• Najučestalija prigovaranja protiv celibata uključuju u sebi i prigovor protiv samačkog i djevičanskog života koji je protivan ljudskoj prirodi, koji vodi do kompleksa i neuroza.
Zašto celibat? (1. dio)
Postavljam pitanje, ali si ne umišljam da ću ovim tekstom dati i odgovor. Naslov s upitnikom pretpostavlja tekst s točkom na kraju, no ja samo želim postaviti pitanje. Ne da bih provocirao ili pak pokušao dogmatizirati već jednostavno, kao čovjek koji na to ima pravo, pitao pitanje celibata. A na kraju ću ipak završiti s tri točkice.
Postavljam pitanje, ali si ne umišljam da ću ovim tekstom dati i odgovor. Naslov s upitnikom pretpostavlja tekst s točkom na kraju, no ja samo želim postaviti pitanje. Ne da bih provocirao ili pak pokušao dogmatizirati već jednostavno, kao čovjek koji na to ima pravo, pitao pitanje celibata. A na kraju ću ipak završiti s tri točkice.
"Htio bih da budete bez briga. Neoženjeni se brine za Gospodnje: kako će ugoditi Gospodinu. A oženjeni se brine za svjetsko: kako će ugoditi ženi, te postaje razdijeljen. I neudata žena i djevica brine se za Gospodnje: da bude sveta tijelom i dušom. A udata se brine za svjetsko: kako će ugoditi mužu. Ovo velim za vašu vlastitu korist. Ne da vam postavim zamku, već da vas navedem na ono što je časno i što bez podijeljenosti veže uz Gospodina." (1 Kor 7, 32-35)
Nakon duže pauze, što zbog obaveza, što zbog privatnih razloga vraćam se pisanju za naš portal. Nekoliko mi se tema nametalo, a odlučio sam se za ovu jer mi je jedan prijatelj zamjerio kako na našem portalu još nismo pisali o celibatu, ali i zbog osobne potrebe da o tom promišljam jer sam i sam 'osuđen' na celibat. Isti prijatelj, koji je na 'Križu života' uzaludno tražio tekst o celibatu, tvrdio je kako za celibat ne postoji biblijska osnova ("nikakva biblijska osnova") i da se to ne bi trebalo nametati svećenicima. Citirao je poznati dio Biblije u kojem stoji kako biskupi trebaju biti besprijekorni, jednom ženjeni, trijezni, razboriti i gostoljubivi (1 Tim 3,2) i na temelju toga zaključio kako mjerodavan razlog za obavezu celibata jednostavno ne postoji.
U hrvatskom prijevodu, zanimljivo, umjesto biskupa spominje se nadglednik, no u talijanskom, engleskom, njemačkom i francuskom prijevodu (koji su mi pri ruci) čitam biskup. Isto tako grčki izvornik navodi imenicu episkop koja odgovara riječi biskup. Moram ipak priznati da prijevod te riječi odgovara i hrvatskom nadglednik pa ne mogu nikome ništa zamjeriti.
Svećenik Sudac protiv celibata
Hrvatski karizmatski svećenik, s kojim se još nisam uživo susreo, ali mu se divim, Zlatko Sudac, prošle je godine stekao malo popularnosti pojavivši se u medijima kao protivnik celibata. "Celibat je nasilje nad ljudskom i božanskom prirodom. Isusovi apostoli bili su oženjeni", rekao je vlč. Sudac nadodavši kako je celibat "plod hipokrizije i nametnut iz ekonomskih i političkih razloga". To je njegovo privatno mišljenje, izjavio je.
Zajedno s njim i ja ću se u ovom uvodnom djelu usuditi reći upravo to. U ljudskoj je prirodi ne živjeti u celibatu nego s partnerom. Zar bi inače na početku Knjige postanka Bog u svom prvom susretu s čovjekom odredio: "Plodite se i množite," i zar bi mudrac Sirah pisao: "Ženska ljepota raduje oči, i to je najjača od svih ljudskih želja", a malo kasnije nastavio: "Tko ima ženu, posjeduje blago: ona mu je pomoć i stup potporni. Gdje nema ograde, pokradu imanje. Tko nema žene, tužan je lutalac" (Sir 36, 24-35). Isto tako, Isusovi su učenici bili oženjeni.
U filmu "The Gardens of Heaven" prikazan je Isus koji poziva svoje nove učenike, a jedan od njih se ispričava: "Ja ne mogu, imam ženu", a Isus mu odgovara neka povede i nju. No to je samo film, u Svetom Pismu je situacija drugačija. Tamo Petar apostol govori: "Evo, mi smo ostavili sve i pošli za tobom. Što ćemo za to dobiti?", a Isus mu odgovara da će, tko god radi njega ostavi kuću, …, ženu,… stostruko primiti i baštiniti život vječni.
Ima svećenik Sudac pravo; svećenik, čovjek koji prepušta svoje pravo na ženidbu prima zato višestruko, pa i ekonomski. Kao primjer, moji susjedi se ne žele oženiti jer bi onda jedan od njih izgubio pravo na mirovinu, jer bračni par ima pravo samo na jednu mirovinu, no svećenik sam ima pravo na tu mirovinu. Zar nije onda njemu, s ekonomske strane, lakše živjeti u celibatu?
