ATEISTIČKA PORUKA NA ZAGREBAČKOM TRAMVAJU Katolici i ateisti: Tko koga diskriminira?
Jadikovke većine o tome kako njima sada neka manjina želi nametati svoja uvjerenja, odraz su netolerantnosti vjernika i vjernica prema nevjeri, koja proizlazi iz njihove vlastite nesigurnosti.
ZET-ov tramvaj s ateističkom porukom, poslan u promet na Međunarodni dan žena, poprilično je podigao prašine. Smijem pretpostaviti da su pokretačice to željele i postići ne bi li upozorile na pomanjkanje tolerancije u društvu prema manjinama, s time da se manjinom deklariraju (i) nevjernici i nevjernice, ateistkinje i agnostici. ZET-ovu naknadnu odluku da povuče sporni tramvaj, inicijatorice smatraju pokazateljem netolerancije i diktata većine - vjernika i vjernica - prema nevjerničkoj manjini. Očekivana reakcija iz vjerničkih krugova: Diktatura manjine nad većinskim, vjerničkim pukom, nedopustivo vrijeđanje vjerskih osjećaja, krivi ateizam jer je inat.
Problemu stvorenom tom odlukom Međunarodni dan žena na neki način daje prikladnu kulisu: Netolerantnost društva se uglavnom odražava u odnosima većina prema manjinama: iako su žene većina, njihov gospodarski, profesionalni status je - brojčano dokazivo - relativno slabiji, a globalno gledajući apsolutno inferiorni u odnosu na muškarca.
U tom kontekstu, žene su manjina poput drugih skupina s posebnim potrebama. Mogla bih si zamisliti da su inicijatorice imale na umu i to da je element diskriminacije žena upravo Crkva, tj. Katolička crkva, premda diskriminacije žena ima u svim kršćanskim vjerskim zajednicama i u nekršćanskim religijama. Vjerski, religijski motivirane diskriminacije žena imaju ozbiljne društvene posljedice i sačinjavaju bitan element za uskraćivanje temeljnih ljudskih prava ženama diljem svijeta. Bila to pozadina protestne akcije s ateističkom porukom ili ne, inicijatorice su se okomile na pogrešnog krivca jer su optužile vjeru, a ne krivovjerje ni zloporabu vjere za nečije interese.
Postoji li Bog ili ne postoji manje je važno od činjenice da Crkva (i crkve) još dan danas navještaju Boga koji je stvorio muškarca i ženu po svojoj slici i prilici, ali muškarcu i ženi dodijelio različite funkcije, što znači da je On stvorio temelje za sve buduće nepravde! Čini mi se da bi, s obzirom na prikladni datum, poruka o diskriminacijskom potencijalu vjere bila primjerenija od demonstracije “netolerantnosti vjerničke većine prema nevjerničkoj manjini“.
Tko je manjina, a tko većina?
Tu već ne odgovara odnos: 80 posto građana u Hrvatskoj nisu katolici, odnosno vjernici! Njih ima, vjerojatno, ne više od 30 posto (koliko iznosi prosjek u takozvanim katoličkim zemljama). Ostalih 50 posto vjernika živi kao praktični nevjernici, i ako me moji dojmovi ne varaju, ti ne trpe baš duševne boli ili materijalno, financijsko, profesionalno zapostavljanje. Čak ih ni sama Crkva ne diskriminira, nego je više susretljivija prema izgubljenim ovčicama od stabilnih vjernika (gdje je odnos sličan onome u dugogodišnjim brakovima: partner - u ovom slučaju Crkva - ne trudi se zadržati stabilne vjernike jer se ni ne mora bojati da će ih izgubiti: brak iz komocije i navike).
U jednom su ipak u pravu svi oni koji smatraju da su nevjernici diskriminirani. Naime, kako sam mogla razabrati iz reakcija svećenika na spornu tramvajsku poruku, oni nemaju ništa protiv nevjernika iz ravnodušnosti, ali imaju sve protiv onih koji svoj ateizam zasnivaju na inatu, jer to je, kao, pogrešni ateizam. Ne znam smijem li iz te ocjene izvući zaključak da su svećenici naučili diferencirati između raznih ateizama i - u duhu s koncilskom konstitucijom o slobodi vjere “Dignitatis humanae“ - poštivati svačije pravo na slobodu vjere ili nevjere. Korak dalje, bio bi to znak određene samokritike klera: ne uzmogne li, naime, netko vjerovati u Boga, kojeg vi propovijedate, pitate se nije li vaše propovijedanje manjkavo ili pogrešno!
