• Za suživot na zemlji potrebno je ne ostati zatvoren u svoj svijet i svoju zbilju već ući u zbilje drugih ljudi. Inače bismo se okrenuli od našeg temeljnog poslanja, živjeti u zajednici sa svim ljudima.
ŠTO JE NESTVARAN SAN, A ŠTO REALNOSTI? Život u bajci
''Jer, sada gledamo s pomoću zrcala, s pomoću zagonetke, a potom ćemo licem u lice. Sad djelomice poznajem, a potom ću jasno poznati kako me i Bog poznaje.'' (1 Kor 13, 11)
Nije li život samo san, a stvarnost ništa više od iluzije, postulirao je profesor filozofije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu dr. Alojz Ćubelić, upoznavajući nas s različitim filozofskim pogledima na svijet. Iako sam si već više puta potvrdio stvarnost svijeta i zbiljnost življenja, ova mi rečenica još uvijek ostaje u glavi i podsjeća na razmišljanje o pravoj stvarnosti. Živimo li mi zaista u realnosti ili si tako jednostavno umišljamo jer nemamo spoznaju i znanje o onome što je zbiljsko, što uistinu jest? Život, nije li on besmislena igra, nestvaran san iz kojeg se treba probuditi?
Da je život stvaran, odnosno iluzija, može se pronaći podjednaki broj više-manje vrijednih hipoteza. Tako se kršćanski vjerodostojno može reći da je ovaj život zaista tek predokus pravog života koji nas čeka nakon smrti te da ćemo tek nakon ovog života vidjeti stvarnost onakvom kakva ona jest. Ipak, suočeni sa stvarnim problemima koji pritišću našu egzistenciju, naše emocije, interese i cjelokupnu stvarnost, složit ćemo se da je život stvaran jer bez življenja te hipoteze nemoguće je biti odgovoran, a niti slobodan na ovome svijetu.
Susret s brojnim realnostima
U narodu se za zbunjene osobe kaže da žive u nekom svom svijetu, da su u svom filmu ili da borave u sedmom nebu, a slična ideja javila mi se prilikom blagoslivljanja kuća ove godine. Ulazeći u pedesetak stanova i kuća svakodnevno kroz dvadeset dana i zanimajući se o životu obitelji koje sam posjećivao i s njima se za njihov blagoslov molio, zaključio sam da svatko od nas živi u nekom svom svijetu. Ulazak u svaku novu obitelj za mene je bio ulazak u novi svijet, novu stvarnost u kojoj vrijede drugačija pravila, drugi zakoni, drugi principi, druga zanimanja, drugi interesi, uvijek nešto drugo. Ta različitost ima svakako puno pozitivnih strana, no ima i nekoliko negativnih jer ni jedna od tih obitelji nije svjesna, a nije ni u mogućnosti shvatiti cjelokupnu stvarnost drugih obitelji. Kao onaj koji je sve te domove posjećivao, bio sam u povlaštenom položaju susresti se s mnogobrojnim realnostima i možda s jedne objektivnije strane promotriti ono što u ovom tekstu smatram objektivnom stvarnošću, zbiljom, odnosno realnošću.
Živjeti u svom svijetu ne mora biti loša stvar jer svatko je zapravo i pozvan biti poseban i živjeti prema prirodi svoje osobnosti, no živjeti u svom svijetu ili kao što naslov ovog teksta sugerira, živjeti u bajci, postaje problematično kad nas naša stvarnost zatvara od stvarnosti drugih ljudi i kad naš svijet ulazi unutar tuđih svjetova narušavajući njihov red onemogućujući egzistiranje istih. Za suživot na zemlji potrebno je ne ostati zatvoren u svoj svijet i svoju zbilju već ući u zbilje drugih ljudi. Inače bismo se okrenuli od našeg temeljnog poslanja, živjeti u zajednici sa svim ljudima. No da bi suživot bio harmoničan, treba težiti skladnom preklapanju naših vlastitosti uvažavajući i poštujući tuđe. Uvažavajući i poštujući ono što drugome pripada, svakome pojedinom stanovniku i biću ovog planeta i cijelog svemira.
