|
 |
| • Mentalitet dijeljenja na crvene i crne, odbijanja drugih i drugačijih te mentalitet nezainteresiranosti, nasuprot želje za napredovanjem i boljom budućnošću, mora ostati iza nas. |
|
|
|
POVIJESNE TEME PREČESTO ZAKLANJAJU POGLED PREMA BUDUĆNOSTI:
Pogled prema budućnosti Hrvatske
Povodom Dana državnosti dobro je promisliti o hrvatskoj sadašnjosti, no pogledati i u budućnost. Već na početku želim ukazati na to kako mi se čini da je ta praksa i dalje premalo prisutna u našem svakodnevnom životu: društvenom, političkom, vjerskom. Često se okrećemo prema povijesnim temama koje nam oduzimaju previše vremena.
Upravo kroz ovaj uvod želim naznačiti jednu kroničnu bolest našeg društva - zabavljanje prošlošću na način koji prečesto nije ni nužan, a niti profesionalan, objektivan, a onda ni istinit. Mnogi će mi već na početku parirati rečenicom: Historia est magistra vitae (povijest je učiteljica života), no moj odgovor odmah slijedi - da, povijest uistinu jest učiteljica ali samo onda kada nam otvara pogled prema budućnosti, a ne onda kada nas zatvara u kavez prošlosti koji ne ostavlja mjesta za novi polet, novi duh, planiranja, projekte i viziju.
Budućnost otvara nove mogućnosti
Istina je da su posljednja dva desetljeća, a zasigurno i čitavo prošlo stoljeće, bili teški za Hrvate, ali i ne samo za nas već i za druge narode Balkana, Europe i svijeta. Dva svjetska rata, potom razdoblje mračnog komunizma, te domovinski rat početkom devedesetih ostavili su svoje rane, od kojih i danas neke krvare i čekaju svoje konačno izlječenje. No, usprkos tim bolnim činjenicama, obveza hrvatskog društva je da sve svoje potencijale upotrijebi za bolju budućnost. Povijest ostaje onakva kakva je bila, za mnoge tamna i s brojnim nesrećama, no tek budućnost otvara mogućnosti za promjene kako bi i one rane koje su i dalje prilično svježe bile izliječene te kako bi se cjelokupnom društvu omogućila bolja i sretnija budućnost.
Tu budućnost Hrvatske gledam prije svega u okviru promjene mentaliteta, koji i danas nosi sa sobom mnoge karakteristike onog socijalističko-komunističkog vremena. Dakako, sve više se taj mentalitet pretvara u onaj kapitalističko-potrošački, za koji također ne držim da je dobar za budućnost našeg društva. Rješenje vidim u spajanju dobrih strana i sadržaja različitih sustava, od kojih, kao kršćanin, posebno napominjem kršćanske vrijednosti.
Mentalitet dijeljenja na crvene i crne, mentalitet odbijanja drugih i drugačijih, mentalitet nezainteresiranosti i puke 'vegetacije', nasuprot želje za napredovanjem i boljom budućnošću, mora ostati iza nas. S pogledom uprtim u budućnost potrebno je stvarati upravo suprotno: suradnju i dijalog između različitih slojeva u društvu, graditi mentalitet suživota s drugima i drugačijima, te željeti i htjeti bolje, preciznije, kvalitetnije.
Važna uloga katolika u društvu
Uz sve te nove vrijednosti, koje su izuzetno potrebne našem društvu, svakako ne mogu ne spomenuti veliku ulogu nas kršćana, vjernika katolika. Kršćanske vrijednosti mira, solidarnosti, ljubavi prema svakoj osobi - odličan su recept kako bi kršćani bili svjetionici našem društvu. No, da bi to uistinu i postali, potrebno je otkriti i prisvojiti kršćanski svjetonazor, s kojim se danas olako manipulira ili kojeg se, što je čak i češće, olako i površno shvaća.
Biti odgovornim kršćaninom u našem društvu obvezuje sve, od biskupa do vjernika laika. Svi smo pred društvom jednaki, i ukoliko u svijetu ne svjedočimo ono na što se prečesto 'zaklinjemo', onda se kršćanstvo stapa s profanim, svjetovnim, pa ako hoćete i poganskim. Takvo kršćanstvo onda ne može poslužiti ni ljudima koji žeđaju za Bogom, a kamoli društvu koje svjesno ili nesvjesno želi bolju i kvalitetniju budućnost.
Hrvatsko društvo, koje se nalazi pred ulaskom u Europsku uniju, mora što manje gledati u prošlost, a što više u budućnost u kojoj se mogu već danas vidjeti obrisi nove nade te novih mogućnosti i vrijednosti. I dakako, te vrijednosti nisu samo one koje se mjere kroz različite statistike ekonomskih i gospodarskih struktura već one koje se mjere na terenu, u našem mjestu, naselju, ulici u kojoj živimo te koje nas na kraju krajeva sve više čine onim što u biti jesmo - ljudima. Biti dobar čovjek kvaliteta je koju najviše očekujem u budućnosti našeg društva i želim da ona postane vidljiva na svakom koraku Hrvatske. |
