|
 |
| • Vjeronauk je 90-tih godina prošlog stoljeća rezultirao zanemarivanjem župne kateheze, a mladima se vjera primarno počela nuditi u javnim školama. Sve je to opustošilo katoličke župe u Hrvatskoj. |
|
|
|
VJERNIKE TREBA PRIMARNO ODGAJATI U ŽUPAMA
Inflacija vjeronauka u javnim školama?
Ovih dana ponovno je aktualizirano pitanje vezano uz vjeronauk u školama. Ovaj puta rasprava se nije svela na pitanje treba li javnim školama vjeronauk ili ga treba ukinuti, već na navodnu inicijativu hrvatskih biskupa koji žele potpuno poštivanje Ugovora o katoličkom vjeronauku u javnim školama i vjerskom odgoju u javnim predškolskim ustanovama, kako su ovih dana pisali hrvatski mediji.
U spomenutom Ugovoru, u 3. članku piše: ''U javnim osnovnim i srednjim školama nastava katoličkoga vjeronauka izvodi se u okviru nastavnog plana i programa s dva školska sata tjedno''. Ipak, vjeronauk je u školama već godinama prisutan kroz jedan sat tjedno, međutim spomenuta inicijative Crkve o uvođenju i drugog sata bila bi potpuno legitimna i pravno utemeljena.
Što učiniti s vjeronaukom?
Postavlja se pitanje treba li Crkva drugi sat vjeronauka u školama ili je dosadašnja praksa sasvim zadovoljavajuća? Prije svega valja reći kako je sadašnje provođenje vjeronauka u školama i dalje na klimavim nogama. Nije problem u nedostatku kadra ili odazivu samih učenika, odnosno njihovih roditelja, po pitanju vjeronauka u školama, već je prije svega problem u provođenju samog programa koji nije potpuno prilagođen učenicima.
Kako bih objasnio o čemu pišem dovoljno je napomenuti kako je jedan od zadataka učenika prvog razreda osnovne škole, a koji zahtijeva udžbenik, da na satu vjeronauka spoje sličice hrvatskih svetaca s njihovim imenima. Pri tom postavljam pitanje: Znate li vi odrasli kako doista izgleda blažena Marija Propetog Isusa Petković ili Augustin Kažotić i bi li ih prepoznali na slikama ili ilustracijama?
S druge strane vidim problem i u ocjenjivanju vjeronauka. Mislim kako bi bilo puno bolje da vjeronauk u školama, kao izborni predmet, bude primarno ono o čemu govori i njegovo ime - nauk o vjeri. Kako je vjeru teško ocjenjivati i kako učenici često koriste vjeronauk kao predmet koji im na kraju polugodišta ili godine diže prosjek, bilo bi dobro razmisliti o tome da Crkva s nadležnim ministarstvom dogovori drugi model koji bi mimoišao ocjenjivanje učenika.
A gdje je župna kateheza?
Eventualnu inicijativu biskupa o uvođenju drugog sata vjeronauka u školama smatram dodatno nepotrebnom i zbog toga jer se time Crkva i dalje udaljava od same sebe. Naime, vjeronauk je 90-tih godina prošlog stoljeća rezultirao zanemarivanjem župne kateheze, a mladima se vjera primarno počela nuditi u javnim školama. Sve to opustošilo je katoličke župe u Hrvatskoj. Mladih nakon sakramenta potvrde u crkvi više nema, niti ih išta veže uz župne prostorije, a kateheza u većini župa u Hrvatskoj za njih više ne postoji.
Iz spomenutih razloga smatram kako bi za Crkvu u Hrvatskoj bilo puno pametnije da se pobrine o uvođenju kateheze za sve uzraste u župnim prostorijama. Istina, postoje pozitivni primjeri koji pokazuju da neki svećenici osjećaju potrebu za trajnom vjerskom edukacijom, no kod većine to ipak nije slučaj. Stoga bi biskupi trebali primarno pokrenuti projekt oživljavanja kateheza koje bi na lokalnoj crkvenoj razini odgajale vjernike i uranjale ih u župnu zajednicu, a tek onda razmisliti o proširenju vjeronauka u školama na dva sata.
Bez obzira na najave ministra Primorca kako bi uvođenje drugog sata vjeronauka bio prilično dugotrajan i zahtjevan projekt, mislim kako bi oživljavanje župnih kateheza bio još teži posao. Ipak, jedino taj put vidim kao onaj koji bi Crkvi donio realne rezultate, a preko tih rezultata i novu generaciju kvalitetnih katolika koji bi tek tada mogli istinske kršćanske vrijednosti svjedočiti i primjenjivati u hrvatskom društvu. |
