|
 |
| • Rođenje i prvi dani Kristova života opisani su u na dva mjesta u Novom zavjetu: u Matejevom i Lukinom Evanđelju. |
|
|
|
ČINJENICE, OSOBE I ZAPISI VEZANI UZ ISUSOVO ROĐENJE:
Biblijski prikaz Božića
Božić je blagdan koji podsjeća na rođenje Isusa iz Nazareta. To je blagdan koji ima religijsko značenje, usmjerava pozornost da život ima viši smisao od materijalnog, a upoznavanje i otkrivanje vjere je poticaj za cijeli život.
Povijesno i geografsko okružje
Isus je rođen za vrijeme cara Augusta koji je bio najveći imperator Rima i vladao od 31. prije do 14. godine poslije Krista. Za vrijeme njegove uprave republika je zamijenjena imperijalnim ustrojem, a vlast je proširio na cijeli mediteranski svijet te uspostavio Rimski mir. August: Veličanstveni, je titula koju mu je dodijelio Senat 27. godine prije Krista.
Palestina je ime za područje Obećane zemlje. Veliki dio biblijske povijesti, pa tako i ovaj povezan sa Isusom, odigrao se na ovom području. Pojam se susreće prvi puta u 5. st. prije Krista, a iako su se granice tijekom povijesti mijenjale, područje obuhvaća zemlju koja se nalazi između; Sredozemnog mora, dijelova Libanona i Mrtvog mora te sirijsko-arapske pustinje. Zbog svog zemljopisnog položaja, nalazila se na putovima između Egipta i Mezopotamije, često je bila na meti osvajačkih vojski. Iz arheoloških nalaza može se zaključiti da je bila nastanjena još od prapovijesti; Karmel i Galileja te grad Jerihon. Klima je suptropska: ljeta su suha i vruća, a zime obiluju kišama.
Betlehem je mjestašce u kojemu je Isus rođen. Nalazi se u Judeji desetak kilometara od Jeruzalema. Prema povijesnim izvorima Justina Mučenika koji je živio u 2. stoljeću poslije Krista, Isus je vjerojatno rođen u jednoj špilji u blizini sela. Imperator Konstantin i njegova majka Helena su 330. poslije Krista na tom mjestu sagradili crkvu. Ipak treba naglasiti da se sa sigurnošću ne zna je li to bila špilja ili štalica.
Nazaret je mjesto u kojem je Gospodin odrastao poslije povratka iz Egipta gdje su Josip i Marija pobjegli zbog toga što je Herod pokušao ubiti tek rođenog Isusa. U Nazaretu je Isus boravio sve dok nije počeo javno djelovati. Nalazi se na južnoj granici Galileje 350 metara nad morem. Nazaret je danas u sastavu države Izrael, a većina pučanstva su kršćani.
Činjenice i osobe
Treba uočiti nekoliko povijesnih činjenica i osoba koje pomažu pri jasnijem razumijevanju božićnog prikaza.
Božić je kršćanski blagdan koji se u zapadnom svijetu slavi 25. prosinca. Taj je datum određen u misijsko-evangelizacijskoj nakani. U pretkršćansko doba tih su se dana odvijali poganski blagdani tj. obožavanje zimskog solsticija. To je vremenski periodi kada sunce dosegne svoju najudaljeniju točku na sjeveru ili jugu. Događa se dva puta godišnje, ljetni oko 21. lipnja, te zimski oko 22. prosinca. Misionari su mislili kako bi proslava Kristovog rođenja u dane kada su poganski narodi imali blagdane pomogla približavanju vjeri u Krista, što se i dogodilo.
Godinu Isusova rođenja je teško utvrditi. Naše računanje vremena počinje od ''nulte godine'' kada je ''rođen'' Isus. Kasnijim i točnijim revizijama utvrđeno je da se to nije moglo dogoditi nakon 4. godine prije Krista. Herod Veliki umro je 4. godine prije Krista, to znamo sa sigurnošću, a ako se tome pridoda bijeg u Egipat vjerojatnija godina Isusova rođenja je 6. ili 7. godina prije Krista.