Treba pritom biti svjestan da svaki naš postupak ima utjecaj na našeg bližnjeg, a k tome i svakog našeg bližnjeg. Vjerujem da svaki naš čin ne utječe samo na onoga koji nam je neposredno blizu već na svakog čovjeka na ovoj zemlji. Kao što čimbenici koji utječu na pojedini ud našeg tijela, ostavljaju posljedice na cijelom tijelu, tako i svaki čin prema bližnjemu, a u što se ubraja i čin prema nama samima, ostavlja posljedice na cijelo čovječanstvo. Ako susjedu ukradem 100 kuna, nisam ih ukrao samo njemu, već od cijelog čovječanstva, pa i od samog sebe. S druge strane, ako nešto darujem, dao sam i sebi. Ne kaže li se: tko više daje, više prima?
Što je stvarnost?
Ono što se čini na sjeveru ima posljedice na jugu kugle zemaljske i ako se netko obogati u Švicarskoj, netko će na Madagaskaru zbog toga osiromašiti. Na primjeru bogatstva i siromaštva između kojih iz dana u dan razlika postaje sve veća, poprilično se jasno vidi kako svako otimanje novca, a i svako pretjerano bogaćenje znači otimanje novca od naših bližnjih, bili oni naši susjedi ili živjeli oni na drugom kraju svijeta. U trenu kad narušimo temeljno pravilo bon-tona, ne prisvajati si više nego nam pripada, netko će biti prisiljen imati manje nego mu pripada, a budući da koliko kome pripada određuju bogati, jer oni imaju tu moć, vrlo je bitno da oni posjeduju svijest o stvarnosti i obzir prema siromašnijima. Nažalost, upravo oni najčešće žive u bajci i bez obzira prema stvarnom svijetu.
Nije potrebno ići na drugi kraj svijeta kako bi se uvidjelo što je stvarnost. Dovoljno je posjetiti susjeda i uvidjeti koliko on od nas drugačije živi, a najčešće je upravo to ono što nam nedostaje. Dobrostojeća obitelj druži se s ostalim jednako dobrostojećim obiteljima zanemarujući čak i postojanje onih slabije stojećih iako su im to redovito prvi susjedi. Bogati ljudi, živeći u nekoj svojoj bajkovitoj stvarnosti neograničenih ili barem pretjeranih mogućnosti, nisu uopće svjesni da dok oni zbrajaju eure, mijenjaju automobile, igraju Playstation 3, pokraj njih netko doslovno gladuje, po zimi se smrzava, a za tuš nije nikad niti čuo. Najveći je problem što bogati za siromašne ne žele ni znati jer ne žele napustiti ugodan ambijent svoje nestvarne umjetne stvarnosti. Kad bi izašli iz svoje bajke u stvarnost morali bi priznati kako je njihovo bogatstvo nelegitimno.
Žalosno je što ostajemo zatvoreni u svojim bajkama na račun drugih i bez obzira prema njima. A svi smo jedna velika obitelj i ne možemo se zavaravati da je sve u redu ako nekome od naših bližnjih nije sve u redu. Svetac je jednom rekao da ako ja posjedujem dvije haljine, a moj susjed niti jednu, onda je jedna haljina koju imam zapravo od onoga koji nema niti jednu.
Kako mogu pomoći Crkva i vjernici?
