|
 |
| • Ivan Pavao II. uveo je Crkvu u treće tisućljeće. Baš tijekom Velikog jubileja učinio je korak koji je pokazao novo lice Crkve. |
|
|
|
POVODOM SMRTI SVETOG OCA:
Papa Ivan Pavao II. - pisano zlatnim slovima
Cijeli je svijet početkom veljače s ganućem primio vijest o odlasku pape Ivana Pavla II. u bolnicu Gemelli. Ipak, mnogi nisu ni pomišljali da se radi o početku kraja pontifikata jednog od najvećih papa u povijesti Crkve.
Vijest o njegovoj smrti 2. travnja u večernjim satima dočekana je s mnogo tuge milijuna katolika i ljudi dobre volje. Kao nikada u povijesti Crkve nije se s tolikom strepnjom pratilo zdravstveno stanje nekog Pape. Dakako, od smrti pape Ivana Pavla I. 1978. godine, dijeli nas mnogo godina te su se u tom vremenskom razdoblju sredstva društvenog komuniciranja vrlo razvila. No, ipak, glavni razlog zanimanja svih vjernika te ogromnog broja ostale svjetske javnosti uzrokovana je upravo koracima Ivana Pavla II. tijekom njegovog pontifikata.
Zalaganje za mir, rušenje komunizma u Europi, ekumenizam i međureligijski dijalog, brojni pastirski pohodi, samo su neki od temelja pontifikata Ivana Pavla II. Uz sve to krasile su ga i vrline pristupačnosti, duhovitosti, karizme propovijedanja. Teško je spomenuti u jednom kraćem tekstu sva njegova zalaganja za bolju budućnost Crkve i svijeta, no ipak, dobro je upozoriti i podsjetiti na glavne karakteristike njegova služenja Crkvi.
Papa koji je zakoračio u svijet
Papa Ivan Pavao II. koji je za Petrova nasljednika izabran 16. listopada 1978. papinsku je službu obavljao 26 godina. Tijekom tih godina duboko se urezao u Crkvu kao njezin predvodnik, namjesnik Isusa Krista na zemlji, no i više od toga. Papa se nije zadržavao samo unutar granica Crkve. Potaknut Dugim vatikanskim koncilom, što je već na početku njegova pontifikata najavilo i njegovo ime Ivan Pavao, preuzeto od dvojice koncilskih papa: Ivana XXIII. i Pavla VI., zakoračio je u svijet, točnije rečeno u dijalog sa svijetom.
Ivan Pavao II. taj korak prema svijetu doživljavao je kao dvostrani odnos. U nastupnom govoru, kada je započeo svoju službu kao papa, iznio je kratki "program" svoje papinske službe riječima koje je često ponavljao tijekom 26 godina svoje službe: "Ne bojte se. Otvorite širom vrata Kristu! Njegovoj snazi spasenja otvorite granice država, ekonomskih i političkih sustava, široka područja kulture, civilizacije, razvitka".
Kako njegov apel i želja za dijalogom sa svijetom ne bi ostali unutar male države Vatikana, on objeručke prihvaća medije kao sredstvo komunikacije te se i vlastitim snagama približava ljudima: vjernicima, svećenicima i biskupima, kao i pripadnicima drugih vjera i religijama, političarima, moćnicima. Zar nije dovoljno samo spomenuti njegova 104 putovanja izvan Italije kojima je obuhvatio 129 različitih naroda? Ili činjenicu kako je tijekom svog pontifikata održao 1.165 audijencija na kojima je sudjelovalo gotovo 18 milijuna vjernika iz svih dijelova svijeta?
Izražena želja susreta s ljudima na papi Ivanu Pavlu II. ostala je trajna karakteristika sve do posljednjih dana života, kada je s velikom mukom i boli koristio zadnje atome svoje snage da bi se pojavio na prozoru mašući i blagoslivljajući vjernike, pokušavajući izreći barem blagoslov.
Glas mira u vremenu ratova
Koristio je svoje pohode brojnim državama kako bi izvršavao još jednu zadaću: uz evanđelje naviještao je mir. Njegov glas postao je zov glasnika mira. Već je 1979. godine prihvatio zamolbu Argentine i Čilea da Sveta Stolica posreduje u rješavanju sukoba tih dviju zemalja.
Ubrzo je uzdrmao i bastione komunizma u Europi. Kao Papa koji je došao iz tadašnje komunističke Poljske ubrzo je postao neprijatelj broj jedan komunističkih vlastodržaca, posebno Sovjetskog Saveza. Ni danas nam nisu poznati naručitelji atentata na njega koji se 13. svibnja 1981. godine dogodio u Vatikanu, mada mnogi misle kako je upravo glavni naručitelj bio iz tada komunističke Moskve.
Papu ni atentat nije mogao poljuljati u njegovoj namjeri da glasno progovara o istini, miru, pravdi, ljubavi i pomirenju. Bio je jedan od najzaslužnijih ljudi za ujedinjenje Europe. Naime, danas ne bi mogli zamisliti Europsku uniju bez događaja koji su uslijedili krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina. Govoriti o pokretu "Solidarnosti" u Poljskoj, o rušenju Berlinskog zida, pa sve do osamostaljivanju država na Balkanu, nemoguće je bez spominjanja imena Ivana Pavla II. Svi ti događaji, koji imaju jedinstveni nazivnik u rušenju komunizma, bili su upravo ključni za ujedinjavanje Europe, koju je snažno podržao i sam Ivan Pavao II.
