|
 |
| • Žrtva uvijek ostaje žrtva. Imajući to na umu padaju u vodu sve isprike kako bi odavanje počasti nevinim žrtvama, pa čak i služenjem mise na mjestu zločina, moglo vrijeđati bilo koga. |
|
 |
|
ŽRTVE KOJIMA TREBA ODATI PIJETET: Kardinal Bozanić mora posjetiti Jasenovac
Ovih dana se proširila u medijima rasprava oko toga treba li Katolička crkva slaviti misu za nevine žrtve u Jasenovcu, kako to primjerice čini u Bleiburgu i na drugim mjestima gdje su stradavale žrtve komunističkog režima.
Novinar Jutarnjeg lista Darko Pavičić napisao je u svojoj kolumni: "Požeški biskup dr. Antun Škvorčević je u pravu kada kaže kako Crkva (čitaj: on osobno u vlastitoj biskupiji) nije zanemarila Jasenovac i ondje svake godine, u petak prije Cvjetnice, slavi misu za nedužne žrtve, popraćenu pokorničkom procesijom, koju predvodi biskup osobno. Zato je u pravu kada se ljuti na tvrdnju da u Jasenovcu nije služena misa, ali pritom zaboravlja na vrlo važnu razliku, a to je da u sadašnjem spomen-području Jasenovca, tj. nekadašnjem koncentracijskom logoru misa nikada odslužena nije. Služi se u nedalekoj mjesnoj župnoj crkvi, ali razlika između ta dva lokaliteta na njihovoj stvarnoj i simboličkoj razini zjapi kao ona između neba i zemlje".
Ured požeškog biskupa, pak, odgovara: "Na samom području jasenovačkog logora nije primjereno spominjati se nedužnih žrtava svetom misom onako kako se to čini u Bleiburgu, Jazovki i Maceljskoj šumi, koje se navodi za primjer. U Jasenovcu su ubijani prvenstveno Židovi, Srbi, Romi, potom Hrvati, Slovenci i drugi. Požeška biskupija dobro poznaje stanje duha kod nas glede Jasenovca i svjesna je problema koji su se u tom pogledu očitovali na spomen područjima pojedinih nacističkih logora nakon II. svjetskog rata u Europi, posebno u novije doba u Auschwitzu, gdje su Židovi protestirali protiv organiziranja katoličkih sadržaja u logoru. Smatramo da je i kod nas nužno s poštovanjem pristupati činjenici različitih vjerskih pripadnosti žrtava u Jasenovcu i ne činiti ono što bi moglo povrijediti bilo koga od drugih vjera, nacija ili svjetonazora".
Crkva nije žrtva samo jednog režima
Tko je u pravu? Bilo bi mi draže izbjegnuti to pitanje i nastaviti u drugom smjeru. Naime, postavlja se pitanje je li Crkva ispravno učinila kada je, posebno u posljednje vrijeme, počela nizati mise na otvorenom nad mjestima gdje su stradavale nedužne žrtve komunističkog režima, dok je s druge strane svjesna, kako se to i pokazalo, da ne može isto učiniti u Jasenovcu? Isto tako, postavlja se pitanje može li se posjetiti Jasenovac, a da se ne slavi misa? Mogu li hrvatski biskupi, a tu posebno mislim na mjesnog biskupa Škvorčevića te zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, svojim posjetom logoru Jasenovac odati počast i uputiti Bogu molitve za nevine žrtve te učiniti slične geste kao što je to činio papa Ivan Pavao II. te kao što to sada čini papa Benedikt XVI.?
Na ovo posljednje pitanje mi je puno lakše odgovoriti. Crkva u Hrvatskoj mora nadvladati mentalitet žrtve samo jednog sistema - komunizma, te prihvatiti, a tako i javno pokazati kako njezina sloboda nije bila ograničena tek dolaskom komunizma već i mnogo prije, što se posebno vidi kroz lik kardinala i blaženika Alojzija Stepinca. "U osobi se blaženog Stepinca spaja, da se tako izrazim, cjelokupna tragedija koja je pogodila hrvatsko pučanstvo i Europu tijekom ovoga stoljeća obilježena trima velikim zlima: fašizmom, nacizmom i komunizmom", rekao je papa Ivan Pavao II. tijekom beatifikacije kardinala Stepinca u Mariji Bistrici 1998. godine. Upravo na tom tragu bi Crkva u Hrvatskoj trebala jače naglašavati tri zla, a ne samo jedno. I fašizam i nacizam i komunizam ostavili su iza sebe na ovim područjima tisuće i tisuće nevinih žrtava kojima se treba duboko pokloniti, radilo se o Bleiburgu ili Jasenovcu.
Jednakost žrtava
Žrtva uvijek ostaje žrtva. Imajući to na umu padaju u vodu sve isprike kako bi odavanje počasti nevinim žrtvama, pa čak i služenjem mise na mjestu zločina, moglo vrijeđati bilo koga. Kako molitva može ikoga vrijeđati? Zar bi nas katolike trebala vrijeđati židovska molitva u Jasenovcu pošto su tamo smaknuti i mnogi katolici, čak i svećenici? Zar bi trebalo sastavljati rečenice u kojima se objašnjava tko je primarno bio likvidiran u Jasenovcu, kao što je to napravio Ured požeškog biskupa, koji je ustvrdio kako su u Jasenovcu ubijani prvenstveno Židovi, Srbi, Romi, potom Hrvati, Slovenci i drugi?
Ni jedna žrtva nije veća od druge i tek kada naglašavamo jedne, a zaboravljamo druge, činimo najveću pogrešku. Crkva u Hrvatskoj to ne treba nikada smetnuti s uma. I na kraju, kao da je po pitanju katoličkog odnosa prema žrtvama kriva metoda, a ne i sam sadržaj. Vjerujem kako je već svim biskupima i katolicima u Hrvatskoj jasno da žrtva ostaje žrtva, bez obzira o kojem se zločinačkom sistemu radilo. No evidentan je i problem u metodi gdje Crkva i cjelokupno hrvatsko društvo tapkaju kroz tranziciju tražeći način da pokažu istinu, poklone se svim žrtvama na pravedan i dostojanstven način te izbrišu podijele na crvene i crne, lijeve i desne. Hoćemo li brisanje tih podjela uopće doživjeti? - Iskreno se nadam da hoćemo! |