|
 |
| • Ni kićenje božićne jelke, raskošni stol, zajedništvo obitelji, ni ostali obredi, neće stvoriti Božić, već bi oni morali proizlaziti iz Božića. |
|
|
|
BOŽIĆNA PORUKA
Osjećamo li Božić?
Razmišljajući o ovogodišnjoj čestitki, čitajući prošlih dana mnoge druge, te stojeći pred zadatkom da i sam napišem nešto prigodno, a opet novo, zastao sam gotovo bez riječi.
Postavlja se pitanje što bi to bilo novo danas, kada su simboli i govor o Božiću prisutni gotovo na svakom koraku i to već mjesec dana prije same proslave. Što to ove godine uistinu donosi posadašnjenje događaja kada je Bog, u obliku čovjeka, utjelovljen, progovorio čovjeku na najednostavniji način?
Također se postavlja pitanje što je danas uopće posadašnjenje i slavljenje Božića? Postavlja se pitanje što je slavlje i kako danas slavimo? Je li slavlje na društvenoj razini tek blagdan, praznik, slobodan dan, protokolarno bogat stol pri kojem blaguje danas rijetko okupljena obitelj? Je li kršćansko slavlje tek uzimanje društvenog 'obreda' upotpunjenog, danas u relativizmu ne nužnim okupljanjem u crkvama koje je i danas većinom folklornog a ne istinskog slavljeničkog karaktera?
Teško je dati odgovore na sva ova pitanja. Možda bi ih bilo dobro iščitavati, pojedinačno ili u razgovoru s drugima, te pokušati na njih dati odgovore. No, i ako bi došli do određenih odgovora, ponovno ostaje ono, danas možda i najvažnije pitanje - Osjećamo li Božić?
Da bismo mogli slaviti, da bismo mogli vidjeti smisao brojnih obreda vezanih uz Božić, ne bi li bilo prije svega važno osjetiti Božić, objasniti ga, istinski doživjeti? Naime, ni kićenje božićne jelke, raskošni stol, zajedništvo obitelji, ni ostali obredi, neće stvoriti Božić, već bi oni morali proizlaziti iz Božića. Ta obilježja spomenute svetkovine trebala bi biti rođena iz osjećaja i proživljavanja Božića. No, ako je to tako, ne činimo li danas brojne pogreške te nam se tako u razgovoru sve češće pojavljuje rečenica kako nemamo osjećaj da je Božić? Usprkos nikad raskošnije okićenim trgovima i ulicama, hranom bogatim stolovima i skupim darovima - Božić kao da je pobjegao iz tog slavlja, kao da se sam smjestio na neki drugi datum u godini, mnogima nepoznat i tajnovit.
A čovjek, pri sve jačem gubljenju osjećaja za Božić, kao da ide iz godine u godinu u pogrešnom smjeru. Božić tako danas postaje blagdan sekularnog društva, blagdan vjernika i nevjernika, dan obilježen nakitom i obiljem hrane. Križ postaje neprikladan simbol za suvremeno društvo, dok se božićni simboli zdušno prihvaćaju i polako poganiziraju, komercijaliziraju i daje im se nov značaj. Zar božićna jelka, koja se kiti već početkom i sredinom studenoga u trgovačkim centrima, može biti simbol nečega što se slavi 25. prosinca? Mogu li božićne pjesme biti novost slavlja ako se u civilnom društvu sviraju i pjevaju i prije došašća, na najčudnijim mjestima, od sajmova do sanitarnih čvorova ugostiteljskih objekata?
Tko je ukrao Božić?, pitali bi se likovi iz poznatog crtanog filma. Mi se pak danas pitamo - gdje smo sakrili Božić? Iza čega smo ga sve smjestili i zašto ga ne možemo naći i osjetiti? Zasigurno je točno jedno - tražimo ga na pogrešnim mjestima i u pogrešnim stvarima. Tek kada ga nađemo i osjetimo, božićni simboli dobit će onaj istinski, iskonski smisao koji je proizašao upravo iz živog slavljenja.
Nikada nije kasno. Mudracima su zvijezda i otvoreno srce pokazali put do Božića. Zasigurno su i pred nama brojni putovi, a na nama je da ih pronađemo.
Želim vam, stoga, sretno i radosno traganje! |
SHALOM
Margoret