Ljudi koji se nazivaju vjernicima nužno vode brigu o bližnjima jer ih na to navodi moralni zakon kojeg kao vjernici moraju poštivati ako svoju vjeru žele živjeti. Da je npr. Nizozemska ostala vjernička zemlja upala bi u krizu jer svoje bogatstvo ne bi mogli opravdati. Postoje ljudi koji ne idu u crkvu jer smatraju kako je to mjesto za grešnike, a oni su tek jednostavni pošteni ljudi, no ne bi li se njihovo nedolaženje moglo razumjeti i kao zataškavanje vlastitih grijeha? Kad bih se ja kao rođeni bogataš, iako nisam kriv što sam rođen bogat, pitao o razmjeru mog bogatstva s mojim vršnjakom koji živi u drvenoj kući bez struje pokraj moje vile, bio bih prisiljen razumjeti da je stvarnost mog života različita od one mog siromašnog susjeda i da moje bogatstvo stoga, ako mi je stalo do poštenja, ne smijem uskratiti svom bližnjemu.
Ne radi se o tome da se bogati odreknu svog bogatstva i podare ga siromašnima, da Crkva proda sve svoje crkve i novcem nahrani cijeli svijet jer time bi problem bio riješen samo za jedan trenutak, a život se nastavlja i sutra. Idealno bi bilo kad bi svatko imao koliko mu je potrebno i kad bi svatko mogao živjeti svoju stvarnost i svoju bajku ne pokušavajući je odvojiti i živjeti neovisno od stvarnosti drugih ljudi budući da se one, hoćemo mi to ili ne, međusobno isprepliću.
Stvarnost se ne tiče samo novaca o kojima ovi primjeri govore, no o njima mi je najlakše pričati jer oni danas uvelike određuju stvarnost. Svakako, valjalo bi govoriti i o stvarnostima kao što su poštovanje, sloboda, obrazovanje, zdravstvo i mnogim drugima, no to promišljanje radije ostavljam svakome tko se na njega usudi odvažiti budući da to predstavlja i određeni rizik egzistencije kojeg je nužno prevladati kako bi se veća stvarnost ovog svijeta, a na tragu one vječne stvarnosti koja nadilazi sam život, mogla dokučiti.
Razumjeti vlastitu stvarnost - prvi korak
Tko želi izaći iz svoje bajke pozvan je otvoriti se svijetu i preuzeti važnu zadaću vrednovanja svakodnevnih situacija i promatrati i razumijevati svijet u svakom njegovom dijelu. Potrebno je pritom držati otvorene oči, srce iskreno i bistar um spreman na promišljanje i uređivanje svijeta po Bogom danoj čovjekovoj naravi. Nedavno je prošla Nova Godina koje može poslužiti kao prilika, kakvih uostalom ima sve više, da se čovjek zaustavi i orijentira, osvrćući se na prošlost prema budućnosti kako bi je što bolje proživio. Potrebno je, i k tome nužno potrebno, znati gdje stojimo, kako nam ide, koje su nam mogućnosti, koje potrebe i želje, tj. razumjeti u potpunosti našu sadašnjost i odgovorno-slobodno uputiti se dalje prema cilju - onome zašto živimo.
U cilju razumijevanja objektivne stvarnosti svijeta i života na njemu potrebno je, dakle, prvo razumjeti našu vlastitu stvarnost i truditi se iz dana u dan do zadnjeg daha života biti što pametniji, odgovorniji, pravedniji, bolji, ljepši, zdraviji, slobodniji, pobožniji ljudi. Potrebno je živjeti svoju bajku, ali u odnosu prema objektivnoj stvarnosti koje je i naša bajka dio, kako bi i bajke drugih ljudi sretno završile. Jer niti bajka našeg života neće imati sretan kraj ako druga zbog naše nesretno završi, jer tada je i naša sreća zapravo nesreća.
Među nama Postoji li vrag ili smo opsjednuti njime? I dok jedne hvata strah, a druge uzbuđenje, susrećemo se sa raznim razmišljanjima, od onih da đavao, kao i Superman, ne postoji do onih da je đavao u svakome od nas ili da nas vreba iza svakog ugla...
Među nama Služi li tehnika čovjeku ili čovjek tehnici? Ogromne tehničke mogućnosti trebale su čovjeku pomoći da zagospodari prirodom, no ta tehnika zapravo je zavladala čovjekom budući da se on povukao i prepustio vodstvu tehnike...
nena1
