|
 |
| • I dok jedne hvata strah, a druge uzbuđenje, susrećemo se sa raznim razmišljanjima, od onih da đavao, kao i Superman, ne postoji do onih da je đavao u svakome od nas ili da nas vreba iza svakog ugla. |
|
|
|
SVAKIDAŠNJE RAZMIŠLJANJE O NESVAKIDAŠNJOJ TEMI
Postoji li vrag ili smo opsjednuti njime?
Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži. (Iv 8, 44)
Postoji li zlo? Postoji li vrag? Već smo čuli ta pitanja, a čuli smo i odgovor. Tko je on? Što on čini i slična pitanja nadovezuju se uz temu o kojoj se najčešće ne razgovara. Ovaj tekst je jedno svakidašnje razmišljanje o nesvakidašnjoj temi.
Đavao, pali anđeo, demon, sotona, vrag, gospodar tame, napasnik, zli, nečastivi - nadnaravno biće koje je utjelovljenje zla. Samo spominjanje ovih riječi budi u ljudima nesvakidašnje osjećaje koje je teško opisati. Nekim ljudima je teško uopće izreći ime promicatelja zla bez gnušanja te izbjegavaju svako takvo spominjanje dok kod drugih te iste riječi pobuđuju maštu i kreativnost. I dok jedne hvata strah, a druge uzbuđenje, susrećemo se sa raznim razmišljanjima, od onih da đavao, kao i Superman, ne postoji do onih da je đavao u svakome od nas ili da nas kao stvarna opasnost vreba iza svakog ugla.
Praznovjerni, pod nadahnućem samog đavla, vole se igrati brojevima i simbolima i otkrivati uvijek nove prilike za susret s đavlom čiji ćemo tako dan dočekati 10. svibnja ove godine kad se rodi 6 666 666 666. čovjek svijeta. Nije li po toj logici vjerojatno da će to dijete biti smatrano Antikristom? Uz brojne sotonističke i ine sekte i udruženja koja naklonost đavlu skrivaju iza imena poput new age, ezoterija, neopoganstvo, razni načini iscjeljivanja i drugih antikatoličkih pokreta, mnogi ljudi danas nesvjesno, pod utjecajem novog doba u kojem živimo, žive i djeluju pod okriljem đavla. Možda baš zbog toga većina ljudi ne želi priznati da đavao i zlo uopće postoji, jer kako priznati da mi surađujemo s njime?
Đavao u Bibliji
Đavao je dobro poznat i jasno izražen u Novom zavjetu (iskušenje Isusa u pustinji i Svrgnuti gospodar zla u knjizi Otkrivenja) no u Starom zavjetu on se izričito uopće ne spominje. U Knjizi postanka spominje se tek zmija, lukavija od svih stvorenja, a koju predaja Crkve opisuje kao palog anđela ili đavla. Slično tome, u knjizi o Jobu se, kao i na pojedinim drugim mjestima, spominje Satan, jedan od sinova Božjih, odnosno onaj koji pristupa k Bogu zajedno s njima.
U SZ bog dozvoljava Satanu da širi svoje zle moći i koristi ih kako bi iskušao Božjeg slugu, pravednika Joba. Mi, s druge strane, poučeni smo da ga se klonimo poput otrova, da izbjegavamo svaki mogući dodir s njime jer će nam to donijeti samo zlo i naopako. U Starom zavjetu je Bog dopuštao da đavao djeluje kako bi se prepoznali oni koji čvrsto stoje uz Boga, kako bi se iskušali i potvrdili pravi vjernici. Bojimo li se mi sotone možda zato jer znamo koliko malo vjere imamo i kako bi nas lako odvukao od Boga?
Uz potvrđivanje postojanja anđela, pa tako i onih zlih, Katekizam Katoličke crkve navodi kako Sotonina moć nije beskonačna jer je i on samo stvorenje, ali da znamo da onima koji ljube Boga sve pomaže na dobro (usp. KKC 395).
Svjesni smo, ili bi trebali biti kako je zlo neizbježno, ali još više kako nas Bog nije prepustio đavlu niti zlu jer je kao Sveznajući i prije stvaranja svijeta imao plan ne samo stvaranja već i otkupljenja. Svjestan izdaje anđela i čovjekova pada, Bog se ne obeshrabruje u stvaranju već zalaže još više kako bi svijet spasio, a kušnje koje nastaju izazvane napastima đavla, još će više utvrditi vjernike i približiti ih k Bogu.
