|
| Slovo, slika, zvuk |
 |
HRVATSKI ROMAN O SVEĆENIKU RASTRGANOM IZMEĐU DJEVOJKE I CRKVE
Ivan Žutelija: Moj bed, moj preveliki bed |
|
Ova knjiga trebala bi postati obvezna literatura bogoslovima, svećenicima i vjernicima koji ili zatvaraju oči nad problemima vezanim uz celibat u Katoličkoj crkvi, ili ih se pak ti problemi direktno tiču. |
O bivšim svećenicima se ne smije pričati, oni postaju tabu, oni su posebna klasa ljudi koji nemaju ni imena ni prezimena, ni uspjeha ni neuspjeha. Njih se stavlja pod tepih, oni su negdje tamo. Oni su izdali sve što se moglo izdati, oni su dezerteri, oni su nesretni, oni ne smiju biti sretni, o njihovom se uspjehu ne smije pričati.
Već ovaj jedan ulomak iz novoobjavljene knjige odličnog nalova “Boj bed, moj preveliki bed“ zasigurno će zainteresirati i one unutar Katoličke crkve, kao i one izvan nje, koji su ponekad i sami svjedočili koliko je veliki problem celibata u Crkvi. Naime, radi se o romanu mladog autora iz Zagreba Ivana Žutelije koji je izvrsnim stilom pisanja i ulaženjem u dubinu problematike vezane uz celibat ostvario svoj san i napisao svoju prvu knjigu.
Roman zapravo progovara o dvojici glavnih likova – Luki, koji je odrastao u domu za nezbrinutu djecu i čiji je život prepun problema, pitanja, pa čak i nasilja; i Domagoju koji je novopečeni svećenik, mladi kapelan u jednoj zagrebačkoj župi i koji je rastrgan između svoje svećeničke službe i ljubavi prema svojoj djevojci. |
Između djevojke i Crkve
U istinitoj priči posebno nam je zanimljiv Domagoj, kapelan zaljubljen u svoju dugogodišnju djevojku Anu s kojom se upoznao još kada se pripremao za svećenika. Iako je već tada bio rastrgan između djevojke i svećeničke službe, odlučio se ipak obvezati Crkvi kroz sakrament svetog reda. On svoju odluku opisuje kroz rečenice zapisane u romanu:
Ceremonija ređenja kao takva i činjenica da su oči cijele katoličke Hrvatske uperene u mene, toliko mi je imponirala. Da, krvav sam ispod kože, ali ipak neću zato sa strane imati neku ženu. Uostalom, mogao sam ih imati, ali nisam. Zapravo, nisam više mogao imati čak ni predodžbu žene mimo Ane, kao ni predodžbu zagrljaja, intime, topline, sreće, čega god, onog najljepšeg što ljudsko srce može imati, sve je to bilo vezano uz nju. Ali ona nije mogla shvatiti da sam sada oduševljen tom novom igrom koja se zove sveti red. (…) A ona je još uvijek u glavi imala ono vrijeme kad smo bili na moru, mladi, ludi, neopterećeni, zaljubljeni.
Kapelan Domagoj zapravo se u ovom romanu ispovijeda Luki koji se našao u Crkvi kao volonter, tražeći dodatne sadržaje i smisao u svom životu koji je bio prenatrpan problemima. U njemu mladi kapelan pronalazi prijatelja koji, premda ponekad u Crkvi, zapravo predstavlja totalnog autsajdera u katoličkim okvirima. Njemu opisuje stanje u Crkvi i priznaje vlastitu rastrganost između sigurnosti u okviru Crkve, odnosno u njezinom službenom kleričkom staležu, i nesigurnosti u kojoj bi se našao ukoliko napusti sveti red i posluša svoje srce. Godinama odgađa konačnu odluku, a one kratkotrajne, koje su ga određeno vrijeme držale podalje od njegove djevojke, ipak temelji na sigurnosti koju mu garantira Crkva kroz sveti red čije članove, svećenike, opisuje ovako:
Imaju dobru plaću, jako dobro žive, nemaju stresa, ljudi s kojima dolaze u susret ih poštuju i obraćaju im se s velečasni, što njima imponira, nemaju nikakve odgovornosti, jer za sve važnije stvari ionako zovu one iznad sebe koji onda odluče umjesto njih. |
Roman nije obračun s Crkvom
Cijeli roman izvrstan je, između ostalog, zbog činjenice da kapelan Domagoj, racionalan mladić koji prepoznaje i jasno prokazuje kako svoje tako i mane Katoličke crkve u Hrvatskoj, ne predstavlja frustrirani lik koji se kroz knjigu pojavljuje kao ključ borbe protiv Crkve. On ne predstavlja otvaranje tabu teme na način da se pljuje po “glavarima i farizejima“, već otvaranje srca, pameti i duše mladog svećenika koji se nikako ne može naučiti biti klasični licemjer, sjediti na dvije stolice, imati Crkvu kako bi zadovoljio egzistencijalno i društveno ispunjenje, a djevojku kako bi zadovoljio emotivni, intimni dio sebe.
