• Knjiga Postanka je značajna zbog svoje povijesne, kulturne i duhovne vrijednosti.
POČETAK BIBLIJE: Knjiga Postanka - izvor duhovnosti i promišljanja
Knjiga Postanka je prva knjiga Biblije, značajna po činjenici da nam donosi temeljne prikaze nastanka svijeta i razvoja ljudske civilizacije, patrijarha i zavjeta koje Bog uspostavlja s odabranima.
Knjiga nije znanstveni priručnik kao što nije ni ostatak Svetog Pisma. Njezina je temeljna uloga poticanje vjere u Boga, shvaćanje da je inicijator i kreator života Bog, pokazati Božje djelovanje tijekom povijesti, uspostavljanje saveza, davanje temeljnih odredbi za pobožan život, poticanje iskrenog i predanog odnosa s Bogom te svjedočanstvo povijesti. Pored ostalih četiriju knjiga (Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon) čini jednu cjelinu: Petoknjižje. Prvih su pet knjiga stupovi teološke objave Starog zavjeta te židovske i kršćanske teologije. Ova je knjiga nastala pod inspiracijom Duha Svetoga koji je potaknuo Mojsija i redaktore da zapišu Božju objavu.
Cjeline i događaji
Knjiga se može podijeliti na dvije cjeline. Prva uključuje prvih jedanaest, a druga počinje dvanaestim i završava s pedesetim poglavljem.
Prva cjelina zapisuje biblijsku prapovijesti i donosi prikaz nastanka materijalnog svijeta i razvoj civilizacije te ima osam dijelova: 1. i 2. poglavlje (p.) govori o stvaranju, danu odmora i praroditeljima. Bog stvara materijalni svijet kroz procese, a ljudska se civilizacija postepeno razvija. Ovaj dio govori o prapočecima. 3. p. usmjerava pozornost na pad ljudi te posljedice i donosi prvu najavu pobjede nad sotonom: 3,15. Četvrti je dio 4. p. i zapis progredacije grijeha, opisuje prvo ubojstvo te pokazuje snagu i moć grijeha.
Nakon što su praroditelji poremetili odnos s Bogom, posljedica je narušena komunikacija i odnos s Bogom, sljedeća generacija tj. sinovi dolaze u sukob te Kajin ubija brata Abela. 5. poglavlje donosi zapis patrijarha do Noe, ima za namjeru pokazati povezanost prve s generacijama koje će doći. 6. do 8. poglavlje su zapisi potopa koji je nastupio kao posljedica ljudske grešnosti tj. pobune protiv, od Boga, uspostavljenih zakona. Poglavlja ističu važnost iskrenog i predanog odnosa s Bogom te činjenicu da Bog sebi vjerne ljude spašava što je uočljivo na primjeru Noe. 9. p. je zapis jednog od Saveza kojega je Bog uspostavio s odabranim pojedincem. 10. p. opisuje Noine potomke te daje genealogiju koja ima za namjeru pokazati povezanost Noinih nasljednika s daljnjim razvojem civilizacije. Osmi dio se nalazi u 11. p. u kojemu je zapis o Babilonskoj kuli te posljedicama koje su nastupile zbog ljudske želje da se veličinom i moći izdigne iznad Boga.
Druga cjelina knjige značajna je po činjenici zapisa početka i razvoja Božje objave. Bog se tijekom vremena objavljivao pojedincima, a te činjenice su bitne za razumijevanje nastanka i razvoja židovskog monoteizma iz kojega će se u stoljećima poslije razviti kršćanstvo. Ovaj je dio knjige, između ostalog, zapis života nekoliko značajnih osoba; Abraham, Izak, Jakov i Josip.