Đavolske napasti
Mnogi sveci morali su se dokazati u borbi protiv zla. Sv. Augustin koji se obratio od razvratnog života govorio je i o napastima strasti koje su ga zvale natrag u grijeh, sv. Benedikt i Franjo Asiški bacali bi se u trnje ili koprive kad bi ih stigle đavolske misli, sv. Vinko Paulski čak stanje napastovanja zove blaženim jer nam pribavlja više zasluga nego miran život pod milošću Božjom. Oni koji su pročitali knjigu o Jobu shvatit će i rečenicu Charlesa Journet kad kaže da ''nitko osim Boga, nije više radio na svetosti Joba, kao što je to činio đavao''.
Đavolske napasti su neizbježne, a budući da su i zavodljive, pogotovo one koje se tiču nekontroliranog odavanja tjelesnim nagonima, naučili smo se reći kako đavao ne postoji kako bi si umirili savjest. Govorimo, štoviše, da niti zlo ne postoji već samo ono što učinimo ili ne učinimo. Ako ne postoji, kako to da ipak postoji? Sjećamo se priče o Albertu Einsteinu koji je u raspravi pobijedio profesora koji je tvrdio da je Bog stvorio zlo, navodeći ga na razmišljanje da zlo zapravo ne postoji, da je to samo stanje nedostatka dobra. Đavao ne postoji, on je stanje koje pojavljuje kad je Bog odsutan. A ipak postoji. Đavao postoji samo zahvaljujući tome što svijet postoji. On ne može stvoriti svijet jer je on biće destrukcije, on ne može učiniti ništa osim, uvjetno rečeno, uništiti ono što već postoji. Zlo nije moguće samostalno kao što je dobro moguće bez zla, ono je jedino moguće kao negacija dobra, a đavao je moguć i jest samo kao težnja života i svijeta bez Boga. Đavao jest i stvarno jest ono što predstavlja negaciju Boga i, zanimljivo, ono što ne može biti bez Boga.
Ovih dana smo proslavili blagdan sv. Juraja, poznatog i velikog sveca, pobjednika nad đavlom u obliku zmaja. Kad se đavao pokaže kao zmaj, onda ga je lako prepoznati i željeti uništiti jer zmaj nikome ne donosi ništa dobro. Zmaj bljuje vatru i ubija ljude. No kad đavao izgleda kao uspjeh na poslu, kao pun novčanik, kao ugled u društvu, onda se protiv njega nećemo boriti već se s njime sprijateljiti jer tko si ne želi - izgleda da je to najviše što si čovjek danas može željeti - materijalnu sigurnost i bezbrižnost i ugledni status u društvu te zdrav život? Upravo to nudi nam đavao, a mi ga nećemo odbiti jer nam to donosi, hoćemo - nećemo, korist. No kakvu korist? Kad sam kao novi vlasnik vozila prije koji dan registrirao auto, ponuđeno mi je za određenu novčanu naknadu primiti 50% popusta na osiguranje što sam prihvatio jer će mi to donijeti veliku korist i ušteđevinu narednih godina kod osiguranja, no tim činom sam očito drugovao s đavlom i tako se to ne bi smjelo raditi, a radi se svugdje; ponekad čak i na mjestima gdje bi to najmanje očekivali.
Đavao nam nudi sve na svijetu
Đavao bi u svijetu imao puno manje uspjeha kad bi se očitovao u odbojnim stvarima, no on se nalazi upravo u najzavodljivijim plodovima ovoga svijeta, u onome što si čovjek na ovom svijetu samo poželjeti može. Đavao nam nudi sve na svijetu. Isusu je ponudio cijeli svijet, ako mu se pokloni, a isto to dat će i nama ako mu predamo svoju dušu. Živjet ćemo u blagostanju, pa i u miru sve dok budemo živjeli po njegovim, nekršćanskim, pravilima. Đavao je i danas, kao u vrijeme svetog Juraja, opasan zmaj koji spaljuje i proždire, ali nam je predstavljen kao nešto dobro, nešto čemu trebamo težiti. Nije li to očit znak da je nađe društvo pod vladavinom đavla, makar prisezalo svaki dan vjernost Bogu.
