• Čovjek je zapanjen tehnikom jer mu nudi nove izazove i otvara nove mogućnosti koje do sada nije imao, a koje zadovoljavaju potrebe ne samo njegova tijela nego i njegove duše.
PREPUŠTENI VODSTVU TEHNIKE Služi li tehnika čovjeku ili čovjek tehnici?
Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš. (Mt 4, 8-11)
Kako bih napisao ovaj tekst poslužit ću se jednim od brojnih čuda suvremene tehnike - računalom, koje će mi pomoći moje misli o tehnici prenijeti na papir i postaviti ih na internet - još jedno od vrhunskih tehnoloških dostignuća koje je značajno promijenilo život na Zemlji. Tehnikom se koristimo kako bi promijenili život na bolje i prema svojim potrebama prilagodili prirodne uvjete kojima po svojoj prirodi nismo prilagođen, a promatrači smo, ili aktivni djelatnici, brzog napretka tehnike.
U knjizi Duša u tehničkom dobu, Arnold Gehlen tvrdeći kako je tehnika stara koliko i čovjek, podjeljuje tehniku u njenom fundamentalnom značenju i uporabi na tri vrste: tehniku nadopune (vatra grije čovjeka koji se sam ne može grijati), tehniku pojačanja (udaranjem čekićem udarac je jači i efikasniji od udarca običnom rukom) i tehniku odterećenja (teret je lakše prenositi na kotačima nego ga fizički vući). Tehnika dakle, u svom temeljnom smislu vrši jednu od ove tri uloge: nadopunjuje nedostatke, pojačava i poboljšava postojeće funkcije, odterećuje čovjeka. Na primjeru aviona možemo vidjeti primjenu sve tri vrste tehnike na jednom mjestu budući da avion: ''nadomješta krila što nam nisu izrasla, daleko nadmašuje sva organska postignuća krila i oslobađa nas bilo kakva vlastita nastojanja u kretanju kroz goleme razdaljine''.
Diskutabilna etička pitanja
Od prvog čovjeka pa do danas, ljudi se koriste tehnikom i pronalaze sve sofisticiranije načine da odterete ili pojačaju svoj rad, no razdoblje nakon 17. stoljeća odredilo je zaokret u služenju tehnikom i potpomognulo njezin ubrzan razvoj i primjenu. Tehnika se udružila s prirodnim znanostima i izrodila industriju te omogućila čovjeku dostizanje donedavno nezamislivih ciljeva. U nastojanju za unapređenjem tehnike koja se objavila kao osloboditeljica ljudi od ropskog rada, započelo je i eksperimentiranje podržano postojećim saznanjima prirodnih znanosti.
Eksperimentiralo se na malom dijelu prirode. Budući da priroda kao organska cjelina zahtjeva određeno poštovanje i jer se miješanjem u zakone prirode na određeni način narušava prirodni sklad, eksperimentiranje na organskim tvarima predstavlja diskutabilna etička pitanja. Čovjek je tako počeo eksperimentirati s neživom, odnosno anorganskom prirodom unoseći u nju organička načela. Ta se tendencija, nadomještanje organskog anorganskim, povećava i to iz više razloga. Anorganska je priroda, jasno, raspoznatljivija i pristupačnija. Postavljanje ciljeva, spoznavanje i iskorištavanje, u eksperimentiranju i radu s anorganskim, nema etičkih granica već samo tehničkih. Ne postoji pitanje: je li nešto dopušteno ili nije, već, jesmo li fizički u mogućnosti nešto učiniti ili nismo?
Tehnika uglavnom koristi anorgansku prirodu. Gradeći mostove, čovjek više ne koristi drvo već beton i metal, kuće gradi od cigle i betona... Doba korištenja prirodnih materijala je uglavnom prošlo, a stiglo je doba u kojem čovjek sam stvara materijal nastojeći neprestano usavršiti svoje znanje o upravljanju prirodom i njenom primjenom u vlastitom životu. Velika većina stvari koje koristimo anorganske su prirode.
Tehnikom do snage i otpornosti
Čovjek je, iako savršen, po svojoj prirodi neprilagođen na okolnosti svijeta u kojemu živi te se on, ako misli preživjeti, mora okoristiti određenom tehnikom koja će mu omogućiti, olakšati i poboljšati odnose s prirodom. Slab i nemoćan protiv sila prirode, čovjek koristi tehniku kako bi pojačao svoju snagu i otpornost, kako bi se zaštitio od mogućih opasnosti i ostvario ono što sam ne može te kako bi, povjerivši tehnici određene poslove, sam sebe odteretio i u toj prirodi uživao.