No, toliko daleko kler još nije uznapredovao te i dalje nedostaje samokritike. Umjesto toga se sa sažaljenjem govori o vrijeđanju vjerskih osjećaja! Kakvi su to vjerski osjećaji? Vjera je ipak najprije svjestan čin razmišljanja, odgovorne odluke i volje poštivati posljedice. Možda želite reći da se osjećate isprovociranim, jer vam netko doslovce dovodi u pitanje vaše neosviještene stavove, raskrinkava vaš praktični život kojem bi mogao biti geslo: “Recimo da Bog postoji“ (češće pak: Recimo da Bog ne postoji!) ili “Vjerovat ću da Bog postoji - zlu ne trebalo, za svaki slučaj, nikad se ne zna“.
Načelno, nije nikada loše ako vas netko provocira i prisili da neka temeljna uvjerenja podvrgnite reviziji, kao što je i u vanjskom životu potrebno tu i tamo pospremati, provjeriti stare zalihe, bacati ono što vam više ne valja i osvježiti se izvana, što obično znači i osvježenje iznutra. “Vrijeđati vjerske osjećaje“ zvuči tako melodramatično i samosažaljivo; govorimo bolje o “uzdrmanju vjerske učmalosti“. Jadikovke većine o tome kako njima sada neka manjina želi nametati svoja uvjerenja upravo su odraz te netolerantnosti vjernika i vjernica prema nevjeri, koja proizlazi iz njihove vlastite nesigurnosti.
Preduhitreni posluh ZET-a
Inicijatorice provokativne tramvajske poruke ne bi trebale žaliti zbog poslovne odluke da se tramvaj ipak povuče. Radi se o poslovnoj odluci poslovnih ljudi koji moraju voditi računa o prihvaćanju svog proizvoda od strane potrošača, a oni - profesionalci - misle unaprijed. Preduhitre neželjene reakcije čak i onda kada postoji samo mali postotak teoretske vjerojatnosti da će se neželjene reakcije i dogoditi. Psiholozi to zovu “preduhitreni posluh“. To ima neugodni prizvuk podilaženja (a sigurna sam da su odgovorni za profesionalnu odluku podilazili crkvenoj hijerarhiji i političkim krugovima bliskima Crkve). To pak nije problem tolerantnosti ili netolerantnosti, nego spletkarenja politike i Crkve.
18.3.2009
piše: Anna Maria Gruenfelder
PODIJELI OVAJ ČLANAK S DRUGIMA
Komentari (0)
Redoslijed ispisa: od zadnjeg
Info box
Vaš komentar je predan. Nakon što redakcija pregleda Vaš komentar, on će biti naknadno objavljen ili neobjavljen u skladu s pravilima komentiranja tekstova na portalu Križ života.
Info box
Komentirati mogu samo registrirani korisnici. Registrirajte se ovdje i postanite i vi dio zajednice korisnika na Križu života!
U pozadini Kad veleizdaja postaje pravo i dužnost Jedna od posljednjih svjedokinja ustanka protiv nacističkog režima preminula je 4. siječnja ove godine: Freya Gräfin von Moltke, udovica pripadnika njemačkog otpora protiv nacizma...
U pozadini Europski križ s križevima Simboli su potrebni u multikulturalnim i multikonfesionalnim društvima jer osiguravaju i čuvaju prepoznatljivost, osobitost i identitete, piše Anna Maria Gruenfelder...
U pozadini Zemlja ili mir Kršćani koji su sastavili izjave komisija Justitia et pax (podjednako hrvatske i slovenske) nisu razmišljali o tome da osmisle put rješavanju, nego konzerviranju problema…
Pod povećalom Mesić za reviziju ugovora s Vatikanom Hrvatski predsjednik na odlasku Stjepan Mesić istaknuo je u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju da je vrijeme za moguće pokretanje revizije ugovora između Hrvatske i Svete Stolice...
Zoom Susan Boyle želi pjevati pred Papom Pjevačka senzacija Susan Boyle koja je prošle godine nastupila u emisiji Britain's Got Talent i svojim glasom oduševila slušatelje diljem svijeta, želi zapjevati pred Benediktom XVI...
Zoom Papa o važnosti vjerskog odgoja Potrebno je odgojiti nove naraštaje svećenika i laika koji znaju svjedočiti kršćansku istinu u svim crkvenim i radnim sredinama, nalog je koji je Papa povjerio škotskim biskupima...
Pod povećalom Papa Pio XII. šutio je s razlogom Pred holokaustom su svi šutjeli, a jedino se od Pape traži polaganje računa, drugi nikada nisu upitni, upozorio je kardinal Achille Silvestrini, bivši pročelnik Kongregacije za istočne Crkve…
Slovo, slika, zvuk Knjiga: Razmatranja o muci Kristovoj Poznati kršćanski duhovni pisac, veliki engleski kardinal i obraćenik J. H. Newman u ovomu djelu približava otajstvo Kristove muke kao središte svih čovjekovih nada i pitanja...
nikky
lipy74
Lady
Margoret