Ja se sam sebi uopće ne sviđam kao takav, zapravo, nekada se sam sebi i gadim zbog toga što sam postao, neću reći dvolična osoba, ali sam zato definitivno na najboljem putu da postanem podvojena ličnost. Dok sam s njom moram funkcionirati na jedan, a u Crkvi, sa svojim vjernicima, na sasvim drugi način.
Ivan Žutelija je u romanu “Moj bed, moj preveliki bed“, tiskanom u Ediciji Božičević, otvorio temu koja zasigurno ne smije ostati pod tepihom, a misli mladog kapelana, čiju konačnu odluku između svećeništva i djevojke možete saznati tek kada pročitate knjigu, predstavljaju u hrvatskoj javnosti krik svih onih svećenika koji imaju slične probleme, koji se ponekad poigravaju sa svojim i tuđim osjećajima, koji su rastrgani između crkvenih hodnika i intimnih prostorija osoba prema kojima gaje posebne, ljubavne, intimne, ljudske osjećaje.
Ova knjiga trebala bi zapravo postati obvezna literatura bogoslovima, svećenicima i vjernicima koji ili zatvaraju oči nad spomenutim problemima u Katoličkoj crkvi ili ih se oni direktno tiču, ali i jako zanimljiva literatura svima onima koji se nalaze u životnim nedoumicama, koji žele poboljšati svoj život, dati mu novu kvalitetu, prestati sakrivati osjećaje i nadahnuti se životnim pričama kapelana Domagoja, njegovog prijatelja Luke i svih ostalih likova koji se pojavljuju u romanu, a čiji su životi i životna pitanja dobar povod za preispitivanje vlastitih životnih pitanja i problema s kojima se suočavaju svi ljudi, bili oni zaređeni ili ne. |
|
| 16.2.2010 |
piše: Hrvoje Cirkvenec |
| PODIJELI OVAJ ČLANAK S DRUGIMA |
|
|
|
|
Redoslijed ispisa: od zadnjeg |
|
|
Info box
Vaš komentar je predan. Nakon što redakcija pregleda Vaš komentar, on će biti naknadno objavljen ili neobjavljen u skladu s pravilima komentiranja tekstova na portalu Križ života.
|
|
 |
| Komentirano: 23.2.2010. u 11:20 |
|
|
Mislim da ljudi ovdje trče pred rudo. I ja sam imao stav sličan ovim komentarima dok nisam pročitao knjigu. Definitivno, u knjizi se uopće ne napada Crkva, nego potiče na dublje promišljanje da ne prihvaćamo stvari zdravo za gotovo. I naravno da treba dobro promisliti prije ređenja, ali knjiga perfektno opisuje što se događa u glavi i srcima ljudi nakon ređenja. Onaj lik u knjizi, kapelan Domagoj, ne znam jeli izmišljen ili je stvaran, ali definitivno pogađa u srce svakog svećenika i pozitivno provocira svakog da razmisli o svom životu, gdje se nalazi, gdje ide, što je Crkva danas. Pozdrav autoru i nestrpljivo čekam drugu knjigu! |
|
|
|
| Komentirano: 21.2.2010. u 21:57 |
|
|
Lijep komentar o svećenicima i svećeničkom pozivu...
