NOVA KOLUMNISTICA NAŠEG PORTALA ANNA MARIA GRUENFELDER PIŠE: Crkva u Austriji: Ruka ruku mije
Prava svećenika nisu ista pravima laika. Vjernički puk nema prava koja sebi svojataju službeni staleži, svećenici, biskupi, kardinali, papa. Birati, glasovati, odlučivati - to čine muškarci u Crkvi, to čine zaređene osobe.
Predsjednica austrijskoga parlamenta Barbara Prammer upozorila je na značajnu obljetnicu (Der Standard,16 veljače 2009.) podjednako za austrijski demokratski život kao i za povijest žena: 16. veljače 1919. austrijske su se žene prvi put koristile svojim glasačkim pravom, na izborima za prvi republikanski parlament Prve austrijske Republike. Žene američke savezne države Wyoming bile su prve u povijesti koje su smjele glasovati (1869. godine). U Europi je Finska prednjačlia - 1906. prvi su put glasovali i muškarci i žene. Među zadnjima su stanovnice švicarskog kantona Apppenzell Innerrhoden, a diljem svijeta su to Bahrein i Kuvajt. U Saudijskoj Arabiji žene još moraju čekati.
Sudjelovanje u političkom i javnom životu temeljno je građansko pravo koje svoje korijene ima u temeljnim ljudskim pravima, a time u neupitnom načelu da se svi ljudi rađaju s jednakim pravima i jednakim dostojanstvom. Konsensus je egzegeta Staroga zavjeta da Knjiga Postanka o postajanju čovjeka i svijeta govori i o jednakosti spolova i i njihovom podjednakom dostojanstvu.
Vjernici bez prava u Crkvi
Što ti povijesni datumi i citati iz UN-ove Povelje o ljudskim pravima imaju veze s Katoličkom crkvom? Mnogo! Radi se o pitanju, usvajanja demokratskog prava samodređenja naspram diktatima. Tijekom tih 90-ak godina se bez sumnje mnogo toga poboljšalo, no Katolička crkva, institucija, njezin vrh i njezini staleži, ne zaslužuju prolaznu ocjenu te nisu doprinijeli promicanju prava žena. Katolička crkva je institucija u čijim se strukturama ta temeljna istina o čovjeku ne zrcali, niti u omjeru muškaraca i žena, niti u njihovom jednakom sudjelovanju u životu Crkve, a kamoli u pravima. Naime, prava muškaraca nisu ujedno i prava žena. Prava svećenika nisu ona ista prava laika. Vjernički puk nema prava koja sebi svojataju službeni staleži, svećenici, biskupi, kardinali, papa. Birati, glasovati, odlučivati - to čine muškarci u Crkvi, to čine zaređene osobe.
Čak ni kad se radi o tome da, prema crkvenom nauku, stado treba dobiti svojeg pastira, stado nema ni najmanju mogućnost utjecaja na izbor. “Pastiri“ smatraju da znaju što stadu treba i onda dođe do izbora kao što se sada dogodilo u Austriji, i to ne prvi put. Godine 1986. tadašnji papa Ivan Pavao II. progurao je svoje (?) odluke o imenovanju dvojice austrijskih biskupa, mimo savjeta upućenih. Nakon toga redale su se katastrofe: potvrđene pedofilske afere, valovi istupa vjernika iz Crkve, razvitak paralelnih crkvenih struktura i razilaženja hijerarhije i puka do te mjere da nije pretjerano govoriti o šizmi.
Rimska crkva nije apsolutno ništa naučila iz tih događaja. Ponovno je Vatikan austrijskim katolicima naturio biskupa koji je bio poznat inisderima po, uljudno rečeno, “neshvatljivim“ izjavama: o gospodarskoj krizi (“Božja kazna za grijeh homoseksualnosti i raskalašenosti"), o poplavama s ljudskim žrtvama (“Bič Božji koji je udario po bordelima...“), o gorućim pitanjima crkvene moralistike.