Prigovor protiv samačkog i djevičanskog života
Glava mi je puna misli dok pišem o celibatu i osjećam da bih mogao reći još puno toga, pogotovo u ovom djelu gdje 'provociram'. Moj učitelj propovjedi Bongartz rekao je kako smijemo provocirati, samo ukoliko na kraju uspješno pobijemo svu svoju kritiku. Tako bih i ja sad trebao reći kako je celibat biblijski ustanovljen i da, ne samo što je legitiman i naravan, nego je i nužan i neosporiv znak svećeničke službe. Ali kako da to potvrdim kad, između stotinu misli koje plutaju u mojim mislima, nema niti jedne koja bi mislila baš tu, toliko željenu i traženu rečenicu. Možda, ako se bacim još malo dublje u provociranje, uspijem izvaditi iz svojih misli, odnosno zaključiti pravu opravdanost i vrijednost celibata. Neke stvari se prihvate tek onda kad ih pokušamo odbiti.
Najučestalija prigovaranja protiv celibata uključuju u sebi i prigovor protiv samačkog i djevičanskog života koji je protivan ljudskoj prirodi, koji vodi do kompleksa i neuroza, koji je protiv tjelesnosti, koji logički i praktično ne funkcionira i koji se još usuđuje predstavljati kao oblik života vredniji od onog koji se živi s partnerom. Ovo ću, barem se nadam, lako pobiti. Svakom normalnom čovjeku je jasno da djevičanstvo nije nikakvo zlo već dar kojeg, čini mi se, tek rijetki imaju. Zanimljivo je ipak čuti da u jednom židovskom tekstu stoji: Postoje četiri stanja čovjeka koja su jednaka stanju mrtvaca: gubav, slijep, bez djece i siromašan.
Djevičanstvo nije protiv ljudske prirode u prvom redu zato jer to ne znači u sebi uništiti seksualni nagon i sebe učiniti aseksualnim. Upravo nekontrolirano i uporno živjeti svoju seksualnost zvuči ne normalnije, a kontrolirati svoje nagone jedna je od bitnih karakteristika ljudi. U prirodi je čovjeka urediti svoje nagone i zato se kontrolirati svoju seksualnost nikako ne može reći protiv-prirodno. Da djevičanski život vodi do neuroza, može misliti samo onaj koji omamljen novinskim naslovom zaboravlja pogledati drugu stranu priče koja se redovito ne prikazuje u novinama. Onaj tko se na silu suzdržava od nečega, ili je prisiljen odreći se nečega, osuđen je na spomenutu neurozu, ali za takav život čovjek se mora slobodno odlučiti i ako on u takvom životu nalazi svoj smisao ne vidim od kuda bi mogli doći kompleksi i neuroze.
Isto tako, onima koji kažu da je djevac protivnik tjelesnosti (tjelesnofob), samo ću reći da se onaj (ona) tko se odluči na djevojački život, ne odlučuje time protiv seksualnosti, tjelesnosti ili senzualnosti nego bračnog života, a tek onda svega drugog što to podrazumijeva. "Čovjek vidi da to ne ide…, " rekao bi čovjek za djevičanski način života. Ali kad svaki treći brak propadne, čovjek ipak ne kaže da to nije dobar način života. Djevičanstvo sigurno označava život lišen mnogih stvari, ali s druge strane, ispunjen vjerom. To je usamljenost s Kristom. Nesigurni svećenici znaju sigurnost potražiti upoznajući neku ženu, ali rijetko s njom uspijevaju prevladati svoju krizu. To što se malo ljudi odlučuje na takav život, ne znači da takav život nije dobar ili nema vrijednosti, ili da ne 'štima'.
Ostaje mi još pobiti da je celibat i djevičanski život vredniji od bračnog života, ali se pitam ima li smisla to pobijati ili uopće argumentirati kad mi izgleda očito da oboje imaju veliku vrijednost i oboje označavaju ljubav: jedno prema partneru, drugo prema Bogu: dušom i tijelom. Papa Ivan Pavao II. je jednom objasnio kako svećenik svojim celibatom postaje 'čovjek za druge' tako što u određenom smislu uzima službu oca, pa čak i majčinstva, nad svojom zajednicom. U tom smislu, djevičanski je život jednako obiteljski kao i bračni život, samo u drugom smislu, u službi Crkve.
Čitajući što sam do sad napisao, sve mi se čini da sam se zapleo i bojim se da poštovani čitatelj neće razumjeti što sam uopće želio reći jer je i meni samom teško povezati napisane rečenice. Svejedno, nastavljam…
Među nama Postoji li vrag ili smo opsjednuti njime? I dok jedne hvata strah, a druge uzbuđenje, susrećemo se sa raznim razmišljanjima, od onih da đavao, kao i Superman, ne postoji do onih da je đavao u svakome od nas ili da nas vreba iza svakog ugla...
Među nama Služi li tehnika čovjeku ili čovjek tehnici? Ogromne tehničke mogućnosti trebale su čovjeku pomoći da zagospodari prirodom, no ta tehnika zapravo je zavladala čovjekom budući da se on povukao i prepustio vodstvu tehnike...
Ervin
Sanna
jasminka