A o nama svećenicima koji vozimo "skupe aute", i živimo u "raskošnim stanovima"; i o "penzićima" od kojih očekujemo da nam sve to plate… Da nisam svećenik vjerojatno bi bio žestoki antiklerikalac. Jer zbilja… Ali, ovako budući da stvar vidim iz prve ruke. Vidim kolege, vidim sebe. Znam čitavu priču. Znam da se gotovo od reda radi o ljudima koje je samo visoki idealizam nosio do svećeništva. Poznat mi je ponor kušnji kroz koje prolaze, i drama suočavanja s vlastitom nemoću da se iskorači iz korumpiranosti i dvoličnosti. I da danas, kakvi su takvi su – stoje na prvim linijama. Možda i gluposti rade, ili uopće ništa ne rade – ali ustrajno stoje u taboru čiji je profil jasan. Taboru koji je protuteža zlu ovoga svijeta. Onom koji je prvi na udaru kad stvari u društvu krenu naopako. Danas ih se možda može nazivati farizejima i parazitima, ali takvi su, i takvi će uvijek kad ustreba – prvi završiti kao svjedoci i mučenici dobra. Bilo kao vlč. Bulešić u drugom svj. ratu, ili vlč. Grahovar u domovinskom ratu. I tisuće kolega, koji samim time što su to što jesu, bdjeli su i bdiju na linijama razdjelnicama kao zečevi na brisanom prostoru. Pusti ih molim te. Neka rade, ili ne rade. Neka kontempliraju, ili ne kontempliraju. Dok su to što jesu – jasno je čiji žele biti. Više od riječi njihovih molitava, ili snage njihovih propovijedi – njihov životni status govori. Dok kao koze preživljavaju po seocima Velebita, ili mladost provode po bosanskim gudurama s par baka; ili makar u gradovima žive a nakon nedjeljne propovijedi ručaju ribu iz konzerve; pa i ako sve imaju što se novcima može kupiti – uvijek im samo Bog ostaje: bilo kao utjeha, bilo kao pustinja. Htjeli ili ne htjeli: njegova su slava, ili su njegova sramota. Ali uvijek samo njegovi.
A ovo je komentar jednog dobrog čovjeka, svećenika.
Pater Luka Rađa |
|
|
|
| Komentirano: 21.2.2010. u 0:43 |
|
|
Rekao bih da je neobično zanimljiv onaj dio knjige u kojemu autor navodi navodno dvije glavne grupe studenata na Bogosloviji - oni što su lovili cure i oni drugi koji su homoseksualni. To je ovako jedna jako lijepa slika Bogoslovije, rekao bih! |
|
|
|
| Komentirano: 21.2.2010. u 0:40 |
|
|
Ne mogu vjerovati da jedan bivši svećenik tako govori o svojim dojučerasnjim kolegama. Što uopće želi postići tako ružnom slikom o njima? Još manje ljudi pogotovo mladeži u našim crkvama? Tužno je kada partner ružno govori o drugome nakon prekida, a tako i ovo. Ipak je on bio dio njih i na kraju ispada da ti ljudi ničemu ne služe i ništa ne rade i za to primaju plaću. Ne znam je li ovo istinita priča ili je autor samo razočaran svećenicima i je li na kraju krajeva autor možda "kapelan Domagoj" koji svoj postupak želi opravdati okrivljujući druge? |
|
|
|
| Komentirano: 20.2.2010. u 21:07 |
|
|
Knjigu još nisam pročitala, ali ovaj dio o plaći, stresu, odgovornosti... je prestrašno netočan. O kome to autor ustvari govori? Ako on osobno i poznaje jednog takvog svećenika, to nipošto nije razlog da generalizira i etiketira ih sve takvima. |
|
|
|
| Komentirano: 20.2.2010. u 21:05 |
|
|
Ne mogu reći da tema knjige nije zanimljiva jer je sve više svećenika s takvom pričom i žalosno je što je običnom puku već normalno da oni imaju neku ženu sa strane, ali mislim da to tako ne bi trebalo biti. Ni na kome nije da sudi, ali svi mi sami odabiremo životni put i trebamo preuzeti odgovornost za svoja djela. U recenziji mi se ne sviđa kako je opisana sama bitka mladog svećenika jer je s jedne strane institucija Crkve i sama služba, a s druge strane ljubav prema ženi. Nigdje se ne spominje Bog s jedne strane, zvanje, a ne zanimanje, život posvećen Bogu, a s druge strane svjetovni život. I zato sam autor uopće nije dao veliki značaj svećeniku kao takvome.
Svi mi ljubitelji velikih ljubavnih priča trebali bismo uzdahnuti na kraju knjige i reći aaaaaaa i normalno reći nema ništa ljepše nego kad se dvoje ljudi voli, ali ovaj put ipak moj komentar neće biti takav jer bi nam ipak Bog trebao biti na prvom mjestu ispred svega svjetovnog, pa tako i ljubavi. Čitajući recenziju vidim da mladi svećenik nije imao ustvari dvojbe koga više voli, samo se bojao odluke kako cijeli svoj život okrenuti za 180 stupnjeva i kako će društvo reagirati, on se nije dvojio kome želi svoj život posvetiti, Bogu ili ženi. Ipak sam mišljenja da primanje svećeničkog reda nije jedna obična ceremonija kako je opisano, nego veliko obećanje koje se daje Bogu, a tome više danas nitko ne predaje veliki značaj. Žalosno, zar ne? Već iz same recenzije mogu pretpostaviti da je i ovo samo još jedan ljubavni roman... |
|
|
|
| Komentirano: 20.2.2010. u 18:54 |
|
|
Knjiga, među ostalim, propitkuje celibat u Crkvi sagledan kroz oči zaljubljenog svećenika, te je naglašeno "knjiga nije obračun s Crkvom" ali jest obračun sa samim celibatom, koji, po nekima, ne mora biti istovjetnost redovništvu. Činjenica je da Vatikan izbjegava to pitanje, što je s jedne strane neprimjereno, ali s druge strane i nije nužno njegovo rješavanje. Pitanje celibata je individualno, a problematika koja se oko njega stvorila je posljedica razvoja i liberalizacije društva što Crkva ne prati, te bi iz perspektive jednog Hrvata, napose jednog mladog svećenika, ukidanje celibata bilo sasvim primjereno.