Svećenik Gerhard Maria Wagner u biskupiji Linz (Gornja Austrija) župnik je za kojeg se još nije pročulo da “vatikanolozi“ nagađaju o pozadini njegovog imenovanja biskupom kojim baš nitko nije bio sretan. Nije se proslavio zauzetim radom s mladima, pogotovo se ne može reći da ga mladi prihvaćaju. Vatikanolozi se stoga pitaju nije li Papa sada postao sam sebi taocem, taocem svog smjera natrag u neokonzervativizam? Jesu li u pitanju intrige ili “nehotimična pogonska nezgoda“, je li se Papa ponovno zapleo u nepromišljenosti?
Uloga mons. Gaensweina?
Zaključak: izbor svećenika Gerharda Wagnera za pomoćnog biskupa Linza “dogodio se“ zbog nepoznatih uzroka. Znalci šapću imena poznatih konzervativnih vjernika koji imaju dobre kontakte u vatikanskom Državnom tajništvu. Spominju se imena, no ne spominje se jedno odlikovanje vatikanskog prelata. Možda je tu “missing link“! Možda je to samo moja špekulacija, no ne mogu se oteti dojmu da tu ima previše dima da ne bi bilo i vatre!
Mislim na nedavno odlikovanje što ga je Predsjednik Republike Austrije dodijelio osobnom papinom tajniku, mons. Gaensweinu (onom mlađahnom Nijemcu koji se ne miče s Papine strane). Osim što je taj monsinjor stalno diskretno nazočan, on je poznat po tome što je prilično zgodan, elegantan, šarmantan. Visoko odlikovanje za posebne zasluge za Republiku Austriju nagrada je za, kao što se moglo čuti u zdravicama i prigodnim govorima kad je lijepi monsinjor primio odlikovanje, tajnikov zauzeti rad i organizaciju Papina posjeta Austriji, a drugi razlog zbog tajnikove posebne i osobne veze s Austrijom.
Po samom tajniku, lijepi monsinjor je prijašnjih godina tu i tamo ljetovao u Austriji i zato se osjećao “gotovo Austrijancem“. No, reći će Austrijanac kako se Nijemcu i nije toliko teško osjećati Austrijancem. A što se tiče osobnog angažiranja za besprijekornu organizaciju Papinih posjeta, to je i inače jedna od glavnih obveza osobnih tajnika. “Posebne zasluge za Republiku Austriju“ se iz tih obrazloženja za odlikovanje ne mogu iščitati i upravo zato postaje vjerojatnim da je tu posrijedi “ruka ruku mije“. Monsinjor dobije orden i pomaže pronaći “prikladnog“ kandidata. Možda špekulacije, a možda i izgledna kombinatorika, jer se i u vatikanskim uredima ne može bez usluga i protuusluga.
Nesuđeni pomoćni biskup Gerhard Wagner je u međuvremenu je izvukao posljedice iz kontroverza oko svojeg imenovanja. To je čak simpatična crrta i govori u prilog njemu i njegovoj sposobnosti samokritike. No, to govori i protiv onih koji su njega imenovali: učinili su svima, Crkvi u Austriji, vjernicima, zemlji, a najviše nesretnom kandidatu, medvjeđu uslugu. U Austriji bi se govorilo: žrtvovali su čovjeka za svoje ambicije, svoje muljaže, svoje osobne računice.
Nesuđeni biskup Gerhard Maria Wagner (foto: www.abendblatt.de)
Teško je reći kako će nesuđeni kandidat “probaviti“ taj neuspjeh; može se predvidjeti da će ga trn u peti boljeti dok je živ. Je li on simpatičan ili ne, konzervativan ili progresivan, omiljen ili kontroverzan i omražen, ni u kom slučaju nije zaslužio da ga olako ubace u javnu arenu, gdje će biti izložen nadasve kritičkoj javnosti koja mu, zbog načina njegovog imenovanja, nije nimalo sklona. To je čak i bezobzirno poigravanje sa sudbinom, životom i dobrim glasom. To što je konzervativni kandidat Gerhard Wagner izustio bilo je priglupo i nedostojno teološkog doktorata, no bilo bi kudikamo kršćanskije poštedjeti ga javnog sramoćenja i povući ga u tišinu.
Papa Benedikt XVI. je u slučaju Lefebvreova biskupa Williamsona i njegovih osuđivanih izjava o holokastu tvrdio da nije bio informiran o stavovima tog biskupa. U slučaju Gerharda Wagnera Papa to sigurno ne može tvrditi jer je on inače dobro informiran o detaljima crkvenog života u Austriji. Sada se Papa ne može vaditi na svoje suradnike, nego će morati izdržati pitanje kako on funkcionira odnosno ne funkcionira.