Poziv upućen Abrahamu (12, 1-3) prekretnica je knjige u kojoj se zapaža prelazak s opće na posebnu objavu. Bog poziva Abrahama i daje obećanje kako će od njega učinit veliki narod. Od 12-25 opisuje se njegov život te iznose pojedinosti povezane s njim. U tim poglavljima pored njega susrećemo i druge bitne osobe: Sara, Lot, Melkisedek, Hagara, Jišmael, Izak i Rebeka. Više je značajnih događaja koji se spominju u tim poglavljima, primjerice: susret Abrahama i Melkisedeka kralja i svećenika šelmskog: 14. Hagara i Jišmael ta njihova teška sudbina, zbog Sarine ljubomore, opisana je u 16 poglavlju. 17. zapisuje uspostavu vječnog saveza, znak kojega je bilo obrezanje, a 18. i 19. opisuje Sodomu i Gomoru te razloge njihova uništenja.
Opis rođenja Izaka i Abrahamove kušnje nalazimo od 21-22. Izak je bio zakoniti sin Abrahama i njegove supruge Sare. Zapis života i događaja bitnih za razumijevanje njegova lika i djela pojavljuje se u poglavljima 21-35 gdje se njegova isprepleće sa životnim pričama njegovih sinova. U tim poglavljima, od događaja, treba uočiti sljedeće; Jakovljevo zadobivanje prvorodstva i njegov put u Mezopotamiju, 27-28. Borba Jakova s anđelom; 32, 23-33 te Izakova i Rahelina smrt; 35, 16-29. U 37. poglavlju započinje zapis o Jakovu, njegovih dvanaest sinova s posebnim osvrtom na Josipa. Do kraja knjige iznosi se zapis plemena iz kojega će se, u nadolazećim stoljećima, razviti nacija Izrael. Nekoliko je zanimljivih događaja koje treba uočiti. 37-41 donosi opis Josipa i njegova životna puta. Od prodaje u Egipat, te kako je od roba došao do visoke pozicije na dvoru. Završna poglavlja opisuju dolazak Jakova i njegovih sinova u Egipat te smještaj kod Josipa.
Osobe Knjige Postanka
Više se osoba u knjizi ističe svojim poslanjem i značajem. Izdvajam pet: Henoh, Noa, Abraham, Jakov i Josip.
Cijelo 5. poglavlje donosi zapis patrijarha od Adama do Noe. Namjera je pisca pokazati povezanost Noe koji predstavlja novi početak i Savez s Bogom s ljudima početaka. U tom popisu (18-24) jedna se osoba ističe, iako je o njoj zapisano tek nekoliko redaka. Henoh je značajan zbog toga što predstavlja arhetip; bogobojaznog, predanog, iskrenog vjernika koji živi s Bogom. Zbog predanog života ima blizak odnos s Bogom, koji ga nagrađuje tako što ga uzima sebi. Henoh je značajan i zbog činjenice što pokazuje kontinuitet objave Boga, prije uspostave saveza s Nom i objave Abrahamu, ljudima koji žive vjerom u Njega.
Cjeloviti zapis o proroku početka nalazimo u 6-11. Noa simbolizira novi početak koji Bog uspostavlja sa čovječanstvom. 9, 1-17 jasno i cjelovito donosi teologiju Saveza. Tijekom povijesti je Bog uspostavljao različite zavjete sa sebi odabranim pojedincima. Razlozi su bili pokazati Božju skrb za čovjeka i stvorenje, svjedočiti Božju volju te se objavljivati ljudima. Zavjeti koje Bog sklapa imaju različite poruke, ali svi svjedoče o milosti, aktivnom učešću i komunikaciji Boga sa stvorenjem i ljudima.
Teologija Božjih zavjeta-saveza vidljiva je u oba dijela Svetog Pisma, u punini očitovana u Gospodinu Isusu Kristu, te obznanjuje Božje djelovanje, objavu i milost tijekom povijesti. Njihovo značenje se ne može umanjiti činjenicom da su ljudi često puta saveze kršili ili ih nisu ispunjavali. Oni su trajno svjedočanstvo Božje milosti i aktivnog učešća tijekom povijesti. Savez s Noom je uspostavljen nakon potopa, te je po svom značenju usmjeren prema cijelom čovječanstvu, a on predstavlja novo čovječanstvo. Odlike su ovog vječnog saveza obećanje da stvorenje neće više nikada biti uništeno zbog ljudskog otpadništva od Boga, a znak je duga. Pojava duge podsjeća na obećanje: ''Kada se ukaže duga u oblacima, pogleda ću je i spomenut ću se vječnog zavjeta između Boga i svih živih bića svake vrste što su na zemlji.''