Također nam još u ušima odzvanjaju riječi Ivana Pavla II. vezane uz posljednja ratna žarišta na svijetu, od kojih je posebno potrebno spomenuti rat u Iraku i Svetoj zemlji. Njegovi vapaji za mir bili su nam poticaj i nada za bolju budućnost, političarima često neprihvatljiva stajališta, a danas pred nama stoje kao recept za daljnja nastojanja kako bi se u svijetu stvorio trajni i sigurni mir, te pravednost među narodima.
Ekumenska i međureligijska nastojanja
Osim dijaloga s političarima preko diplomatskih odnosa sa 174 zemlje svijeta, Ivan Pavao II. posebno se zalagao za razvitak ekumenizma i međureligijskog dijaloga. 1986. godina ostat će zapamćena po jedinstvenom Svjetskom molitvenom susretu za mir u Asizu, na kojem su, na Papin poziv te zajedno s njim za mir u svijetu molili predstavnici najznačajnijih monoteističkih religija. Nekoliko mjeseci prije toga Papa je posjetio i rimsku sinagogu. Bilo je to prvi puta u povijesti da je neki papa posjetio sinagogu, dok je 2001. prvi put molio u jednoj muslimanskoj džamiji. Daljnji dijalog bio je vidljiv i s pravoslavnim i protestantskim Crkvama.
Ipak, tijekom svog pontifikata Papa nije mogao ostvariti sve svoje želje. Nakon njegove smrti ostat će neispunjen njegov san o posjetu Rusiji i Moskvi. Ruska pravoslavna Crkva, u strahu od mogućeg povećanja broja katolika u Rusiji nakon dolaska vođe Katoličke crkve, nikada nije s odobrenjem reagirala na želju Pape da posjeti katolike u Rusiji. Slične izjave i stavovi stizali su tijekom prošle godine i iz Beograda od Srpske pravoslavne crkve.
Ivan Pavao II. po svojim ekumenskim i međureligijskim nastojanjima također je zadužio sve vjernike katolike, kao i budućeg papu. Njegova misija, posebno ona ekumenska vođena Isusovom željom da svi budu jedno, nije završena. Potrebno je još mnogo truda, dijaloga, razgovora i molitve kako bi kršćani već sutra, ako ne i u potpunosti, u najvećoj mogućoj vjeri bili jedno oko Krista. Ivan Pavao II. u tom pogledu učinio je jako mnogo.
Umro na glasu svetosti
Ivan Pavao II. uveo je Crkvu u treće tisućljeće. Baš tijekom Velikog jubileja učinio je korak koji je pokazao novo lice Crkve, Crkve koja u sebi nosi i grešni element te ga je spremna priznati. Prvi puta u povijesti Crkve jedan je Papa u tijeku svečanog bogoslužja zatražio oproštenje za grijehe koje je Crkva počinila u prošlosti, što je vrlo pozitivno djelovalo kako na vjernike tako i na one izvan Crkve.
Ipak, godine njegova pontifikata, posebno one posljednje, obilježene su različitim protivljenjima njegovim čvrstim, po nekima i prekonzervativnim stajalištima vezanim uz celibat, ređenje žena, predbračni spolni odnos, kontracepciju. S jedne strane obasut pritužbama na račun tradicije i naučavanja Crkve u nekim pitanjima, s druge strane neugodno iznenađen seksualnim skandalima u Katoličkoj crkvi, Papa se morao suočiti i s takvim novim izazovima.
Treće tisućljeće, osim novih izazova za Ivana Pavla II., donijelo je i nove zdravstvene probleme za njega. Napredovanje Parkinsonove bolesti, kao i ostali zdravstveni problemi, polako su "usporavali" Papu. Papa, pak, odgovarajući na pitanje hoće li dati ostavku, često je napominjao kako ni Krist nije sišao s križa. Usprkos Zakoniku kanonskog prava Katoličke crkve koji omogućava povlačenje sa službe Petrova nasljednika, Ivan Pavao II. ostao je ustrajan u svojoj misiji usprkos zdravstvenim poteškoćama i bolima kojih je bilo sve više. Suobličio se s bolesnicima i starcima svijeta te svojom žrtvom pokazao kako život i patnja imaju smisla. Svoj život predao je u ruke Majci Božjoj, koju je za života osobito štovao, te njezinom sinu Isus Kristu.
Papin vapaj na početku pontifikata: "Otvorite širom vrata Kristu!" i danas nakon njegove smrti ostaje poticaj svima nama. S druge strane, taj isti Krist kojemu je Karol Wojtyla, poznatiji kao Ivan Pavao II., povjerio svoj život, otvorio je svoja vrata Papi naših dana i pozvao ga k sebi. Iste večeri nakon što je objavljena smrt Pape, mnogi su tiho prošaptali: "Umro je svetac!". |
