|
 |
| • Miklenićeva kritika Hrvatskog sabora samo je nastavak svih onih političkih akcija vrha Crkve prema zakonodavnom državnom tijelu, a kako bi se skratile muke Crkve vezane uz oblikovanje vjernika. |
|
|
|
ŠTO SE KRIJE IZA NAPADA NA RAD HRVATSKOG SABORA?
Urednik Glasa Koncila je pogriješio
''I peti saziv Hrvatskog sabora, kao i svi prethodni, trpio je od manjka unutarnje slobode, hrabrosti i vjernosti savjesti i istodobno je tolerirao višak stranačke poslušnosti i moralno-političke podobnosti'' - komentar je glavnog urednika Glasa Koncila Ivana Miklenića, koji je jedan od onih koji su ovih dana, a povodom raspuštanja Sabora uoči parlamentarnih izbora, objavljeni kao svojevrsna revizija djelovanja te eminentne državne ustanove.
Na te i ostale kritičke riječi svećenika Miklenića odgovorio je Vladimir Šeks, okarakterizirajući komentar glavnog urednika Glasa Koncila kao bezobrazni pamflet kakav nije viđen u hrvatskoj povijesti.
Nedostatak samokritičnosti, a prevelika kritičnost
Svatko tko i samo periodično čita Glas Koncila, te rubriku spomenutog glavnog urednika tog katoličkog lista (kojemu je, usput rečeno, naklada posljednjih godina već tradicionalno u padu), zna nekoliko zanimljivosti i karakteristika vezanih uz taj komentar kojeg označavaju: nacionalni naboj, borba s komunistima i neokomunistima, kritiziranje sekularne države koja je izgubila moralni kompas, napadi na svjetovne medije i tome slično.
Dakako, nije ni potrebno spomenuti kako se urednik Miklenić, osim navedenih subjekata njegovih kritičkih misli, nije nikada drznuo kritizirati samu crkvenu zajednicu, kritički se osvrnuti na manjak unutarnje slobode u Crkvi, manjak hrabrosti i vjernosti savjesti u Crkvi, te na primjerice "kaptolsku podobnost". No, sve je to uspio primijetiti na Saboru, i konstantno primjećuje na svima onima u društvu koji nisu "kaptolski podobni".
Miklenić niže propuste Hrvatskog sabora: Nije imao snage ni volje modificirati zakon o pobačaju, nije imao snage zaštititi nedjelju od nepotrebnoga rada, nije dovoljno učinio za zaštitu hrvatskih žrtava.
Forsiranje lakšeg i neispravnog puta za Crkvu
U tom nastavku Miklenićeve kritičke nabrušenosti vidim najveći problem - proguravanje lakšeg puta Crkve za oblikovanje vlastitih vjernika. Naime, kada bi Crkva, Kaptol, a onda i Glas Koncila brinuli, smišljali strategiju i provodili ju u djelo po pitanju oblikovanja vjernika u hrvatskom društvu, a ne društva u cijelosti preko Hrvatskog sabora, onda ovakva frustriranost Crkve "nepovoljnim" radom Hrvatskog sabora ne bi postojala. No, vrh Crkve zna da je puno teži i zahtjevniji posao oblikovanje samih vjernika da primjerice ne kupuju nedjeljom i ne čine pobačaj, od toga da se jednostavno uputi dopis i napravi pritisak na parlament koji bi trebao izglasavanjem pretakati kršćanski moral u glave hrvatskih državljana, radilo se na kraju o katolicima ili ne.
Miklenićeva kritika Hrvatskog sabora samo je nastavak svih onih političkih akcija vrha Crkve prema zakonodavnom državnom tijelu, a kako bi se skratile muke Crkve koja konačno mora odustati od borbe protiv sekularne države u kojoj živimo i ozbiljno se uhvatiti u koštac s crkvenom realnošću te što prije započeti s ozbiljnim, kontinuiranim radom s vlastitim vjernicima.
Poslanje Crkve ne može biti zadaća Sabora
Dobro je podsjetiti i na riječi generalnog tajnika Biskupske sinode u Rimu nadbiskupa Nikole Eterovića, koji je nedavno u Požegi izjavio: "Kako bi se jednostavno riješile mnoge diskusije oko nedjelje kada bi svi oni koji se izjašnjavaju kao kršćani slavili Dan Gospodnji odlazeći ne u prodavaonice, nego odlazeći u crkvu". U takvom stavu nalazi se rješenje temeljnog nezadovoljstva Crkve.
Vjernike katolike ne može oblikovati i u njih unositi svjetlo kršćanstva Hrvatski sabor, već je to zadaća, odnosno poslanje same Crkve i onih u njoj koji se i danas prečesto spotiču o krive metode djelovanja, brinući i raspredajući o manje bitnim ili potpuno krivim stvarima koje ne mogu promijeniti niti riješiti trenutne crkvene probleme. |