Zapisi spominju različite osobe koji su imale učešće u prvim danima Isusova rođenja. Magi - mudraci došli su se pokloniti tek rođenom židovskom kralju. Bilo je to midijsko pleme koje je obavljalo svećeničku službu, a kasnije su tako prozvani svi istočnjački proricatelji. Nekolicina njih došla se pokloniti tek rođenom djetetu za koje su vjerovali da je posebno. Bavili su se astronomijom i na nebu uočili konstelaciju zvijezda koja je bila viđena nedugo prije Kristova rođenja. Njena je pojava bila znak, a putanja putokaz ka tek rođenom djetetu.
Herodi su bili dinastija židovskih vladara. Herod Veliki bio je kralj od 37. do 4. godine prije Krista bez stvarne političke moći jer je bio podčinjen Rimu. Bio je vojni namjesnik Galileje i Celesirije, a 37. prije Krista je imenovan za potkralja. Kombinacijom dobrog političara, okrutnim i nasilnim metodama upravljanja, uspio je obnoviti kraljevstvo koje je po veličini bilo kao Davidovo. |
|
Marija, Isusova majka, je bila mlada djevojka. O njenom životu pronalazimo malo bilješki, što nam govori o tomu kako joj evanđelisti i sveti spisi ne pridaju veliku pozornost. Znamo da je živjela u Nazaretu i bila zaručena za Josipa. Jednom je prilikom dobila posjet i navještenje radosne vijesti, a prenositelj poruke je bio anđeo Gabrijel. Poruka je bila kratka i jasna: djevojka će začeti nadnaravno, a dijete koje treba roditi je posebno. Kršćani je smatraju Bogorodicom jer je rodila Gospodina Isusa Krista; uzorom vjere, primjer pobožnosti i nasljedovanja Božjeg poziva. Njena subordiniranost i nasljedovanje Isusa pokazuju kako je u njemu vidjela Spasitelja. Isusovo je začeće nadnaravni i izvanredan događaj povijesti započeto od Duha Svetoga.
Josip je bio zakoniti, ali ne i stvarni otac Isusa te je pored Marije bio skrbnik i odgojitelj. Bio je stolarskoga zanimanja i siromašnog imovinskog stanja. U ranim zapisima Isusova života se često spominje, ali kasnije ne, što navodi na zaključak da je možda umro prije Isusova odrastanja.
Zapisi rođenja: Matej i Luka
Rođenje i prvi dani Kristova života opisani su u na dva mjesta u Novom zavjetu: Mt 1, 18-2, 23 i Lk 2, 1-40. Zapisi pomažu pri rekonstrukciji jasne i cjelovite slike Kristova utjelovljenja.
Evanđelista Matej je bio jedan od dvanaest učenika: apostol. Po zanimanju je bio carinik, sakupljač poreza te je imao dva imena Matej Levi. Rodom je bio iz Galileje, Evanđelje je pisao tridesetak godina nakon Kristova uskrsnuća. Djelovao je na području Palestine, a nakon migracije se ne zna gdje je otišao. Pretpostavlja se da je poginuo mučeničkom smrću.
Matej opisuje rođenje i prve dane Isusova života u prvom i drugom poglavlju. Ističe nekoliko događaja povezanih sa događajem; Josipu se, koji je bio zaručen za Mariju, ukazao u snu anđeo Gabrijel te mu poručio da njegova zaručnica, za koju je saznao da je trudna, nije učinila išta amoralno, jer je dijete začeto nadnaravno. Dobio je poruku o posebnosti djeteta i da će njegova misija biti izbavljenje ljudi od njihovih grijeha. Tu je objavu anđeo potvrdio navodima Prvog zavjeta, knjige proroka Izajia 7p. Josip je Mariju prihvatio za suprugu, a dijete za zakonitog sina.
Za vrijeme boravka u Judeji, dok su bili u Betlehemu, u posjet tek rođenom djetetu došlo je izaslanstvo s istoka. Prvo su otišli do kralja Heroda jer su mislili da se u njegovoj kući rodio nasljednik tj. kralj. Ta je vijest uznemirila Heroda jer je dolazak Mesije značio prijetnju političkoj vlasti. Nakon vijećanja s tumačima svetih spisa dobio je odgovor. Temeljem proroštva proroka Miheja (Mih 5, 1), koji je živio sedam stoljeća prije Isusova rođenja, Mesija je trebao biti rođen u Betlehemu. Ova je činjenica uznemirila Heroda koji se nadao da će mudraci dojaviti točno mjesto gdje se nalazi te o kojem se djetetu radi. Sljedeći putanju zvijezde mudraci su došli do Betlehema, pronašli dijete i njegove roditelje. Darovali ga; zlatom, tamjanom i smirnom, odatle pretpostavka da ih je bilo troje. Budući su primili naputak u snu da se ne vraćaju Herodu, drugim su se putem vratili u zemlju.
