Križ života - Pitanja i odgovori - Zašto žene ne mogu biti svećenice?

PORTAL

KRIŽ ŽIVOTA

DRUŠTVO

BLOGOVI

Pitanje

Zašto žene ne mogu biti svećenice?
20.5.2011.

Je li pitanje ređenja žena samo disciplinske naravi, pa se vremenom može i promijeniti, ili dogmatske naravi?

Anonimno

Odgovor

Katolička crkva naučava od svojih početaka kako nije moguće ređenje žena za svećenice i biskupice. Premda ne postoji dogma koja određuje da za svećenike mogu biti ređeni samo muškarci, Crkva naglašava kako svećeništvo mora biti onakvo kakvo je htio Isus Krist. No, iako se s jedne strane može tvrditi da je Isus mogao u svećeništvo pozvati i žene, a premda je u mnogim stvarima bio revolucionaran za ondašnje židovske propise to ipak nije učinio, s druge strane se također može staviti pod upitnik samo poimanje svećeništva kroz povijest Crkve.

Primjerice, u Katoličkoj crkvi na početku nije bilo obveze celibata, ali je ta praksa ipak kasnije uvedena i danas nitko u Crkvi neće postavljati pitanje je li Krist želio da celibat bude obvezni dio svećeništva i biskupstva. Isto je tako i s drugim sakramentima. Primjerice, sakrament pomirenja kroz povijest je često mijenjao oblik – od sakramenta pokore, pa čak i one koja je obvezivala vjernika na javnu pokoru, do današnjeg oblika sakramenta koji se ne doživljava toliko kao sakrament pokore, koliko sakrament pomirenja s Bogom za koji nije dovoljno samo izbrojati grijehe i izvršiti pokoru, već i puno više od toga u duhovnom smislu (je li tome tako u praksi, druga je tema).

S druge strane, posebno pod utjecajem emancipacije žena u suvremenom svijetu, sve su češći pritisci na Katoličku crkvu da trajno mijenja stav prema ženama. Naime, u svijetu u kojem su žene ravnopravne muškarcima, imaju pravo glasa na izborima, obnašaju visoke dužnosti u svijetu politike, kulture i drugim područjima, od Crkve se očekuje da i ženama u svojoj zajednici omogući da postanu ravnopravne, a da kler prestane biti samo ekskluzivni muški klub.

Valja spomenuti da se takva pitanja postavljaju i u samoj Crkvi, pa čak i od nekih katoličkih (nad)biskupa. Ovdje valja spomenuti, primjerice, izjavu austrijskog insbruškog biskupa u miru dr. Reinolda Stechera iz 1994. godine, koji je tada rekao: "Nakon Drugog vatikanskog koncila imali smo osjećaj da živimo u Crkvi čiji su prozori i vrata širom otvoreni. Već duže vrijeme imam osjećaj da su vrata zatvorena, čak bih rekao zalupljena. U jednoj takvoj kući, čovjek se ne osjeća dobro." Rekavši da u Svetom Pismu nema izričitog "ne" ređenju žena, biskup je istaknuo kako je potrebno preispitati način govorenja kad se govori o onima koji su već povrijeđeni, a "među povrijeđene iz različitih razloga pripadaju žene. Njima smo prečesto u Crkvi davali samo uloge sluškinja." (izvor: Informativna katolička agencija).

Na kraju se postavlja i pitanje bi li žene bile dobre svećenice i biskupice. Praksa protestantskih Crkava potvrđuje da su žene jednako dobre svećenice i biskupice kao što su i muškarci. Teško je zamisliti da bi žene lošije predvodile misno slavlje, lošije propovijedale, manje kvalitetno izvršavale sve ono što danas čine katolički svećenici i biskupi. Štoviše, mnogi misle kako Katolička crkva ima upravo dva krila – muško i žensko, s tim da je žensko krilo neiskorišteno u povijesti i sadašnjosti, da su žene u Crkvi dobrodošle samo kad su u pitanju pobožnosti, uređivanje i čišćenje crkve, ili kao kuharice, kućne pomoćnice, redovnice... Čak štoviše, kad su svećenici sve više odustajali od prakse da u javnosti nose svećenička odijela i reverende te žive svjetovnije, nitko nije u vrhu Crkve provodio inspekcijski nadzor, ali kada su to u većem broju pokušale redovnice u Sjedinjenim Američkim Državama, Vatikan je odlučio provesti nadzor i ograničiti “raskalašene redovnice“. Čak i danas protokol u Vatikanu nalaže da žene, čak i ako su šefice država i vlada, kada dolaze u posjet Papi moraju na glavi imati veo (prikrivati vlastitu ženstvenost?!).

Pitanje koje se danas postavlja je hoće li Katolička crkva u budućnosti dozvoliti ređenje žena za svećenice i biskupice? Danas je to nerealno očekivati jer je papa Benedikt XVI. opetovano govorio kako je svećeništvo i biskupstvo rezervirano samo za muškarce. Dakle, za sada će vrh Crkve i dalje biti ekskluzivni muški klub, bez obzira što su još u samom Evanđelju oni iz muškog kluba izdali Isusa poljupcem (Juda), zanijekali ga (Petar), bili i nakon uskrsnuća oni koji ne vjeruju dok ne vide (Toma), dok su žene, od Blažene Djevice Marije do drugih, bile prve svjedokinje Kristova uskrsnuća, vjerne Isusu i onda kada se muškom društvu činilo da je sve završilo na Kalvariji.

Križ života

Pitanja i odgovori

Može li se krstiti dijete nevjenčanih roditelja?
17.5.2012.

Krštenjem se dijete "ne nagrađuje“ zato što su mu roditelji možda dobri vjernici, niti ga se odbijanjem krštenja smije kažnjavati zato što mu roditelji nisu takvi.

Zašto žene ne mogu biti svećenice?
20.5.2011.

U svijetu u kojem su žene ravnopravne muškarcima, imaju pravo glasa na izborima, obnašaju visoke dužnosti u svijetu politike, kulture i drugim područjima, od Crkve se očekuje da prestane biti samo ekskluzivni muški klub.

Je li raj rezerviran samo za kršćane?
1.3.2011.

Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: Gospodine, Gospodine!, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima“ (Mt 7, 21). U tom smislu valja gledati i čovjeka i njegov put prema spasenju i vječnom životu u zajedništvu s Bogom.

Može li Papa dati ostavku?
25.2.2011.

Prema Zakoniku kanonskog prava, Papa se može odreći svoje službe. Potrebno je ispuniti dva zahtijeva – da to odreknuće od službe rimskog prvosvećenika bude slobodno i da se očituje prema propisima, a ne zahtijeva se da ga tko prihvati...

Kako Crkva gleda na umjetnu oplodnju?
25.2.2011.

Kako Crkva gleda na umjetnu oplodnju ako se radi s jednom jajnom stanicom, upitala je jedna naša čitateljica, a odgovor dao profesor moralne teologije dr. Tonči Matulić...

Zašto postavljati pitanja Križu života?
25.2.2011.

Križ života ne treba gledati kao sveznajući online sustav, već kao medij koji želi biti servis i na usluzi čitateljima kroz ostvarivanje dijaloga i suradnje s drugima...