Abrahamov je životopis opširno predstavljen u poglavljima 11, 26-25, 10. Iako dužina teksta ne mora govoriti o značenju, u ovom slučaju činjenica da oko četrdeset posto teksta knjige govori o Abrahamu upućuje na njegovu važnost. Abraham je praotac Izraela i tri monoteističke religije: židovsta, kršćanstva i islama. U knjizi se iznose njegove prednosti ali i nedostaci. To upućuju na činjenicu da Bog ne izabire savršene ljude da ga posreduju, nego one koji su spremni vjerom živjeti i nasljedovati njegov poziv. Bog je uspostavio s Abrahamom drugačiju vrstu saveza nego sa Noom. Iako po važnosti istovrijedan, jer je začetnik Bog, po poruci je direktno upućen Izraelu. Savez koji je uspostavljen stvara ga praocem mnogih. Od njega potječe izraelska nacija i židovski monoteizam, kršćani su njegovi duhovni baštinici jer nasljeduju Objavu koja je po Isusu Kristu naviještana svim narodima. Arapi koji su muslimani baštine po genetici njegovo nasljeđe preko nezakonita sina Jišmaela. Savez koji je Bog uspostavio s Abrahom prenosio se na naredne generacije i taj je savez vječan, 17, 7. Znak je obrezanje, obavljalo se na muškoj djeci koja su postajala djelom saveza. Obrezanje je prasakrament onoga što u Novom zavjetu postaje krštenje te se prenosi na sve bez obzira na spol.
Iako je bio nesavršen, Abraham je uzor zbog nekoliko razloga. On je primjer Božjeg poziva za određenu svrhu. Iz tog se poziva može iščitati dvije bitne odlike: jasnoća i potvrda. Jasnoća Božjeg govora i potvrda onoga što je obećano. Abraham pokazuje kako iskreno i predano nasljedovati Boga. Proučavajući njegov lik možemo vidjeti kako nasljedovati te što znači biti iskreni i predan s obzirom na Boga. On jasno upućuje na to da vjernik slijedi poziv Božji i vjeruje onomu što se ne može vidjeti. Obećanje koje je dobio pred kraj se njegova života počelo nazirati, a tek je tisućljećima u pravom smislu te riječi ostvareno. Na kraju, kroz njega vidimo kako Bog uspostavlja vječni savez.
Jedna od temeljna uloga Knjige Postanka je poticanje vjere u Boga i shvaćanje da je upravo On inicijator i kreator života.
Jakov je imao dvanaest sinova od kojih će se u narednim stoljećima razviti narod dvanaest plemena: Židovi. Biografija Jakova opisana je u poglavljima: 25, 19-50, 14. U tim poglavljima se iznose različiti događaji koji su bitni za razumijevanje nastanka izraelskog vjerskog i nacionalnog identiteta. Ovdje se, kao u slučaju Abrahama, može zaključiti kako pisac pridaje veliko značenje Jakovu jer se pojavljuje na skoro pedeset posto teksta knjige. Bog je Jakovu dao novo ime - Izrael: ''Boriti se s Bogom i čovjekom i nadjačati'' 32,29. Ime je dobio nakon kušnje i borbe koje je imao s anđelom te se danas to ime povezuje s narodom - Židovima, a kada se govori o duhovnom Izraelu onda se implicira kršćanima. Izraelov je život detaljno opisan u knjizi, a dva događaja iz njegova života čine ga primjerom vjere. Prvi je između njega i njegova brata: Post 25, 29-34. Ezav je Jakovu zbog pohlepe prepustio prvorodstvo, što je u kulturi tog vremena značilo da mu predaje i očevo nasljeđe za jednu zdjelu leće. Jakov po rođenju nije bio određen nasljednikom očeve baštine, ali je to svojom mudrošću dobio. On je paradigma mudrog, radišnog i predanog čovjeka koji radom i vjerom napreduje.