Josipu se javio anđeo Gospodnji, također u snu, i naredio da krene u Egipat jer je kralj naumio pronaći i ubiti dijete. Tamo je trebao ostati s djetetom i majkom iz sigurnosnih razloga. Kralj je naredio smaknuće dječaka do dvije godine, a sve u potrazi za Isusom. Isusova obitelj iz Egipta se vratila nakon smrti Heroda, a budući je u Judeji vladao Arhelaj, njegov sin, otišli su u Galileju, grad Nazaret. Tamo će Isus provesti veći dio života sve do stupanja u službu.
Evanđelist Luka bio je rodom iz Antiohije u Siriji (u to vrijeme vrlo značajno kršćansko središte iz kojeg je apostol Pavao započinjao svoja misijska putovanja). Po zanimanju je bio liječnik, obraćenik na kršćanstvo grčke pozadine. Bio je suputnik apostola Pavla na misijskim putovanjima, o čemu svjedoče Djela apostolska. Evanđelje je, nakon sustavnog istraživanja, posvetio prijatelju Teofilu, obraćeniku na kršćanstvo i vjerojatno meceni njegova istraživanja. Za razliku od Mateja, koji se obraća kršćanima židovske pozadine, Luka na umu ima kršćane grčke pozadine. Zbog toga svoje evanđelja obrađuje, a materijal slaže na njima razumljiviji način. Evanđelja je napisao oko 70. godine poslije Krista, a prema predaji je umro mučeničkom smrću u poznim godinama života.
Luka skreće pozornost na događaje koji su prethodili rođenju. U prvom poglavlju ističe navještaja dva rođenja; Ivana i Isusa. Oba navještaja imaju elemente nadnaravnog jer je navjestitelj bio anđeo Gabrijel. Zapis oslikava ljude koji su; začuđeni, u nevjerici i sumnjičavi nakon objava koje su primili. Luka također uočava rodbinsku povezanost između majke Ivana Krstitelja i Gospodina Isusa kao i činjenicu da je Elizabeta, nakon posjete, prepoznala da je dijete koje nosi Marija posebno. Na to se nadovezuje Marijin hvalospjev kojim ona izražava štovanje, veličanje, zahvalnost i podređenost Bogu (Lk 1, 39-55).
Zapis Isusova rođenja se nešto razlikuje od prvog, ne iznosi iste događaje i naglašava druge. Vjerojatno ga smješta vremenski malo ranije. Činjenica da je Isusova obitelj pobjegla u Egipat, što je vidljivo kod Mateja, navodi na zaključak da Luka opisuje događaje koji su se dogodili prije posjeta mudraca s Istoka. Matej ističe činjenicu da su Isusa posjetili ljudi visokog položaja, Luka naglašava posjet pastira. Njihov posjet, posjet običnih ljudi, centralni je događaj zapisa (Lk 2, 8-20). Pastiri su, čuvajući svoje stado, tijekom noći imali posjet anđela koji im je donio radosnu vijest o rođenju Spasitelja. Anđeoski je zbor, potvrđujući tu poruku, potaknuo pastire da krenu u posjet tek rođenog djeteta. Kada su došli do Marije i Josipa, pokloniše se tek rođenom djetetu te ispričali o susretu kojem su svjedočili.
