• Potpuno je nepotrebno uvođenje posebnog programa o spolnom odgoju, već je bolje upotpuniti i prošiti pogled na seksualnost kroz biologiju te vjeronauk, odnosno etiku.
ŠTO I KAKO UČITI MLADE? Treba li mladima poseban spolni odgoj u školama?
Posljednjih mjeseci rasteže se u društvu pitanje Programa zdravstvenog odgoja i obrazovanja u školama. Dva programa stavljena su jedan nasuprot drugom, s tim da se uz jedan stavlja katolički, konzervativniji predznak, a uz drugi onaj liberalniji.
Postavlja se pitanje tko je u pravu i čiji program je bolji? To pitanje najviše zabrinjava roditelje, koji će za svoju djecu morati odlučiti i odabrati jedan od tih programa. No, osobno sam stekao dojam da ni jedan od tih programa nije potreban! Naime, u školskom programu već postoje dva prekrasna predmeta. Jedan je biologija - na kojem se djeci pružaju informacije o spolnosti utemeljene na znanosti, s posebnim fokusom na čovječje tijelo. S druge strane, djeca mogu birati između vjeronauka i etike - na kojem mogu, također, učiti o seksualnosti, no kroz prizmu moralnih i etičkih vrijednosti.
Dakle, mislim kako je potpuno nepotrebno uvođenje posebnog programa koji bi sažimao u nekoliko školskih sati ta dva pogleda, već je bolje upotpuniti i prošiti pogled na seksualnost kroz biologiju te vjeronauk, odnosno etiku.
S druge pak strane postoje određene činjenice i eventualni problemi. Mladi danas najviše uče o seksualnosti na ulici, uz prijatelje, različitu 'zabranjenu' literaturu i ostale medije poput televizije i interneta. Teško da bi novi Program zdravstvenog odgoja i obrazovanja u okviru školskog sustava to promijenio. Isto tako, roditelji u većini slučaja ne razvijaju komunikaciju s djecom, osobito po pitanju seksualnosti, te se i tu stvara određena 'rupa' koju bi se željelo brzinski zakopati programom u školi.
Mladima ostaje učenje kroz socijalizaciju, na primjerima osoba od povjerenja i od onih kojima vjeruju. Koliko mladi vjeruju i koliko bi poslušali savjete osoba koje bi provodile Program zdravstvenog odgoja i obrazovanja, tek nam je za naslutiti, no gotovo sam siguran da taj program ne bi imao bitnog utjecaja na mlade, ma tko god ga provodio.
Dakako da mladima treba dati informacije. One moraju biti upakirane tako da se ne izgubi ni jedan od pogleda na seksualnost, od onog biološkog i zdravstvenog, do onog koji nije vezan samo uz čovječje tijelo već i uz duh. Čovjek se ne može promatrati samo kroz jedan od ta dva vida, i kao da si danas spomenuta dva programa predbacuju upravo to - nepotpunost. Isto tako mislim da se to obrazovanje ne treba provoditi kroz školski sustav, već kroz različite projekte te civilno društvo koje se u Hrvatskoj tek razvija.
Na kraju, ponovno naglašavam jednu važnu instituciju, o kojoj je i papa Benedikt XVI. nedavno rekao kako proživljava tešku krizu. Riječ je dakako o obitelji. Postavlja se pitanje kako će se odnositi prema seksualnosti dijete koje je svjedok zlostavljanja, pa čak i onog seksualnog u okvirima vlastite obitelji, ili pak ono čiji roditelji žive zajedno ali krevet nerijetko dijele s drugim osobama? Kakav će stav o seksualnosti imati ono dijete čiji roditelji nemaju informacija o toj problematici, već ona za njih predstavlja temu o kojoj se ne priča i prema kojoj se u okvirima obitelji odnosi kao prema nečemu što ne postoji?
Obitelj je temelj svakog mladog čovjeka, a njezina kriza izaziva lančane reakcije, pa i one vezane uz odnos prema seksualnosti. Programa zdravstvenog odgoja i obrazovanja u školama samo je pokušaj gašenja požara, ali na pogrešnom mjestu i na pogrešan način.
Riječ urednika Katolička muka po Svetom pismu Crkva je nakupila na Svetom pismu deblji sloj prašine čije svako zrnce u prvi mah predstavlja dodir s evanđeljem koje pokriva, no dugoročno gledano prikriva i zamagljuje Radosnu vijest...
Riječ urednika Velika Gospa kao prilika za obračun? Vjernici su i ove godine na Veliku Gospu morali slušati zamorne i teške riječi svojih pastira koji su iskoristili taj dan kako bi se obračunali s onima koji ne misle kao oni…
H. Pintarić
OTAC
sara
Marina021