Kao nagrada za naše služenje đavlu koje se ostvaruje kod svakog grijeha, možda ćemo i profitirati na ovom svijetu. Nije isključena niti mogućnost da se popnemo na sam vrh svijeta, no na drugom svijetu očekuje nas samo propast. U svojoj knjizi za svaku preporuku 'Propast svijeta ili novo doba poganstva' analitičar društva, politike i religije, Zoran Vukman ovako raskrinkava đavolsku ponudu: ''U biblijskim apokaliptičkim najavama najprije se događa stradavanje u simboličkom i doslovnom smislu, najprije u moralnom, a onda slijedi i fizičko uništenje; nakon toga događa se katarza, obraćenje i uzlet k Bogu. Đavlovo otkrivenje je obrnulo stvari, najprije katarza, a onda propast, što je strašno ruglo čovjeku od strane Sotone''.
Đavao nam, naime, nudi prolazni užitak u ovom svijetu, a propast u vječnosti dok Božja ponuda uključuje nošenje križa na Kalvariji života, ali nakon smrti nebesko blaženstvo. Nama su svejedno primamljivije ove prve opcije u kojima nam je ponuđeno i omogućeno ono što je Isus u pustinji odbio. Iako svi strahujemo od vječne propasti, pretvarajući taj strah u negiranje ili zanemarivanje, ono što nas najviše zaokuplja na ovom svijetu je lažno i nestvarano blagostanje bez pravog blagoslova koje nam je predstavljeno - nismo mi sami krivi, zar ne - kao jedini poželjan odabir. Danas se, mimo svake logike i moralne perspektive, cijene oni ljudi koji su bogati i oni koje sav svijet poznaje: bogati i slavni su nam uzori. Što onda još uopće dobro možemo očekivati od svijeta kad takvi ljudi upravljaju kormilom napretka, organizacije društva i cjelokupnim životom na zemlji, kad takvi ljudi preko najrasprostranjenijih medija novina, televizije i interneta gotovo hipnotičkim moćima oblikuju svijesti i ponašanje ljudi?
Da nisam ja Gospodine?
Kad drugujemo s đavlom mi smo sami njegovo utjelovljenje. Čovjek koji bi sjedio na tronu svijeta, bio bi po samoj svojoj službi antikrist jer bi zamijenio onoga koji iznad nas, ali i ispod i u nama, sjedi na jednoj drugoj stolici, našega Stvoritelja. I kad pitamo tko je đavao, možemo se sjetiti Isusove rečenice kad je jednog od dvanaestorice nazvao đavlom i slobodno zapitati: Da nisam ja Gospodine? To što smo zavedeni, što se nalazimo u košari trulih jabuka, po snazi Isusovog otkupiteljskog misterija, nije isprika da se trulež drugih proširi i na nas. Jer kad đavao uspijeva doći do nas, onda mi više nismo udovi Tijela Kristovog, već ruke onoga preko kojeg zlo dolazi u svijet. Nasreću, njegova moć i jest jedino na ovom svijetu. Izvan granica svemira koji je tek predvorje Nebeskom Jeruzalemu, đavao ne može imati nikakvog utjecaja, a đavolska zamisao ostvarivanja kraljevstva kaosa u paklu propada i prije nego što se uspijeva ostvariti.
Na internetu sam pronašao 8 đavolskih blaženstava i možda bih s njima mogao završiti skup ovih rečenica: Blagoslovljeni oni koji su preumorni, prezauzeti ili previše rastreseni da provedu jedan sat tjedno u crkvi sa svojom braćom i sestrama kršćanima - oni su moji najbolji radnici. Blagoslovljeni kršćani koji čekaju da ih se moli i koji očekuju zahvalnost - oni su mi korisni. Blagoslovljeni oni koji su osjetljivi, jer, uz malo sreće, oni će prestati pohađati misu - oni su moji misionari. Blagoslovljeni oni koji su vrlo religiozni, ali svima idu na živce - oni zauvijek pripadaju meni. Blagoslovljeni oni koji izazivaju nevolje - oni će se zvati mojom djecom. Blagoslovljeni oni koji nemaju vremena za molitvu - oni su mi lak plijen. Blagoslovljeni oni koji se uvijek žale - ja ih uvijek slušam. Blagoslovljeni vi kad, čitajući ovo, mislite da se to tiče nekog drugog a ne vas - imam vas! |
markoX
KONSTANCIJE