Pored navoda o prepoznavanju, priznavanju i poklanjanju običnih ljudi, Luka navodi da su dvije pobožne osobe u Isusu prepoznali Mesiju kad je obitelj došla u Hram. Šimun je bio pravedan, bogobojazan te očekivao dolazak Pomazanika. Na njemu je bio i Duh Sveti što je trebalo svjedočiti o posvećenom čovjeku (Lk 2, 25-27). Tijekom boravka u Hramu, u koji je došao pod nadahnućem Božjim, u djetetu je prepoznao Spasitelja i Svjetlo Božje. Tu je bila i proročica Ana (Lk 2, 36-38), poodmakle dobi, udovica koja je postom i molitvama u Hramu služila Bogu. Vidjevši dijete počela je hvaliti Boga i drugima govoriti o njemu. Luka ističe da su Marija i Josip slijedili tradiciju židovske religije te nisu bili svjesni značaja njihova djeteta. |
| Sljedeći putanju zvijezde mudraci su došli do Betlehema, piše Matej u Evanđelju. |
|
|
Evanđelisti Matej i Luka opisuju Isusovo rođenje kao važan događaj. Imaju zajedničke elemente, ali svaki od njih donosi detalje te ističe specifične događaje. To potvrđuje kako se nisu dogovarali oko toga da napišu ''dobru priču'', nego iznesu svjedočanstvo temeljeno na usmenoj predaji. Treba uzeti u obzir da su zapisi nastali decenijima, više od pola stoljeća nakon što su se stvarno dogodili. Tada su već vjerojatno stvarni sudionici preminuli, a događaj se usmeno prenosio kršćanskoj zajednici. Obojica su istraživali događaj i imali namjeru napraviti zapis koji će svjedočiti i poučiti naraštaje vjernika koji će doći.
Može se zaključiti: iako su pisali svoje zapise drugačijem auditoriju, nakana je bila svjedočiti o posebnosti Isusa Krista, te skrenuti pozornost kako su obični ljudi, pobožni ali i osobe s visokih položaja prepoznali posebnost u djetetu.
Razlozi Isusova rođenja
Božji je narod čekao osloboditelja i otkupitelja koji ih je trebao doći izbaviti od sužanjstva. Oni su mislili na političku slobodu i oslobađanje od jarma strane, rimske uprave i vlasti.
Bog je ponudio rješenje za iskupljenje i odgovor na probleme, ali ne na način kako su očekivali, jer je problem bio u srcu, a ne u politici. Zbog toga je Krist došao na neuobičajen način, mimo tradicije i očekivanja, bez fanfara, i ponudio poruku koja je bila teško prihvatljiva sunarodnjacima. Njegove poruke o Kraljevstvu koje je u srcu, a ne u granicama, nisu spremno dočekane, sve je postalo teže kada Isus nije htio postati politički vođa.
Krist se utjelovio da bi prenio evanđelje, Radosnu vijest kako Bog voli sve ljude i nudi spasenje po vjeri, vječni život kao posljedicu vjere u Boga. Kada osoba primi poziv Božji i povjeruje, ona biva nanovo rođena i započinje proces duhovne obnove. Duhovno obnovljena osoba u miru je s Bogom, ima mir u srcu, blagoslov u životu, a to dovodi do punine života.
Krist se utjelovio u osobi Nazarećanina zbog toga da bi pokazao kako su siromašni i bogati, neobrazovani i učeni, nemoćni i moćni, žene i muškarci od Boga prihvaćeni, djecom Božjom prozvani, ako vjeruju da je Gospodin Isus, Krist, Spasitelj, Otkupitelj svih ljudi i Gospodin Bog!
Smisao Božića u 21. stoljeću
Od samih početak pa do današnjih dana ljudi su tragali za smislom i svrhom života. Različiti pravci u filozofiji i religijama pojavljivali su se u potrazi za odgovorima na temeljna pitanja života. Kršćanstvo nudi odgovor na vječnu potragu i usmjerava pozornost na Isusa. Njegovim je rođenjem čovječanstvo dobilo drugačiji tijek duhovnog razvoja, na pozornici ljudske misli pojavio se novi nauk iznjedren iz židovstva. Isus nije bio filozof ni politički vođa nego učitelj vjere i Božji poslanik, za kršćane utjelovljeni Bog.
Vjera nudi poticaj za promišljanje, duhovnost i smjer za život. Potiče da promišljamo kako pored vidljivog i materijalnog postoji više koje pomaže ispuniti i dati svrhu životu. Usmjerava na Boga: Stvoritelja svega, inicijatora života, kreatora materijalnog svijeta i čovjeka.
Zbog toga je izvorni smisao Božića aktualan i danas: dok živimo i obavljamo obaveze života možemo rasti u spoznaji, duhovnosti i višem smislu života. Sve to pomaže u savladavanju svakidašnjih izazova, jer vječni Bog postaje dijete ne bi li bio središte ljudskog srca! |
|
nena1
slovo