Drugi je događaj opisan u 32, 23-31. Teološki vrlo intrigantan jer govori o događaju koji kod nekih izaziva kontaverze. Opis je to događaja u kojemu se Jakov bori sa Bogom koji se utjelovio u obliku anđela, da kontaverza bude veća, on u toj borbi pobjeđuje. Iz tog vremena dolazi i njegovo novo ime: Izrael. Ovaj je događaj pored ostalog bitan jer oslikava njegovu drugu bitnu karakternu odliku: spremnost da se sve učini kako bi se dobio Božji blagoslov. Jakov je shvaćao kako je Božji blagoslov bit sretnog i smislenog života, zato je bio spreman učiniti sve da bi taj blagoslov dobio.
Josip je bio jedan od dvanaestorice Jakovljevih sinova. Njegov je život opisan u poglavljima od 37-50, značajan je zbog toga što je zahvaljujući njegovom posredništvu maleno pleme naraslo u veliki narod. Josip je spletom životnih okolnosti zbog ljubomore svoje braće, koju je izazvao mladenačkom arogancijom, završio u Egiptu. Tamo se od roba tijekom vremena, uz Božji blagoslov, izdignuo u važnu osobu. Zbog suše i gladi njegova je obitelj, nakon dugo godina, došla živjeti s njim. Tamo su ostali četiri stotine godina i postali veliki narod. Taj će se narod pod vodstvom Mojsija vratiti u zemlju svojih praroditelja…
Josip je svojim likom i djelovanjem zadužio bibličare i vjernike zbog tri razloga. On je bio osoba vizije i sposobnosti predvidjeti tijek budućih događaja, to je bio dar Božji. Drugo uočljivo iz njegova životopisa je njegova mudrost i iskrenost. Nakon što je prodan u Egipat kao rob, od obespravljenika se uzdigao na visoku poziciju u egipatskom društvu. Takav razvoj događaja je, između ostalog, bio uvjetovan njegovim razumnim pristupom životu i djelovanju. Treći razlog po kojemu postaje paradigma očitovao se u tomu da je Bog okrenuo njegovu nevolju na dobro, a on je u zlu i dobru ostao vjeran Bogu.
Značaj Knjige Postanka
Knjiga je značajna zbog svoje povijesne, kulturne i duhovne vrijednosti. Ona je svjedočanstvo povijesti i pisani spomenik ljudske civilizacije. Iznjedrena u okviru židovske tradicije za potrebe jednoga naroda, nesebično je darovana cijelom svijetu da bi narodima bila poticaj za vjeru.
Ona potiče na promišljanje i upoznavanje Boga, sebe i svijet koji nas okružuje. Trajno je svjedočanstvo Božje objave i izvor duhovnosti, promišljanja i upoznavanja svijeta koji nas okružuje. Bog stvara svijet, čovjeku daje mandat za upravu nad svijetom i potiče ga na brigu i čuvanje. Knjiga je svjedočanstvo Boga. Svemogući je uspostavio zakonitosti materijalnog svijeta koje potiču na razmišljanje da izvan vidljivog i materijalnog postoji Vječni i Svemogući. Knjiga upućuje na Stvoritelja bez čije spoznaje čovjek nije cjelovito biće. Ona je zapis začetka jednog naroda - Izraela i vjere u jednoga Boga - monoteizma.
Budući je cijela Biblija nadahnuta Božja riječ, svi njezini dijelovi imaju značenje i važnost za proučavanje. Svaka pojedina knjiga stavlja naglaske koje sve knjige Svetoga pisma čine cjelovitom Božjom objavom. Zbog toga je poticaj jasan: upoznajmo sebe, svijet oko sebe te spoznajmo Boga.
Riječ Božja Silazak Duha Svetoga na učenike Zbog toga što se u obliku plamenova Duh Sveti izlio na učenike ovaj se blagdan još naziva Duhovi, iako se ne misli na mnogo duhova nego na manifestaciju Duha u obliku plamenih jezičaka...
Riječ Božja Ukazanje Uskrsnulog učenicima Više zapisa Novog zavjeta svjedoče o ukazanju Gospodina Isusa Krista učenicima u vremenu od četrdeset dana nakon uskrsnuća i prije svoga slavnog uznesenja...
