|
 |
| • Vjernicima kao da je obavezno ponijeti sa sobom u crkvu ozbiljan izraz lica, a dubina duhovnosti kod pojedinaca se mjeri sposobnošću da lice izobliče u religijskom grču. |
|
|
|
KRŠĆANSTVO, MUKA I USKRSNA RADOST
Visi li kršćanstvo na križu?
Veliki četvrtak, petak i subota čine vazmeno trodnevlje kojim se kršćani pripremaju za proslavu najvećeg blagdana u godini - Uskrsa. Tih dana u vjeri i kroz liturgijske obrede i slavlja kršćani se prisjećaju Isusove muke, smrti i uskrsnuća. No u današnjoj Crkvi kao da sve prestaje Velikim petkom. Kao da se ne osjeti vjera koja svoju puninu nalazi tek u praznom grobu.
Tužna lica, klečanje pred Kristovim raspelom, tamni ambijent crkvenih zdanja, namrgođeno mnoštvo svetačkih kipova, prenaglašavanje vlastite žrtve i životne muke samo su neka od obilježja današnje Katoličke crkve. Ukratko, mentalitet Velikog petka. Stravična Kristova muka, bolno nošenje križa, krv, čavli, razapinjanje i konačno kraj obilježen smrću.
Razmišljajući o tom Velikom petku i današnjem mentalitetu u Crkvi, sa strahom konstatiram da sve u vjerničkoj praksi kao da završava u muci, krvi i križu. Gotovo je neumjesno čuti časnu sestru ili kojeg svećenika da se smiju. Vjernicima kao da je obavezno ponijeti sobom u crkvu ozbiljan izraz lica, a dubina duhovnosti kod pojedinaca se mjeri sposobnošću da lice izobliče u religijskom grču.
Kakvo je to kršćanstvo u kojem je neumjesno optimistički gledati u budućnost? Što kršćanstvo poručuje onima koji ne vjeruju, ako u evangelizacijskoj kampanji ulice obljepljuje tužnim plakatima Velikog petka (onog prvog, ali i mnogih nakon njega)?
Ne zanemarujem Isusovu žrtvu na križu, no bih li ja uopće bio vjernik da iza tog križa ne stoji prazan grob? Može li Crkva uopće nositi Kristovo ime ako njezin "zaglavni kamen" visi obješen na drvu križa? Sveti Pavao daje svojevrsan odgovor: "Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je propovijedanje i vjera" (usp. 1 Kor 15, 14).
Ako te riječi primijenim na ovaj sekularni svijet i poslanje Crkve u tim okvirima, rekao bih da - ako iza Velikog petka u Crkvi nema mentaliteta uskrsne radosti, optimizma i ljubavi prema svakom čovjeku, vjerniku ili nevjerniku - tada je beskorisna uloga Crkve i kršćana u svijetu. |