Ako čovjek koji je savršen bez upotrebe tehnike ne može preživjeti, kako to da mnogi drugi organizmi, puno nesavršeniji od njega, uspijevaju preživjeti? Teolozi vole uzdizati čovjeka iznad ostatka stvorenja nabrajajući njegove mogućnosti: oči koje se izoštravaju ovisno o predmetu i daljini koju gledamo, uši koje prepoznaju oko 20000 zvukova, želudac koji razgrađuje i raspoređuje sve što u njega uđe…, ali to sve nije dovoljno da bi čovjek preživio. Čovjekovo preživljavanje ne sastoji se samo od fizičke vitalnosti o kucanja srca već i od raspoloženja uma i duše. On nije jednostavan tehnički stroj koji se ravna prema i jedino prema zakonima prirode budući da on u sebi posjeduje i iskru božanskog.. Da bi preživio, čovjeku nije dovoljna samo kora kruha već i ruka koja mu ga pruža.
Adam i Eva živjeli su u savršenom skladu prirode bez uporabe tehnike i nisu primijetili da nisu prilagođeni na uvjete prirode; ništa im nije nedostajalo sve dok nisu kušali zabranjeno voće. Ako je nama danas tehnika nužna za život, što to onda znači? Možda da smo se tražeći božansko u sebi, odvojili od Boga u kojem se jedinome naše božansko podrijetlo može dovesti do punine.
Danas je tehnika sve
Mikroskopom i dalekozorom čovjek može vidjeti još dalje i jasnije nego golim okom i tako iskoristiti svoj vid na novoj razini. I druga tehnička dostignuća pružaju mu isto, poboljšan i kvalitetniji život, ali mu ne često ne pružaju ispunjeniji i blagoslovljeniji život - ono što je zapravo najbitnije.
Tehnika nije samo sredstvo za posao, ona omogućava i stvaranje kulture, nove načine igre i zabave, istraživanje znanosti… Tehnika je zauzela povlašteno mjesto u životu suvremenog čovjeka i to do te mjere da se naše vrijeme, u nedostatku odgovarajućeg izraza koji bi ga označio, može nazvati tehnološkim. Danas je tehnika sve. Bez nje bi život bio nemoguć jer čovjek više ne može prihvatiti život u šumi bez sigurnosti i zaštite doma i bez ikakve organizacije.
Nužno se mora postaviti i pitanje o tehnici: je li ona dobra ili loša? No tehnika je poput ''velikog čovjeka'', može biti dobra i loša, kao što se i sve druge stvari mogu koristiti u dobre i loše svrhe i kao što i čovjek može biti dobar i loš. Može se upotrijebiti domišljato i u korisne i dobre svrhe, a može postati i sredstvo uništenja i razaranja, dakle zlo. Tehniku kao takvu ne možemo osuditi. Ako bi tehnika i radila na štetu čovjeku, krivac bi se trebao tražiti u onome koji je tehniku doveo do te i takve razine djelovanja.
Ogromne tehničke mogućnosti trebale su čovjeku pomoći da zagospodari prirodom, no ta tehnika zapravo je zavladala čovjekom budući da se on sa svojim autoritetom nad tehnikom povukao i prepustio vodstvu tehnike.
U teološkom i religijskom ambijentu tehnika se često shvaća kao nešto što zatvara čovječji duh slobode i automatizira ga pretvarajući ga u stroj. Strah je to, kao što navodi sam Gehlen, autor knjige spomenute na početku ovog teksta, od gubitka osobnosti i propasti kulture, od omasovljenja i bežičnog upravljanja mozgovima i slično, a te su zastrašujuće predodžbe aktualnije nego ikad.
Rezultati napretka tehnologije
Tehnika kreira novu stvarnost koja utječe na čovjeka i njegovo poimanje stvarnosti. Izgubila je funkciju proširene čovjekove ruke postajući sve samostalnija metafizička cjelina za sebe. Čovjek je zapanjen tehnikom jer mu nudi nove izazove i otvara nove mogućnosti koje do sada nije imao, a koje zadovoljavaju potrebe ne samo njegova tijela nego i njegove duše.
Tehnika stvara novi tehnički svijet, a briše svijest o natprirodnom svijetu koji ju ne zanima jer do njega ne može doseći. Tehnika zarobljava čovjeka u svojoj stvarnosti i ne dopušta mu da gleda izvan nje, a pogotovo joj ne odgovara ako čovjek razmišlja o višem smislu svemira i o onome što stoji izvan granica svemira, Bogu. Razvoj tehnike i njeno preuzimanje monopola dovelo je do moralne i duhovne revolucije.
Tehnička dostignuća još uvijek pružaju ideju podizanja životnog standarda, olakšavanja i odterećivanja od rada, sigurnosti i pripravnosti na prirodne nepogode i mnoge druge primamljive stvari, no ona istovremeno odvraća pogled od onog transcendentalnog. Uči nas otkrivanju sreće u ovoj materijalnoj prirodi, a asketsko odricanje dobara što se nekad cijenilo, danas ne samo da nije popularno nego više nije niti razumljivo. Neće li danas biti smatran ludim onaj koji bi se odrekao životnih ugodnosti poradi otkrivanja nečeg višeg duhovnog, što, po svoj prilici, niti ne postoji?