Zašto onda nije nužno njegovo rješavanje sa strane Vatikana? Jer Crkva (globalno) ne sagledava stvari sa stajališta našeg stupnja razvoja pošto je ona zbroj svih vjernika. U svijetu je godišnji prirast 86 milijuna ljudi, u tom broju naš bajni razvijeni svijet sudjeluje sa samo 7%! Dakle, jasno je gdje je i budućnost Crkve a ukidanje celibata bi u tim krajevima destabiliziralo širenje kršćanstva.
Jednostavno rečeno, Svijet (koliko god to izgledalo nevjerojatno jer smo zaslijepljeni našom modernošću) na ovom stupnju gospodarskog i kulturološkog razvoja nije spreman prihvatiti ukidanje celibata, što u budućnosti nije isključeno. A ovaj roman, kao što nije "obračun s Crkvom", unatoč velikoj osobnoj patnji, nije ni toliko jak argument protiv ukidanja celibata; on je prikaz svećenika u jednoj jako netolerantnoj sredini, a u tome smo kao društvo, svi krivi...
|
|
|
|
| Komentirano: 20.2.2010. u 17:04 |
|
|
Tema je zanimljiva, a vjerojatno je i roman zanimljiv ali mislim da nam ne donosi ništa novo i ništa od čega ćemo postati pametniji. I ne slažem se s tvrdnjom: "Ova knjiga bi trebala postati obavezna literatura bogoslovima, svećenicima, vjernicima itd..." Prije bih rekla da je to dobro štivo za čitanje na plaži u ljetnim danima kad mozak radi "u leru". Dok smo čitali (ili gledali film) "Što je muškarac bez brkova" bar smo se dobro nasmijali. A ako netko želi ozbiljno, romantično i srceparateljsko štivo na tu temu, preporučujem roman (ili film) "Ptice umiru pjevajući". |
|
|
|
| Komentirano: 17.2.2010. u 4:10 |
|
|
Eh da, evo e-maila za naručiti knjigu: info@edicije-bozicevic.com, vidjeh na Fejsu, a na Fejsu ima i adresa i broj telefona. Vidim da bi neki rado naručili knjigu, pa evo da pomognem. |
|
|
|
| Komentirano: 17.2.2010. u 4:03 |
|
|
U većini se toga slažem s autorom. Što se odgovornosti tiče, oni bi je svakako trebali imati, ali, hej, budimo realni... I naravno da su neki svećenici genijalni, ali takve se može nabrojati na prste jedne ruke... I kakvu to odgovornost imaju: kad nešto zeznu, maknu ih u neku zabit i sve zataškaju... Neš' ti odgovornosti! A da ne pričam o “javnim tajnama“ i njihovoj djeci po raznoraznim selima... To je baš jako odgovorno...
Ja ih (svećenika) znam jako puno, naročito mlađih - to je sve što ću reći - i zato me ne bi čudilo da je ovo po nekoj istinitoj priči napisano... Naravno, izuzecima svaka čast i kapa dolje... I onima koji ostaju u Crkvi čistog srca i savjesti i onima hrabrima koji izađu iz nje da bi čista srca i mirne savjesti mogli nastaviti živjeti! Pred samim sobom i Bogom treba biti pošten - bez toga nema ni pravog kršćanstva! |
|
Info box
Komentirati mogu samo registrirani korisnici. Registrirajte se ovdje i postanite i vi dio zajednice korisnika na Križu života! |
|
| OSTALI TEKSTOVI |
|
|
|
|
|
|
|
Slovo, slika, zvuk
Odlasci, nova filmska slika smrti
Da smrt ne predstavlja crnu rupu nakon koje sve prestaje i nakon koje nam se život čini poput besmislene igre, potvrdio je japanskim filmom Odlasci (Okuribito) redatelj Yôjirô Takita… |
|
Slovo, slika, zvuk
Najstariji prikaz sv. Petra i Pavla
Ikone apostola, naslikane krajem 4. i početkom 5. stoljeća, pronađene su u rimskim katakombama. Bile su poznate od prije, ali brojni detalji izašli su na vidjelo tijekom restauracije... |
|
Slovo, slika, zvuk
Prva vjerska internetska knjižara
Nakladna kuća Verbum pokrenula je na internetskoj adresi Verbum.hr prvu hrvatsku vjersku internetsku knjižaru u kojoj se na jednom mjestu mogu naći knjige hrvatskih vjerskih izdavača... |
|
|
|
|
|
|
| STARIJI TEKSTOVI |
|
Crkva, pedofilija i Buđenje proljeća
Slovo, slika, zvuk, 3.6.2010.
