|
 |
| • Tko je pozornije čitao Isusove primjedbe glede blagdanskog počinka, zna da je on smatrao kako se na blagdan neki poslovi mogu, a neki čak moraju obavljati. |
|
|
|
RAD NEDJELJOM?
Referendum kojega ne bi trebalo biti
Zabrana rada nedjeljom potječe od starozavjetnog počinka sedmog dana, ali Bog nije odredio što se i koliko nedjeljom smije raditi. Mora biti osigurano slobodno vrijeme za odmor, kulturno i duhovno uzdizanje.
Prošlog je tjedna u Jutarnjem listu u rubrici Glas naroda čitatelj upitao: “Gospodine Bozaniću, kako je moguće nešto što je utvrđeno Božjom voljom, kao nedjelja, preispitivati referendumom?” Čitatelj ima pravo da se Božji zakoni ne smiju preispitivati referendumom, kao ni nadglasavanjem u Saboru. Ali, on misli da je nedjeljni počinak, odnosno zabrana rada nedjeljom, određen Božjim zakonom. Tako, vjerojatno, misli i većina vjernika, ali nije tako.
Tko je pozornije čitao Isusove primjedbe glede blagdanskog počinka, zna da je on smatrao kako se na blagdan neki poslovi mogu, a neki čak moraju obavljati. Time je ispravljao krivo mišljenje židovskih vjernika o nova doba, koji su subotnji počinak odviše doslovno shvaćali. Poslije njega kršćani su znali da ih mnogi starozavjetni zakoni više ne vežu - primjerice, razlikovanje čistih i nečistih jela - pa su i subotu prestali smatrati neradnim danom.
U tijeku prva četiri stoljeća, širom Rimskoga Carstva, uopće nisu imali neradnoga dana koji bi Bog takvim odredio. Nedjelja je bila samo dan slavljenja Euharistije. Car Konstantin, kada je u 4. stoljeću kršćanstvu dao slobodu, odredio je da nedjelja bude neradni dan. Ipak, na nju nisu prenesene sve zabrane starozavjetne subote. Treba, dakle, reći da zabrana rada nedjeljom potječe od starozavjetnoga počinka sedmoga dana, ali da Bog nije odredio što se i koliko nedjeljom smije raditi. Mora biti osigurano slobodno vrijeme za odmor, kulturno i duhovno uzdizanje.
No, da bi to većini bilo omogućeno, neki ipak moraju raditi da im pruže potrebne usluge. Crkva je u tome svjedok, čuvar i tumač tradicije koja odavno nije samo kršćanska, ali zadaća koju je izvršio car Konstantin sada pripada državi. Zakonsko rješenje mora biti plod promišljanja i dogovora, iz čega i nije moguće iznjedriti kratka i jasna pitanja na koja bi narod odgovorio referendumom. |