Ogromne tehničke mogućnosti trebale su čovjeku pomoći da zagospodari prirodom, no ta tehnika zapravo je zavladala čovjekom budući da se čovjek sa svojim autoritetom nad tehnikom povukao i prepustio vodstvu tehnike.
Čovjek zarobljen tehnikom
Postaje istinita uznemirujuća pretpostavka da se čovjek sve manje služi tehnikom, a ona sve više služi čovjekom. Čovjek je prepuštajući tehnici prvenstvo dopustio da ga tehnika zarobi. Dopuštajući tehničkim dostignućima da obavljaju poslove umjesto njega, on radi poslove za tehniku, za njeno uzdržavanje i unaprjeđenje kako bi mu ona mogla bolje služiti ne shvaćajući jasno kako se istovremeno pretvara u roba tehnike koja bi mu trebala služiti te ona ne služi više njemu, već on njoj.
U modernom svijetu tehnike nema izlaska. Čovjek se ne može odreći i osloboditi tehnike ako ne želi izgubiti svijet u kojem živi. Emancipacijom od tehnike koje bi čovjekovoj duši moglo donijeti mir, čovjek bi izgubio kontrolu nad životom koju mu tehnika prividno pruža. Svijet danas ne bi mogao funkcionirati bez mobitela, bez automobila, bez računala, bez stroja za kavu, bez rendgena za snimanje i bez mnogo drugih stvari, a čovjek nezaustavljivo i neumoljivo smišlja nove načine i oblike tehnike koji će ga u budućnosti još više uvjetovati i u svojoj potrazi da mu kroz sve sofisticiraniju tehniku bude što lakše i ljepše živjeti, na duge staze ne uspijeva nego postići suprotan učinak. Jer kad bismo ostavili tehniku po strani trebali bismo se uhvatiti za nešto daleko neizvjesnije i tajanstvenije - za Boga.
Koristeći npr. računalo čovjek smatra da postiže učinak izvan mogućnosti čistog ručnog rada i to je istina, no pitanje koliko mu taj rad u konačnici nosi dobra, a koliko zla. Svakako da je veće dobro tekst pisati računalom nego mašinom za pisanje jer se on potom može lako izmijeniti, pohraniti, umnožiti i slično, no je li do kraja poznato kakve se negativne posljedice kriju iza služenja mašinom za pisanje i računalom, a moje je mišljenje, da što je tehnika unapređenija i što veće dobro i korist omogućuje, negativan učinak, ne uvijek poznat, a katkad i namjerno nepoznat, je proporcionalno veći.
Tehnika i čovječji duh
Vjerujem ljudima kada kažu da su prije bili zadovoljniji, susretljiviji, sretniji, marljiviji, a razlog zašto to danas nije tako ili čak bolje, vidim upravo u tehnici koja u svrhu napretka čovjeku komplicira život. U želji da stvari pojednostavi, čovjek, ne računajući s trećim faktorom, s Bogom, svoje probleme komplicira i rješava jedan problem koristi tehnike koje će mu donijeti novi i još veći problem. I tako kao da, rješavajući probleme svijeta, umjesto da oni nestaju, problema je sve više i sve su veći i teži. I zato je nužno potrebno u našem korištenju tehnike biti razborit i mudro prosuditi zašto i kako nešto upotrebljavamo kako bi, na kraju dana s molitvom upravljenom Bogu stvoritelju na ustima, mogli zahvaliti tehnici što postoji i biti zadovoljni što smo je znali dostojanstveno i na slavu Božju upotrijebiti.
I zato je svaki pojedinac pozvan i odgovoran vrednovati svakodnevne situacije i promatrati i razumijevati svijet. Potrebno je držati otvorene oči i um spreman na promišljanje i uređivanje svijeta po čovjekovoj naravi. Tehnika se mora podvrgnuti čovjekovu duhu, a nikako ne suprotno.
Među nama Postoji li vrag ili smo opsjednuti njime? I dok jedne hvata strah, a druge uzbuđenje, susrećemo se sa raznim razmišljanjima, od onih da đavao, kao i Superman, ne postoji do onih da je đavao u svakome od nas ili da nas vreba iza svakog ugla...
Među nama Život u bajci Tko želi izaći iz svoje bajke pozvan je otvoriti se svijetu i preuzeti važnu zadaću vrednovanja svakodnevnih situacija i promatrati i razumijevati svijet u svakom njegovom dijelu. Potrebno je pritom držati otvorene oči...
