• Crkva je nakupila na Svetom pismu deblji sloj prašine čije svako zrnce u prvi mah predstavlja dodir s evanđeljem koje pokriva, no dugoročno gledano prikriva i zamagljuje Radosnu vijest.
BISKUPSKA SINODA KAO POČETAK NOVOG OTKRIVANJA BOŽJE RIJEČI? Katolička muka po Svetom pismu
Početkom listopada započela je Biskupska sinoda u Rimu koja je ove godine pred sinodske oce i sve koji sudjeluju u radu Sinode stavila temu vezanu uz Riječ Božju u životu i poslanju Crkve. Dobra je to prilika da se i oni u Rimu, ali i katolici širom svijeta upitaju što za njih znači Sveto pismo, što za njih znače evanđelja, radosna vijest koja bi trebala biti hrana i temelj kršćanstva.
Crkva je u svojoj tradiciji i starosti koja broji preko dvije tisuće godina nakupila na Svetom pismu deblji sloj prašine čije svako zrnce u prvi mah predstavlja dodir s evanđeljem koje pokriva, no dugoročno gledano prikriva i zamagljuje Radosnu vijest u izvornom obliku. Što pod time želim reći? Kroz stoljeća je Crkva možda i previše usmjerila svoje snage na rasprave vezane uz niz različitih tema, bila prisiljena ili pak sama predlagala nove teme, donosila nove odredbe ili se ponekad odviše farizejski pretvarala kako je sama sebi svrhom. Danas je pak s punim legitimitetom odlučila pred sebe staviti Riječ Božju i postaviti si pitanje što ona znači za život i poslanje nje same.
Crkva naime ne može biti ništa drugo nego zajednica koja neprestano izlizuje listove evanđelja, srži Svetog pisma za sve kršćane, neprestano se nadahnjujući Kristovim riječima koje su u sebi sadržavale i danas sadržavaju bezbroj toliko lijepih, pozitivnih, nadahnjujućih uputa, istovremeno sadržavajući u sebi nepresušni izvor za čovjeka koji u 21. stoljeću zaboravlja na mnoge etičke, pa mogu reći i Kristove norme poštivanja sebe samoga i svake druge ljudske osobe.
Neki od problema u Katoličkoj crkvi
Vratiti se danas evanđelju i skinuti s njega debeli sloj prašine nije samo stvar za razmatranje ili teza pod upitnikom već žurna obveza Crkve. Ona, želi li biti dosljedna Kristu, mora neprestano svoje stavove, koji ponekad zahtijevaju i odgovore na moderna i suvremena pitanja kojih nije bilo u vrijeme nastanka evanđelja, potražiti upravo u primjeru života i riječima onoga koji joj je dao misiju i legitimitet - Isusa Krista.
Sadašnji trenutak nije sigurno nešto čime možemo biti zadovoljni. Počevši od samih vjernika laika čiji je interes za Sveto pismo gotovo zanemariv. Koliko je samo mnoštvo katolika primjerice u Hrvatskoj koji nikada nisu pročitali Bibliju, koji čak ne znaju ni nabrojati evanđeliste, koji ne poznaju Kristov život zapisan u evanđeljima! Ta činjenica nije samo činjenica vezana uz katolike u Hrvatskoj, već je slična situacija i mnogim drugim državama, posebice onima razvijenog zapada.
Dio problema nalazi se i u kleru. Na aktualnoj Biskupskoj sinodi spomenut je, između ostalih, problem propovijedi, odnosno nedjeljnih i blagdanskih homilija tijekom misnih slavlja u župnim zajednicama. Nerijetko si svećenici, pa čak i biskupi, uzimaju za pravo da Sveto pismo ili zaobilaze u svojim nedjeljnim govorima za propovjedaonicama ili pak da Sveto pismo i ono što je u njemu zapisano tumače neprikladno ili čak pogrešno.
Nepripremljenost u propovijedima nije nerijetki slučaj. Još je veći i alarmantniji problem kada svećenici zaboravljaju kako nisu iznad Božje riječi već kako su njeni službenici, o čemu opširnije piše dogmatska konstitucija Drugog vatikanskog koncila Dei Verbum. Pojedini svećenici uzimaju si za pravo da se predstavljaju kao pravovjerni promicatelji evanđeoske riječi te nerijetko nastupaju u medijima u želji za samopromocijom, a tu istu Božju riječ iskorištavaju kako bi primjerice nekim javnim osobama u Hrvatskoj opraštali grijehe ili ih pak prozivali kao one koje su prodale dušu vragu.
Kršćanin bez Biblije, što je to?
Koliko se god trudio razmišljati i identificirati sve probleme, nemoguće je u jednom tekstu izbrojiti sva zrnca prašine koja su se na Svetom pismu nakupila kroz godine i stoljeća. Ipak, moguće se ponovno okrenuti prema Božjoj riječi koja je jedini pravi put za Crkvu u trećem tisućljeću.
Za kraj pokušajte zamislite što bi bila država bez Ustava, što bi bilo pravo bez niza zakonskih akata i kako bi se odvijao promet bez prometnih pravila? Mnogi će čak na ovo pitanje i ovaj moj pokušaj da vam probudim maštu odustati jer će smatrati kako bi država bez Ustava ili pravo bez zakonskih akata bili nemogući, pa čak i iracionalni. No, kako to da si mnogi u Crkvi i danas tepaju da mogu biti Kristovi bez evanđelja i da mogu biti kršćani bez Svetog pisma? Iracionalno? Trebalo bi biti!
Riječ urednika Velika Gospa kao prilika za obračun? Vjernici su i ove godine na Veliku Gospu morali slušati zamorne i teške riječi svojih pastira koji su iskoristili taj dan kako bi se obračunali s onima koji ne misle kao oni…
Riječ urednika Tko to viče iz zagrebačkog Sjemeništa? Nerealno je tvrditi kako u Sjemeništu na Šalati nema problema. Ili se problemi prešućuju i pokušavaju prešutjeti ili se pak za istinske probleme sjemeništaraca ne želi znati....
sara
arijam
sara
Margoret