Vjernici i vjernice su demokrati!
Uz to se mora zapitati kada će se u Rimu konačno primiti na znanje da vjernici i vjernice u javnom i civilnom životu djeluju i žive kao demokrati. U Europi su vjernici zauzeti i odgovorni građani, a tim i birači, glasači, demokrati. A to nisu samo muškarci, nego i žene. I još nešto će Papa morati shvatiti: Crkva i država su odvojene, ali Crkva i javnost ne mogu se odvojiti jer su između njih vjernici i vjernice. A s njima su i mediji i javno mnijenje. I oni danas djeluju u Crkvi i pridržavaju si pravo na meritornu odluku. Mediji odlučuju i utječu.
Stoga ću se do daljnjeg uključiti u akciju kritične platforme austrijskih katolika “Wir sind Kirche“ (Mi smo Crkva). Platforma je pozvala vjernike i vjernice da u znak protesta protiv nedemokratskog omalovažavanja njihova glasa u Crkvi, obvezatni crkveni doprinos (“crkveni porez“) ne uplaćuju Financijskoj komori biskupija, nego u poseban fond, iz kojeg će se podupirati projekti socijalne pomoći. Možda to djeluje kao recept da prijestupnike treba udarati po novčaniku, jer tamo najviše boli.
12.3.2009
piše: Anna Maria Gruenfelder
PODIJELI OVAJ ČLANAK S DRUGIMA
Komentari (0)
Redoslijed ispisa: od zadnjeg
Info box
Vaš komentar je predan. Nakon što redakcija pregleda Vaš komentar, on će biti naknadno objavljen ili neobjavljen u skladu s pravilima komentiranja tekstova na portalu Križ života.
Info box
Komentirati mogu samo registrirani korisnici. Registrirajte se ovdje i postanite i vi dio zajednice korisnika na Križu života!
OSTALI TEKSTOVI
U pozadini Ostavka nije hrvatska riječ? Vrhovna protestantska biskupica Njemačke Margot Kaessman, izabrana u listopadu 2009. godine na najviši položaj Evangeličke luteranske crkve Njemačke, dala je neopozivu ostavku...
U pozadini Kad veleizdaja postaje pravo i dužnost Jedna od posljednjih svjedokinja ustanka protiv nacističkog režima preminula je 4. siječnja ove godine: Freya Gräfin von Moltke, udovica pripadnika njemačkog otpora protiv nacizma...
U pozadini Europski križ s križevima Simboli su potrebni u multikulturalnim i multikonfesionalnim društvima jer osiguravaju i čuvaju prepoznatljivost, osobitost i identitete, piše Anna Maria Gruenfelder...
Dan Gospodnji Kristovo milosrđe prema grešnicima Isus svojom praksom želi povratiti ljudsko dostojanstvo onima kojima je ono bilo oduzeto i ponovno ih uključiti u ljudski život iz kojeg su bili isključeni. Njegovo je poslanje u spašavanju...
Zoom Papa o pedofiliji: Sramim se! Otvoreno priznajem u ime Crkve da svi osjećamo sram i grižnju savjesti, napisao je papa Ratzinger u pismu irskim katolicima, no uz odgovornost nije pozvao na ostavke odgovornih…
Zoom Zaređen biskup najmlađe biskupije Na trgu ispred katedrale sv. Terezije Avilske u Bjelovaru u subotu je održano svečano misno slavlje tijekom kojeg je zaređen prvi biskup novoosnovane Bjelovarsko-križevačke biskupije...
Zoom Pravednica među narodima iz Crkve Brojni redovnici i redovnice su se tijekom Drugog svjetskog rata isticali u zauzimanju za Židove, među njima je i Agnese Tribbioli, utemeljiteljica družbe Pobožne radnice sv. Josipa...
Zoom Komarica novi šef biskupa u BiH Nakon što je kardinalu Puljiću istekao petogodišnji mandat, za predsjednika Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine izabran je na zasjedanju biskupa u Mostaru banjolučki biskup Komarica...
mari
uKristu
emmma
