uzlazeći na nebo i šaljući Duha Svetoga.
Drugi dio vjerovanja govori o čovjeku. On je stvoren posljednji i našao se u prirodi pripremljenoj za njega. Priroda ne služi samo kako bi pokazivala božansku ljepotu, već kako bi bila mjesto u kojem čovjek živi i koji uređuje u slobodi, istražujući i objašnjavajući stvarnost, stvarajući iskustvo života. Priroda je i mjesto u kojem čovjek susreće Boga. Čovjek je drugačiji od ostalog stvorenja jer je stvoren na sliku samog Boga, ali je različit i od Boga jer ima materijalno tijelo. Uzdignuti se iznad svojih granica znači da čovjek može proći granice materijalnog i prolaznog svijeta zahvaljujući Isusu Kristu koji je prvi, kao čovjek, prešao i uništio te granice. Na zemlji ta ograničenja još uvijek postoje, ali s otvorenim vratima kraljevstva Božjeg, ta ograničenja ne mogu ograničiti nikoga. Drugim riječima, uskrsli Krist je princip i našeg uskrsnuća. Posljednja rečenica u odlomku o čovjeku želi sugerirati da je Duh Sveti prisutan u djelima ljudi pomažući, održavajući, posvećujući i usavršavajući ih.
Kratak odlomak o svim stvorenim stvarima, a koje nisu čovjek, umetnuo sam u svoje vjerovanje kako bih dao značenje stvorenom svijetu kao materijalnom, ali i božanskom mjestu stvorenom i željenom od Boga. Bog je stvorio, održava i vodi sva stvorenja. Budući da se Boga ne može susresti u njegovom nebeskom stanu, Bog nam dolazi u susret upravo na ovaj svijet koji svjedoči Boga u svakom svojem djeliću. Kad kažem da stvorenje omogućava život mogućim, želim jednostavno reći kako svijet daje vrijeme i prostor u kojem stvorenje živi te da bez svijeta ne bi bilo moguće ni spasenje tog istog svijeta. Jedan filozof kaže da je ovaj svijet nagori mogući, a drugi da je upravo najbolji mogući, a ja vjerujem da je jednostavno savršen i da ne može biti ni bolji niti lošiji.
Zaključna rečenica želi izraziti jedinstvo i povezanost svega. Bog je princip tog jedinstva koje se ostvaruje u savršenoj harmoniji zahvaljujući ljubavi. Ni jedan dio stvarnosti ne postoji sam za sebe već u odnosu i zajedništvu sa svim drugim dijelovima.
Smisao vjerovanja
Vjerovati u ono što nam nalaže Apostolsko vjerovanje je ono što karakterizira katolika. No u vjeri je potrebno i više od vjerovanja, vjeru je potrebno izraziti i živjeti. Onaj tko vjeruje da Bog postoji, nije vjernik ako ne živi kao da Bog postoji. Bit vjerovanja nije vjerovanje kao takvo već ostvarenje vjere u životu. Zato pozivam čitatelja ovog teksta da i sam napiše svoje vjerovanje, svjestan da ako ne radi ono što vjeruje, na kraju počinje vjerovati ono što radi. To je zapravo i razlog pisanja ovog vjerovanja, kako bih jasno i glasno rekao iza čega stojim i tako se ohrabrio u življenju te iste vjere.
Ispovijedanje službenog vjerovanja može vrlo lako postati isprazno i bez posebnog značenja i zato smatram da je korisno sjesti i sastaviti svoje vlastito vjerovanje koje će sadržavati stvari koje su u našem životu od presudne važnosti.
Mi kršćani vjerujemo u Boga koji se čini nelogičnim. Susjedi drugih ili nikakvih vjerovanja lako pronalaze kontradiktornosti. Naš Bog je jedan, a zapravo su tri Boga? Što je onda, jedan ili tri i kako je moguće da su tri jedno? Kako je moguće da su prošlost, sadašnjost i budućnost tri realnosti, a jedno te isto vrijeme, tako je moguće da je i Bog jedan u tri osobe. On nije egoističan ili usamljen Bog, već Bog koji komunicira. Naš Bog je dobri Otac? Kakve to ima veze sa svemogućim i sveznajućim Bogom koji vlada cijelim Svemirom? Nije li kontradiktorno da je Bog, stvoritelj svega, naš otac, prijatelj, da kao čovjek trpi i umire, da mu je potrebna naša pomoć? Kako je uopće moguće razumjeti našeg Boga? I zato je dobro sastaviti osobno vjerovanje, kako bi se razmotrilo gdje mi stojimo u našoj vjeri prema Bogu i dalo razlog našoj vjeri, na što smo iz dana u dan pozvani - svjedočiti svoju vjeru u svijetu. |