Objavljen vjerski triler: Neprijatelj
Slovo, slika, zvuk, 2.6.2010.
Predstavljen časopis Communio
Slovo, slika, zvuk, 19.5.2010.
Uskoro drugi svezak djela Isus iz Nazareta
Slovo, slika, zvuk, 12.5.2010.
Grupa Echoes objavila album Tebi
Slovo, slika, zvuk, 12.5.2010.
|
|
| NAJNOVIJE |
|
Zoom
Opada broj katolika u Španjolskoj
Najnovije istraživanje pokazalo je da u Španjolskoj opada broj katolika. Naime, u posljednjih osam godina udio katolika u španjolskom društvu opao je za sedam posto, odnosno s 80 na 73 posto... |
Zoom
HKLD protiv pilule za jutro poslije
Katolički liječnici izrazili su zabrinutost zbog odluke koju je donijela Agencija za lijekove i medicinske proizvode, a kojom je za uporabu odobrila Escapelle tablete, tzv. pilule za jutro poslije... |
Zoom
O pedofiliji i kao o svjetskom problemu
U svijetu postoje pedofilski pokreti i lobiji koji pomoću spolnog zlostavljanja i prodaje pornografskih filmova, slika i uradaka ostvaruje ogromnu godišnju zaradu, upozorava talijanski svećenik... |
Zoom
Venezuela: Kardinal odgovorio Chavezu
Iznio sam činjenicu da predsjednik Chavez želi okrenuti Venezuelu na socijalističko-marksistički put; ništa novo nije rečeno jer je sam predsjednik izjavio da je marksist, rekao je kardinal Urosa... |
Zoom
Malo je onih koji su protiv Pape
Ako narod želi, ima pravo na miran prosvjed, ali mislim da takvih ima jako malo – rekao je lord Chris Patten govoreći o skorom posjetu pape Benedikta XVI. Velikoj Britaniji... |
|
| NOVO S FORUMA |
|
Web caffe
 black anđa, petak 30.7.2010 u 8:06
Prolog
 vedran82, petak 30.7.2010 u 7:09
Online molitva krunice
NovaJa, petak 30.7.2010 u 7:06
Papa pozvao tzv. međugorske vidioce u Rim
zoranos2, petak 30.7.2010 u 1:19
Ilindan je
hrabren, petak 30.7.2010 u 0:19
Smijeh
Balthasar, petak 30.7.2010 u 0:14
Dupli profili: Stalna objava klonova
Hrvoje, četvrtak 29.7.2010 u 23:39
Hit Dana
Robert051, četvrtak 29.7.2010 u 23:20
Crkve i sakralna arhitektura
humble, četvrtak 29.7.2010 u 23:19
I nakon tridesete bez braka?
Nuclear, četvrtak 29.7.2010 u 23:12 |
| IZ WEB SHOPA |
|
|
| NAJČITANIJE NA PORTALU |
|
Uhititi svećenika u Varšavskoj
Riječ urednika, 16.7.2010
Umjesto Misala u crkve stiže iPad
Pod povećalom, 18.7.2010
Papi ređenje žena i pedofilija isti grijeh
Zoom, 17.7.2010
Problem: Marta vs. Marija
Dan Gospodnji, 18.7.2010
Chavez: Papa nije Kristov poslanik
Zoom, 19.7.2010
Gospodine, nauči nas moliti
Dan Gospodnji, 24.7.2010
Milovčić više nije ravnatelj Caritasa
Zoom, 19.7.2010
Crkva izgubila 18 milijuna kuna
Pod povećalom, 22.7.2010
Europska unija zabranjuje burke
Zoom, 22.7.2010
Nova pravila protiv pedofilije
Zoom, 16.7.2010 |
|
Medditeranoss
drava
